Ovo nije država nego kupleraj
Rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras i njegova žena na crno su se cijepili u bolnici kod dječjeg zubara, ali ni jedna institucija sistema nije na to ni trepnula. Nije bilo Covida kad je rektor bio Ivan Supek, ali onda rektorsko mjesto nije bilo parada nego obaveza da se društvu pruža primjer.
Alemka Markotić cijepila je po protekciji svoju mamu, a mojoj prijateljici, kojoj su operirana pluća i uz to ima tešku autoimunu bolest, rekli su da se smiri i da izvoli čekati red. Doktorica Alemka zato je upravo proglašena Zagrepčankom godine. Protukandidatkinja joj je bila ta neka žena koja je s Bandićem obilazila krznare i zlatarnice. Ovo nije država nego kupleraj.
Tko još u Hrvatskoj vjeruje u pravdu?
Šestero poznatih političara iz raznih stranaka predlaže jutros u Jutarnjem što učiniti da se da se zaustavi ovo nenormalno iseljavanje u Njemačku i Irsku koje je, kako je rekla Vesna Vučemilović iz Domovinskog pokreta, ispraznilo već 100.000 obiteljskih kuća i imanja u Slavoniji i Baranji. I kako da bude više djece?
Svi su naglasili važnost radnih mjesta, raznih financijskih potpora i prijateljske porezne politike, ali samo je jedna sudionica, Sandra Benčić iz stranke Možemo, istaknula da je za podizanje obitelji i ostanak u domovini bitan ”osjećaj pravde među građanima”. Na isto to ukazivali su i ispitanici u nekoliko recentnih istraživanja o uzrocima depopulacije. Ali pojam pravde u Hrvatskoj je jeftin kao varivo od kupusa. U pravdu i red, dapače, malotko još uopće i vjeruje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uza svu ovu korupciju, stav javnosti i ne može biti drugačiji. Pa evo, na trećinu javnih natječaja u Bandićevom Gradu Zagrebu javljala se godinama samo po jedna firma, točno ta jedna za koju su svi unaprijed znali da će pobijediti. Drugima nije bilo do toga da daju legitimitet takvim namještaljkama.
Gdje su sankcije za Bekića?
Rasprostranjenost dilova tog tipa na ama baš svim frontovima, uključujući sada i ovaj oko korone, učinila je pravdu u Hrvatskoj predmetom sprdnje. Zato je cinizam postao jedino preostalo moralno utočište za ljude nemoćne pred vezama i pogodovanjima, a svaki poziv na otpor nepravdama očigledan simptom maloumne naivnosti.
Kad je u siječnju snimljeno kako osoblje KB Dubrava usred bolnice tulumari uz alkohol i harmoniku, ministar Beroš je izjavio da je to u ovoj situaciji bilo ”neprimjereno” i ovlaš spomenuo neke ”postupke” protiv prekršitelja epidemioloških mjera. No sankcioniran sve do danas nije nitko, a možemo se kladiti da i neće. A onda jučer stiže vijest iz klinike Hietzing u Beču gdje je 16 zaposlenika također priredilo oproštajnu zabavu u prostorijama bolnice. Vesela zabava odigrala se u subotu. U četvrtak je svih šesnaestoro dobilo otkaze uz velike isprike uprave pacijentima i javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kod nas nema nikakvih posljedica ni za ravnatelja dubrovačke bolnice HDZ-ovca Marija Bekića koji je mrtav hladan cijepio preko reda pola svoga plemena uključujući i tasta i punicu iz Posušja u BiH, te niz svećenika i policajaca.
Loptanje između institucija
Beroševo ministarstvo pere ruke od tog malog neopreza stranačkog kolege i prosljeđuje slučaj Hrvatskoj liječničkoj komori. A Komora odgovara kako je ”Ministarstvo zdravstva ključna institucija koja utvrđuje i sankcionira” kršenja medicinske etike. Čeka se valjda da dođe do prirodne entropije ovog nakaradnog slučaja za starog Hipokrata kad se loptica još par puta prebaci s jedne strane na drugu.
Ovakvom ping-pongu pribjegava i Grad Zagreb oko masovnog spektakla Bandićeve sahrane tako da će i to biti pojeo vuk magare. ”Sprovod je”, kažu u priopćenju, ”bio organiziran u skladu s Postupovnikom Gradskih groblja”, a ”broj sudionika na samom ispraćaju bilo je teško pretpostaviti”. No zato će taj isti Grad smjesta zapečatiti lokal na barem mjesec dana svakom ugostitelju koji je četvorici gostiju unutar objekta poslužio pileću juhu. A policija će u Studencima kraj Imotskog privesti onu vlasnicu kafića kojoj neće biti dopušteno ni da se presvuče iz pidžame.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko će ovdje ostati?
Sve u svemu, ljepota božja. Stvarno o pravdi ovdje treba tupiti dok ti jezik ne otpadne. Objašnjava mi jučer jedan površni poznanik da je za njega zapravo velika sreća što nije poduzetnik. Jer, da jest, izmišljao bi sve moguće cjepidlačke šeme i dubio bi na glavi samo da državi iskešira što manje poreza. A onda bi vjerojatno završio u Remetincu.
Ali kaže da je ne plaćati porez još jedini isplativi tip građanskog aktivizma dok imamo ovakav sustav koji se bazira na nepravdama, protekcijama i trostrukim mjerilima. Evo se gorko žali Ivan Penava kako mu HDZ i tajne službe prije izbora smještaju da mu je otac kupio od države zemljište koje će država sada ponovno otkupiti za obilaznicu po četiri puta višoj cijeni. Ali, naravno, ne kaže kako je tata nabasao na tu zgodnu puta-četiri poslovnu priliku dok je sinak gradonačelnik.
U opisanom krajobrazu zato su skoro pa komična ova napuhana pripetavanja između Milanovića i Plenkovića oko toga kako će se izabrati novi predsjednik Vrhovnog suda. Kod nas ionako primordijalne darvinističke sile vitlaju nesmetano mimo ustava i zakona i mimo elementarnog ljudskog morala. A vučja jazbina nikad nije adekvatna lokacija za salon i akademske rasprave. Zato će se odavde i dalje odlaziti tamo gdje govoriti o Pravdi nije glupo i deplasirano, tamo gdje se na riječ pravda ne hihoću kao lud na brašno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je pravda u Hrvatskoj postala predmet sveopće sprdnje
Stvarno o pravdi ovdje treba tupiti dok ti jezik ne otpadne
Alemka Markotić cijepila je po protekciji svoju mamu, a mojoj prijateljici, kojoj su operirana pluća i uz to ima tešku autoimunu bolest, rekli su da se smiri i da izvoli čekati red. Doktorica Alemka zato je upravo proglašena Zagrepčankom godine. Protukandidatkinja joj je bila ta neka žena koja je s Bandićem obilazila krznare i zlatarnice. Ovo nije država nego kupleraj.
Željko Kerum platio je 15.000 kuna kazne zbog onog siječanjskog derneka u njegovoj konobi u Kaštelima. Ispravno. Ali zato ni dlaka s glave nije pala četvorici predsjednika sudova i sudaca koji su s njim pili i gangali kad je za sve druge sve bilo zatvoreno zbog korone. Velikim facama splitskog pravosuđa, onima koji rešetaju, pritvaraju i sude, izrečena je neka ”opomena”.
Nakon Bandićevog sprovoda na koji je došlo nekoliko hiljada ljudi, Davor Božinović, Krunoslav Capak i ministar Vili Beroš naprosto su se napravili blesavi kao da ih se pita zbog čega je raketa Starship eksplodirala čim je sletjela na Mars.
Ovo nije država nego kupleraj
Rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras i njegova žena na crno su se cijepili u bolnici kod dječjeg zubara, ali ni jedna institucija sistema nije na to ni trepnula. Nije bilo Covida kad je rektor bio Ivan Supek, ali onda rektorsko mjesto nije bilo parada nego obaveza da se društvu pruža primjer.
Alemka Markotić cijepila je po protekciji svoju mamu, a mojoj prijateljici, kojoj su operirana pluća i uz to ima tešku autoimunu bolest, rekli su da se smiri i da izvoli čekati red. Doktorica Alemka zato je upravo proglašena Zagrepčankom godine. Protukandidatkinja joj je bila ta neka žena koja je s Bandićem obilazila krznare i zlatarnice. Ovo nije država nego kupleraj.
Tko još u Hrvatskoj vjeruje u pravdu?
Šestero poznatih političara iz raznih stranaka predlaže jutros u Jutarnjem što učiniti da se da se zaustavi ovo nenormalno iseljavanje u Njemačku i Irsku koje je, kako je rekla Vesna Vučemilović iz Domovinskog pokreta, ispraznilo već 100.000 obiteljskih kuća i imanja u Slavoniji i Baranji. I kako da bude više djece?
Svi su naglasili važnost radnih mjesta, raznih financijskih potpora i prijateljske porezne politike, ali samo je jedna sudionica, Sandra Benčić iz stranke Možemo, istaknula da je za podizanje obitelji i ostanak u domovini bitan ”osjećaj pravde među građanima”. Na isto to ukazivali su i ispitanici u nekoliko recentnih istraživanja o uzrocima depopulacije. Ali pojam pravde u Hrvatskoj je jeftin kao varivo od kupusa. U pravdu i red, dapače, malotko još uopće i vjeruje.
Uza svu ovu korupciju, stav javnosti i ne može biti drugačiji. Pa evo, na trećinu javnih natječaja u Bandićevom Gradu Zagrebu javljala se godinama samo po jedna firma, točno ta jedna za koju su svi unaprijed znali da će pobijediti. Drugima nije bilo do toga da daju legitimitet takvim namještaljkama.
Gdje su sankcije za Bekića?
Rasprostranjenost dilova tog tipa na ama baš svim frontovima, uključujući sada i ovaj oko korone, učinila je pravdu u Hrvatskoj predmetom sprdnje. Zato je cinizam postao jedino preostalo moralno utočište za ljude nemoćne pred vezama i pogodovanjima, a svaki poziv na otpor nepravdama očigledan simptom maloumne naivnosti.
Kad je u siječnju snimljeno kako osoblje KB Dubrava usred bolnice tulumari uz alkohol i harmoniku, ministar Beroš je izjavio da je to u ovoj situaciji bilo ”neprimjereno” i ovlaš spomenuo neke ”postupke” protiv prekršitelja epidemioloških mjera. No sankcioniran sve do danas nije nitko, a možemo se kladiti da i neće. A onda jučer stiže vijest iz klinike Hietzing u Beču gdje je 16 zaposlenika također priredilo oproštajnu zabavu u prostorijama bolnice. Vesela zabava odigrala se u subotu. U četvrtak je svih šesnaestoro dobilo otkaze uz velike isprike uprave pacijentima i javnosti.
Kod nas nema nikakvih posljedica ni za ravnatelja dubrovačke bolnice HDZ-ovca Marija Bekića koji je mrtav hladan cijepio preko reda pola svoga plemena uključujući i tasta i punicu iz Posušja u BiH, te niz svećenika i policajaca.
Loptanje između institucija
Beroševo ministarstvo pere ruke od tog malog neopreza stranačkog kolege i prosljeđuje slučaj Hrvatskoj liječničkoj komori. A Komora odgovara kako je ”Ministarstvo zdravstva ključna institucija koja utvrđuje i sankcionira” kršenja medicinske etike. Čeka se valjda da dođe do prirodne entropije ovog nakaradnog slučaja za starog Hipokrata kad se loptica još par puta prebaci s jedne strane na drugu.
Ovakvom ping-pongu pribjegava i Grad Zagreb oko masovnog spektakla Bandićeve sahrane tako da će i to biti pojeo vuk magare. ”Sprovod je”, kažu u priopćenju, ”bio organiziran u skladu s Postupovnikom Gradskih groblja”, a ”broj sudionika na samom ispraćaju bilo je teško pretpostaviti”. No zato će taj isti Grad smjesta zapečatiti lokal na barem mjesec dana svakom ugostitelju koji je četvorici gostiju unutar objekta poslužio pileću juhu. A policija će u Studencima kraj Imotskog privesti onu vlasnicu kafića kojoj neće biti dopušteno ni da se presvuče iz pidžame.
Tko će ovdje ostati?
Sve u svemu, ljepota božja. Stvarno o pravdi ovdje treba tupiti dok ti jezik ne otpadne. Objašnjava mi jučer jedan površni poznanik da je za njega zapravo velika sreća što nije poduzetnik. Jer, da jest, izmišljao bi sve moguće cjepidlačke šeme i dubio bi na glavi samo da državi iskešira što manje poreza. A onda bi vjerojatno završio u Remetincu.
Ali kaže da je ne plaćati porez još jedini isplativi tip građanskog aktivizma dok imamo ovakav sustav koji se bazira na nepravdama, protekcijama i trostrukim mjerilima. Evo se gorko žali Ivan Penava kako mu HDZ i tajne službe prije izbora smještaju da mu je otac kupio od države zemljište koje će država sada ponovno otkupiti za obilaznicu po četiri puta višoj cijeni. Ali, naravno, ne kaže kako je tata nabasao na tu zgodnu puta-četiri poslovnu priliku dok je sinak gradonačelnik.
U opisanom krajobrazu zato su skoro pa komična ova napuhana pripetavanja između Milanovića i Plenkovića oko toga kako će se izabrati novi predsjednik Vrhovnog suda. Kod nas ionako primordijalne darvinističke sile vitlaju nesmetano mimo ustava i zakona i mimo elementarnog ljudskog morala. A vučja jazbina nikad nije adekvatna lokacija za salon i akademske rasprave. Zato će se odavde i dalje odlaziti tamo gdje govoriti o Pravdi nije glupo i deplasirano, tamo gdje se na riječ pravda ne hihoću kao lud na brašno.