I njihova poznata imena bolje nemoj više nikad javno ni spomenuti u kontekstu ratnog bogaćenja i pretvorbenog grabeža jer će ti svaki od tih poštenjaka na sudu uzeti kuću, firmu i zdravi bubreg na temelju toga što si ih nepravedno uvrijedio i ocrnio. Dakako da hoće, jer nisu ni suđeni ni osuđeni, niti će više ikad biti. Njihova su pokradena bogatstva oprana i očišćena. Mirno srkuću francuski konjak u svojim vilama i jedre na svojim jahtama. Nemaš kome što pokazati da se obraniš.
Recite narodu: gotovo je
Došao je, dakle, krajnji čas da se obriše spužvom i ukine zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih u sklopu tuđmanovske ekonomske i političke tranzicije. A kod sljedećih promjena Ustava, tu stvar treba izbaciti i odatle, dosta je 12 godina naivnima zamazivala oči. Jer ne služi ničemu niti je ikad ičemu poslužila. Da je ovdje ikakve pravde, trebale su stotine ratnih profitera i privatizacijskih malverzanata sjediti po zatvorima i država im je trebala naplatiti grdne kazne, ali dosad takvog primjerka nismo vidjeli kao što ni nećemo.
I dajte da se onda više ne igramo crvene kraljice jen, dva, tri. Recite narodu: gotovo je. Njima dajte odlikovanja, zlatne kune, počasne doktorate i druga odličja za hrvatsku poduzetničku izvrsnost u doba agresije i prolijevanja krvi i zapaženi doprinos za privatizaciju i pretvorbu. Pa da s tim završimo jer smo ionako odavno završili.
Djeca referenata uživaju medene plodove
Iz devedesetih je proizašla cijela ta nova kasta developera, magnata, biznismena, posjednika, rentijera i trgovaca, zaslužnih obitelji i novih ”kraljeva” ovoga i onoga, koji su svoj prvi milijun stekli na džapanju društvene imovine, švercu nafte i jugodinara, nikad vraćenim državnim kreditima, poklonstvu vlastima i na recipročnom jadu gologuzog radništva. Procjene nezavisnih ekonomskih stručnjaka o razmjerima pljačke nad javnim resursima u pretvorbi i privatizaciji idu do 50 milijardi dolara.
No, imena tvrtki su se promijenila, preprodalo se, založilo i uložilo, gurnulo u stečaj, prebacilo na tetku i na Kajmanske otoke. Nekadašnji šoferi, monteri, zastavnici i općinski referenti stekli su u međuvremenu diplome veleučilišta u Babinoj Gredi, Banja Luci i Prnjavoru. Njihova djeca i djeca njihove djece sada uživaju medene plodove koji će dostajati za još pet generacija ako se u lozi ne rodi kakav razmetni sin koji će sve prokockati, stanuju u elitnim zonama, slave rođendane na Barbadosu i sviraju violinu. Pa što biste vi sad? Ruljo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zakon za Nazorovu vrijedio je jedan dan
Imaju ti naši zaslužni pioniri tranzicije svoja prava, ne možeš im post festum zadirati u poduzetnički nerv i slobodu i nanovo miješati karte. Oni su ti koji su stvorili Hrvatsku. Ne bi ni kod tebe bilo tog tvog bijesa i gorčine da si bio sposoban, ali kad nisi. Pa se onda pomiri s tvornim činjenicama. A krovna je činjenica da je cijela priča režirana od početka do ovog sretnog abolicijskog završetka tako da se nikoga nikad ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep. Tako su se pisali zakoni, pa onaj Tuđmanov za kuću u Nazorovoj vrijedio je jedan jedini dan.
A tako je skončalo i s ovim traljavim eksperimentom o kažnjavanju ratnog profiterstva iz 2010. i 2011. godine. Sad je ispalo da je Sanader, eto, uzeo 1995. tih pola milijuna eura od strane banke, ali da mora biti oslobođen jer se ta ništavna sumica ne uklapa u definiciju ”nesrazmjerne imovinske koristi” koja bi upropastila državu. A da se i uklapa, ionako je nastupila zastara. Pa davno je to bilo, prije 27 godina. Kaznena djela zastarijevaju ako ih se na vrijeme ne tretira, to je demokratske stečevina zapadnog svijeta. Gdje bi se, doduše, za mito presudilo za mjesec dana.
Koji je to iznos da bi se smatrao ‘nesrazmjernim’?
I sada su ljudi gnjevni na Županijski sud u Zagrebu koji je nepravomoćno oslobodio bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a premda je neupitno da je koruptivnu lovu od strane banke strpao u džep kao tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova. Ali sudu su dali takav zakon. Nedokuhan i nedopečen. Da se nikome ne može ništa. Kao namjerno. Pa mora biti namjerno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer koji je to iznos stečen ratnim profiterstvom da bi se mogao smatrati ”nesrazmjernim” to se u zakonu ne utvrđuje. A osim toga, zar je bitno koliko je točno tko mažnjavao dok su ljudi ginuli i ostajali bez nogu? Ili je bitno da su bezobzirno krali, uzimali provizije i bogatili se dok je cijela zemlja bila u ratnom stanju, okupirana i mobilizirana?
U svakom slučaju, sa Sanaderom – jednim jedinim i oslobođenim – gong besmisla udario je u kriminalom kaljenu kapsulu hrvatske države, unutar koje su jedni devedesetih crkavali na frontu, a drugi preko noći ostajali s djecom na cesti jer su hrvatske tvrtke i njihove nekretnine dograbili i raskrčmili tranzicijski šakali politički atestirani od nove vladajuće kaste. A kazniti se nikoga ne može. Pa čemu onda i taj zakon, ukinite ga da se barem ne igramo nogometa bez lopte i gola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon Sanaderove presude treba još samo svim lopovima iz 90-ih podijeliti odlikovanja, zlatne kune i doktorate
A kod sljedećih promjena Ustava, tu stvar treba izbaciti i odatle. Jer ne služi ničemu niti je ikad ičemu poslužila
Nekadašnji šoferi, monteri, zastavnici i općinski referenti stekli su u međuvremenu diplome veleučilišta u Babinoj Gredi, Banja Luci i Prnjavoru. Njihova djeca i djeca njihove djece sada uživaju medene plodove koji će dostajati za još pet generacija ako se u lozi ne rodi kakav razmetni sin koji će sve prokockati, stanuju u elitnim zonama, slave rođendane na Barbadosu i sviraju violinu. Pa što biste vi sad? Ruljo.
Oslobađajuća presuda Ivi Sanaderu za mito u iznosu od 3,5 milijuna kuna koje je 1995. primio od austrijske Hypo banke stvarno je trenutak da se jednom podvuče crta i da se ovaj cinični pravni sustav prestane ceriti u lice svojim građanima. Jer sada je definitivno i neporecivo da je Republika Hrvatska za vijeke vjekova abolirala ratne profitere sve do jednoga.
I njihova poznata imena bolje nemoj više nikad javno ni spomenuti u kontekstu ratnog bogaćenja i pretvorbenog grabeža jer će ti svaki od tih poštenjaka na sudu uzeti kuću, firmu i zdravi bubreg na temelju toga što si ih nepravedno uvrijedio i ocrnio. Dakako da hoće, jer nisu ni suđeni ni osuđeni, niti će više ikad biti. Njihova su pokradena bogatstva oprana i očišćena. Mirno srkuću francuski konjak u svojim vilama i jedre na svojim jahtama. Nemaš kome što pokazati da se obraniš.
Recite narodu: gotovo je
Došao je, dakle, krajnji čas da se obriše spužvom i ukine zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih u sklopu tuđmanovske ekonomske i političke tranzicije. A kod sljedećih promjena Ustava, tu stvar treba izbaciti i odatle, dosta je 12 godina naivnima zamazivala oči. Jer ne služi ničemu niti je ikad ičemu poslužila. Da je ovdje ikakve pravde, trebale su stotine ratnih profitera i privatizacijskih malverzanata sjediti po zatvorima i država im je trebala naplatiti grdne kazne, ali dosad takvog primjerka nismo vidjeli kao što ni nećemo.
I dajte da se onda više ne igramo crvene kraljice jen, dva, tri. Recite narodu: gotovo je. Njima dajte odlikovanja, zlatne kune, počasne doktorate i druga odličja za hrvatsku poduzetničku izvrsnost u doba agresije i prolijevanja krvi i zapaženi doprinos za privatizaciju i pretvorbu. Pa da s tim završimo jer smo ionako odavno završili.
Djeca referenata uživaju medene plodove
Iz devedesetih je proizašla cijela ta nova kasta developera, magnata, biznismena, posjednika, rentijera i trgovaca, zaslužnih obitelji i novih ”kraljeva” ovoga i onoga, koji su svoj prvi milijun stekli na džapanju društvene imovine, švercu nafte i jugodinara, nikad vraćenim državnim kreditima, poklonstvu vlastima i na recipročnom jadu gologuzog radništva. Procjene nezavisnih ekonomskih stručnjaka o razmjerima pljačke nad javnim resursima u pretvorbi i privatizaciji idu do 50 milijardi dolara.
No, imena tvrtki su se promijenila, preprodalo se, založilo i uložilo, gurnulo u stečaj, prebacilo na tetku i na Kajmanske otoke. Nekadašnji šoferi, monteri, zastavnici i općinski referenti stekli su u međuvremenu diplome veleučilišta u Babinoj Gredi, Banja Luci i Prnjavoru. Njihova djeca i djeca njihove djece sada uživaju medene plodove koji će dostajati za još pet generacija ako se u lozi ne rodi kakav razmetni sin koji će sve prokockati, stanuju u elitnim zonama, slave rođendane na Barbadosu i sviraju violinu. Pa što biste vi sad? Ruljo.
Zakon za Nazorovu vrijedio je jedan dan
Imaju ti naši zaslužni pioniri tranzicije svoja prava, ne možeš im post festum zadirati u poduzetnički nerv i slobodu i nanovo miješati karte. Oni su ti koji su stvorili Hrvatsku. Ne bi ni kod tebe bilo tog tvog bijesa i gorčine da si bio sposoban, ali kad nisi. Pa se onda pomiri s tvornim činjenicama. A krovna je činjenica da je cijela priča režirana od početka do ovog sretnog abolicijskog završetka tako da se nikoga nikad ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep. Tako su se pisali zakoni, pa onaj Tuđmanov za kuću u Nazorovoj vrijedio je jedan jedini dan.
A tako je skončalo i s ovim traljavim eksperimentom o kažnjavanju ratnog profiterstva iz 2010. i 2011. godine. Sad je ispalo da je Sanader, eto, uzeo 1995. tih pola milijuna eura od strane banke, ali da mora biti oslobođen jer se ta ništavna sumica ne uklapa u definiciju ”nesrazmjerne imovinske koristi” koja bi upropastila državu. A da se i uklapa, ionako je nastupila zastara. Pa davno je to bilo, prije 27 godina. Kaznena djela zastarijevaju ako ih se na vrijeme ne tretira, to je demokratske stečevina zapadnog svijeta. Gdje bi se, doduše, za mito presudilo za mjesec dana.
Koji je to iznos da bi se smatrao ‘nesrazmjernim’?
I sada su ljudi gnjevni na Županijski sud u Zagrebu koji je nepravomoćno oslobodio bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a premda je neupitno da je koruptivnu lovu od strane banke strpao u džep kao tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova. Ali sudu su dali takav zakon. Nedokuhan i nedopečen. Da se nikome ne može ništa. Kao namjerno. Pa mora biti namjerno.
Jer koji je to iznos stečen ratnim profiterstvom da bi se mogao smatrati ”nesrazmjernim” to se u zakonu ne utvrđuje. A osim toga, zar je bitno koliko je točno tko mažnjavao dok su ljudi ginuli i ostajali bez nogu? Ili je bitno da su bezobzirno krali, uzimali provizije i bogatili se dok je cijela zemlja bila u ratnom stanju, okupirana i mobilizirana?
U svakom slučaju, sa Sanaderom – jednim jedinim i oslobođenim – gong besmisla udario je u kriminalom kaljenu kapsulu hrvatske države, unutar koje su jedni devedesetih crkavali na frontu, a drugi preko noći ostajali s djecom na cesti jer su hrvatske tvrtke i njihove nekretnine dograbili i raskrčmili tranzicijski šakali politički atestirani od nove vladajuće kaste. A kazniti se nikoga ne može. Pa čemu onda i taj zakon, ukinite ga da se barem ne igramo nogometa bez lopte i gola.