O 25-godišnjoj osobnoj Škorinoj asistentici koja je, navodno, s predsjednikom u potpunosti preuzela stranačke financije, o skupim poklonima za nju na račun DP-a, o predsjednikovom vinu, plaćenom stranačkim novcem, ali ne baš i isporučenom…
Škoro i njegova asistentica anonimne optužbe negiraju, a saborska zastupnica koja je nedavno istupila iz Domovinskog pokreta, Vesna Vučemilović, se žali na prljavu kampanju, kakva je – wait for it – vođena i protiv Tomislava Tomaševića.
Natječaj za novog Pernara
Uglavnom, ovakav, melodramatski i mučni raskid političke stranke sa svojim osnivačem, zaštitnim licem i donedavnim liderom ne ostavlja previše nade u bilo kakvu značajnu budućnost Domovinskog pokreta, stranke koja je prije samo godinu dana bila treća politička snaga u zemlji.
Što, pak, do kraja otvara već praktički pune dvije godine dijelom upražnjeni politički prostor za nove igrače. Riječ je o izboru za sljedećeg hrvatskog Mesiju, spasitelja naroda iz kandža zlih i korumpiranih elita, koji će stati na kraj ispraznim ideološkom podjelama (a o ideološki nabijenim temama se napadno odbijati izjasniti) i zemlju snagom volje i čistoćom namjera preko noći dovesti u red i značajno podići na ljestvici najrazvijenijih država u EU. Ukratko, riječ je o natječaju za novog Ivana Pernara, Ivana Vilibora Sinčića ili Mislava Kolakušića.
Narodu nametnuta podjela
Škoro i Domovinski pokret su taj elektorat zahvatili tek dijelom, jer su ipak bili ideološki čvrsto opredijeljeni udesno. Pravi populistički Mesije, međutim, znaju da je lijevo i desno “prevladana i narodu nametnuta podjela”, te da, što je mnogo važnije, smanjuje potencijalni birački bazen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
E, taj teren je sad u potpunosti ispražnjen. Ako je nova politička snaga na ljevici, zeleno-lijeva koalicija predvođena s Možemo! i pokupila dio birača koji glasaju za populističke kandidate, na njih će, s pozicije vlasti (dakle, u populističkom simboličkom imaginariju s pozicije “Njih”) teško moći i dalje računati.
Podgrijana juhica
Priliku i prazninu već su prepoznala dva dobro poznata igrača – Sinčić i Kolakušić iz Bruxellesa već najavljuju buduću političku suradnju, a bivši sudac sve otvorenije najavljuje stvaranje prvo europske, a onda i hrvatske političke stranke. Problem s njima dvojicom je što na domaćem tržištu Mesija dosad nikako nije uspijevala prolaziti “podgrijana juhica”. Populistima naklonjeni birači razočaraju se u svoje idole brzinom usporedivom samo s onom kojom se Nogometni klub Hajduk rješava svojih trenera.
Sa Sinčićem i Kolakušićem problem je još i veći. Prvi je bio sudionik raspada svoje stranke (Živi zid, ako se itko još sjeća) za koji je ovo što se događa u Domovinskom pokretu bio večernji program državne televizije u nekoj konzervativnoj zemlji. Kolakušić je, pak, nakon što se dočepao Bruxellesa i plaćice europarlamentarca (koja je, usput, i bila ključni razlog raspada Živog zida) predsjedničku kampanju odradio kao po kazni i povukao se iz domaće politike nezadovoljan što je dobio niti šest posto glasova. Na parlamentarne izbore nije mu se ni dalo izići.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, sad je već krenuo s najavama o povratku u domaći politički život, vjerojatno svjestan da se prostor za Spasitelje opet otvara, kao i užasavajuće konačnosti svih lijepih stvari na svijetu, poput mandata u Europskom parlamentu. Ako, jasno, ne osvojiš još jedan. A euroizbori po rasporedu taman opet zgodno dolaze prije parlamentarnih i predsjedničkih…
Nitko nije savršen
Pa ipak, “podgrijana juhica”, za one željne Spasitelja, koji će se svojom odlučnošću i čistim namjerama suprotstaviti zlim političarima i koji će se – jasno, takva je sezona – žestoko protiviti epidemiološkim mjerama i cijepljenju, teško može proći. Publika želi novo lice da bi se opet mogla iznova ponadati kako se duboki i složeni problemi hrvatskog društva mogu riješiti s nekoliko odlučnih poteza, kako će pandemija nestati ako je ignoriramo i kako se tu, iza ugla, već osjeti oštar miris bolje sutrašnjice.
Uleti li u tu priču u naredne tri godine netko barem rubno suvisao i bude li poštivao nekoliko osnovnih pravila populizma, na političkoj sceni mogla bi zasjati nova zvijezda. Doduše, vjerojatno nakratko i vjerojatno s raspadom koji će se razvlačiti po tabloidima. Ali, Bože moj, nitko nije savršen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon Škorinog odlaska pitanje je: vraćaju li se Sinčić i Kolakušić ili nam stiže novi Mesija?
Problem s njima dvojicom je što na domaćem tržištu Mesija dosad nikako nije prolazila “podgrijana juhica”
Publika želi novo lice da bi se opet mogla iznova ponadati kako se duboki i složeni problemi hrvatskog društva mogu riješiti s nekoliko odlučnih poteza, kako će pandemija nestati ako je ignoriramo i kako se tu, iza ugla, već osjeti oštar miris bolje sutrašnjice
Iznenadni odlazak Miroslava Škore s čela Domovinskog pokreta pretvorio se posljednjih dana, prilično neočekivano, u pravu sapunicu, s tek uzgrednim elementima politike. Iz ostatka stranke se na lik i djelo dosadašnjeg lidera očito krenulo džonom, pa u medijima neimenovani izvori iznose tone prljavog rublja.
O 25-godišnjoj osobnoj Škorinoj asistentici koja je, navodno, s predsjednikom u potpunosti preuzela stranačke financije, o skupim poklonima za nju na račun DP-a, o predsjednikovom vinu, plaćenom stranačkim novcem, ali ne baš i isporučenom…
Škoro i njegova asistentica anonimne optužbe negiraju, a saborska zastupnica koja je nedavno istupila iz Domovinskog pokreta, Vesna Vučemilović, se žali na prljavu kampanju, kakva je – wait for it – vođena i protiv Tomislava Tomaševića.
Natječaj za novog Pernara
Uglavnom, ovakav, melodramatski i mučni raskid političke stranke sa svojim osnivačem, zaštitnim licem i donedavnim liderom ne ostavlja previše nade u bilo kakvu značajnu budućnost Domovinskog pokreta, stranke koja je prije samo godinu dana bila treća politička snaga u zemlji.
Što, pak, do kraja otvara već praktički pune dvije godine dijelom upražnjeni politički prostor za nove igrače. Riječ je o izboru za sljedećeg hrvatskog Mesiju, spasitelja naroda iz kandža zlih i korumpiranih elita, koji će stati na kraj ispraznim ideološkom podjelama (a o ideološki nabijenim temama se napadno odbijati izjasniti) i zemlju snagom volje i čistoćom namjera preko noći dovesti u red i značajno podići na ljestvici najrazvijenijih država u EU. Ukratko, riječ je o natječaju za novog Ivana Pernara, Ivana Vilibora Sinčića ili Mislava Kolakušića.
Narodu nametnuta podjela
Škoro i Domovinski pokret su taj elektorat zahvatili tek dijelom, jer su ipak bili ideološki čvrsto opredijeljeni udesno. Pravi populistički Mesije, međutim, znaju da je lijevo i desno “prevladana i narodu nametnuta podjela”, te da, što je mnogo važnije, smanjuje potencijalni birački bazen.
E, taj teren je sad u potpunosti ispražnjen. Ako je nova politička snaga na ljevici, zeleno-lijeva koalicija predvođena s Možemo! i pokupila dio birača koji glasaju za populističke kandidate, na njih će, s pozicije vlasti (dakle, u populističkom simboličkom imaginariju s pozicije “Njih”) teško moći i dalje računati.
Podgrijana juhica
Priliku i prazninu već su prepoznala dva dobro poznata igrača – Sinčić i Kolakušić iz Bruxellesa već najavljuju buduću političku suradnju, a bivši sudac sve otvorenije najavljuje stvaranje prvo europske, a onda i hrvatske političke stranke. Problem s njima dvojicom je što na domaćem tržištu Mesija dosad nikako nije uspijevala prolaziti “podgrijana juhica”. Populistima naklonjeni birači razočaraju se u svoje idole brzinom usporedivom samo s onom kojom se Nogometni klub Hajduk rješava svojih trenera.
Sa Sinčićem i Kolakušićem problem je još i veći. Prvi je bio sudionik raspada svoje stranke (Živi zid, ako se itko još sjeća) za koji je ovo što se događa u Domovinskom pokretu bio večernji program državne televizije u nekoj konzervativnoj zemlji. Kolakušić je, pak, nakon što se dočepao Bruxellesa i plaćice europarlamentarca (koja je, usput, i bila ključni razlog raspada Živog zida) predsjedničku kampanju odradio kao po kazni i povukao se iz domaće politike nezadovoljan što je dobio niti šest posto glasova. Na parlamentarne izbore nije mu se ni dalo izići.
No, sad je već krenuo s najavama o povratku u domaći politički život, vjerojatno svjestan da se prostor za Spasitelje opet otvara, kao i užasavajuće konačnosti svih lijepih stvari na svijetu, poput mandata u Europskom parlamentu. Ako, jasno, ne osvojiš još jedan. A euroizbori po rasporedu taman opet zgodno dolaze prije parlamentarnih i predsjedničkih…
Nitko nije savršen
Pa ipak, “podgrijana juhica”, za one željne Spasitelja, koji će se svojom odlučnošću i čistim namjerama suprotstaviti zlim političarima i koji će se – jasno, takva je sezona – žestoko protiviti epidemiološkim mjerama i cijepljenju, teško može proći. Publika želi novo lice da bi se opet mogla iznova ponadati kako se duboki i složeni problemi hrvatskog društva mogu riješiti s nekoliko odlučnih poteza, kako će pandemija nestati ako je ignoriramo i kako se tu, iza ugla, već osjeti oštar miris bolje sutrašnjice.
Uleti li u tu priču u naredne tri godine netko barem rubno suvisao i bude li poštivao nekoliko osnovnih pravila populizma, na političkoj sceni mogla bi zasjati nova zvijezda. Doduše, vjerojatno nakratko i vjerojatno s raspadom koji će se razvlačiti po tabloidima. Ali, Bože moj, nitko nije savršen.