Evo nam je 29. rujan u Zagrebu određen kao datum manifestacije koja se zove ”Prva hetero parada ponosa”. Pokretač je neki tip, HDZ-ov vijećnik u prigradskoj četvrti Donja Dubrava, koji se nedavno ispisao iz stranke iz protesta što se Plenković i njegova Vlada valjda nisu dovoljno zauzeli za heretroseksualne muškarce i što ministar policije Davor Božinović u lipnju nije dekretom zabranio Gay Pride.
S adekvatnom ćemo napetošću pratiti kakav će biti odaziv građana i građanki na ovu smijuriju, kojoj je svoju javnu podršku zasad poslao zagrebački psihijatar koji također – kao i organizator incijative – ima poriv da svima pokaže ponos što je heteroseksualni muškarac. To su muškarci koji u smislu spolnosti naginju prema ženama za razliku od homoseksualaca, koje priroda vuče prema vezama s muškarcima.
Čemu uopće ovakav skup?
Nitko nema ništa protiv da svoje hodove, skupove i konvencije održava tko god želi uključujući, recimo, sljedbu frutarijanaca koja smatra da se smije jesti samo voće koje je već palo sa stabla. Kolekcionare plemićkih grbova. Ljubitelje tetovaža na intimnim dijelovima tijela. I preppere koji u podrumima gomilaju tone hrane i klozet papira jer dolazi Sudnji dan. Svakome njegovo, samo naprijed i sve najbolje.
No, zašto bi se hetroseksualni muškarci poželjeli s transparentima nakrcati na gradski trg kako bi demonstrirali da vole suprotni spol, to je nepronično koliko i misterija Bermudskog trokuta.
Zaklinjući se da ”nije homofob”, da je ”među prvima za slobodu govora, seksualne orijentacije i izbora načina života”, sazivač ovog heteroseksualnog mitinga kaže kako je krucijalno da se njihov skup održi jer je on ”osobno” protiv nametanja gay prava drugima u ”katoličkoj zemlji” poput Hrvatske.
Većina nikad nije ugrožena
No, i nakon što nam je ovaj muževni aktivist to tako lijepo i plastično objasnio, stvar i dalje ostaje krajnje neobjašnjena. Heteroseksualaca je, naime, brat-bratu, 95 posto. Oni su, nedostižna većina i masa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema većini i masi dizajniraju se politike. Većina i masa kroji tradicije. I većina i masa – pogotovo u demokratski neizgrađenim društvima – raspolaže snagom i silom da nametne svoja pravila manjinama. Prema tome, većina nikad nije ugrožena, ugrožene mogu biti manjine, seksualne i sve druge.
Hrabro vodstvo muškarčine
Znači da heteroseksualni muškarci i eventualno njihove družice ne bi pod hrabrim vodstvom ovog muškarčine iz Donje Dubrave izašli na svoju ”paradu ponosa” zbog toga što su deprivirani.
Što ih se tlači i zlostavlja. Što je njihov rodni identitet, ili kako se to već kaže, zakonski nepriznat i nezaštićen. Što tim ”ispravnim” muževima netko brani da flertuju, ljubuju i žene se sa ženama i s njima imaju djecu. I što svoj ”način života” moraju tajiti da na poslu i u susjedstvu ne bi stigmatizirani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa zašto onda i čemu? Egzibicionizam? Besposlen pop jariće krsti? Puding u glavi?
To je kao da HDZ prosvjeduje
Jer ovo je kao da vlasnici korporacija izađu na masovne demonstracije protiv svojih radnika, a takvu nesmislenost nikad nismo vidjeli, niti ćemo. Ili da HDZ na Trgu bana Jelačića organizira veliki prosvjed protiv Hrvatske stranke reda iz Novigrada Podravskog koja ne samo da nema nikakav utjecaj ni na što, nego za nju nitko živ nije čuo.
Što bi se, dakle, zagovaralo na najavljenom skupu heteroseksualnih muškaraca? Možda da ih ne izbacuju s posla kad saznaju da imaju suprugu i djecu? Da ih gejevi ne zaskaču u mračnim uličicama da ih premlate kolcima? Da slobodno smiju zagrliti djevojku na ulici?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čovjek se svačega nagleda
Da u sportskom klubu ne moraju skrivati da imaju curu? Da u javnom ophođenju postane zakonski kažnjivo kad im se netko obrati rečenicom ”nitko ti ne brani da u svoja četiri zida… ali nećeš s tim paradirati pred drugima”? I da se u sjedištu Ujedinjenih naroda održi plenarna sjednica za podršku njihovom ravnopravnom položaju u zajednici?
E pa stvarno se svačega čovjek nagleda. Utoliko stvarno s nestrpljenjem očekujemo 29. rujan. Da se konačno otvori dugo potiskivano društveno pitanje identitetske patnje heteroseksualnih muškaraca u Hrvatskoj i da vidimo koliko takvih stradalnika uopće ima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napeto iščekujem prvu hetero paradu ponosa. Da vidimo koliko tih stradalnika ima
Heteroseksualaca je, naime, brat-bratu, 95 posto. Oni su, nedostižna većina i masa
Što bi se, dakle, zagovaralo na najavljenom skupu heteroseksualnih muškaraca? Možda da ih ne izbacuju s posla kad saznaju da imaju suprugu i djecu? Da ih gejevi ne zaskaču u mračnim uličicama da ih premlate kolcima? Da slobodno smiju zagrliti djevojku na ulici? Da u sportskom klubu ne moraju skrivati da imaju curu?
Evo nam je 29. rujan u Zagrebu određen kao datum manifestacije koja se zove ”Prva hetero parada ponosa”. Pokretač je neki tip, HDZ-ov vijećnik u prigradskoj četvrti Donja Dubrava, koji se nedavno ispisao iz stranke iz protesta što se Plenković i njegova Vlada valjda nisu dovoljno zauzeli za heretroseksualne muškarce i što ministar policije Davor Božinović u lipnju nije dekretom zabranio Gay Pride.
S adekvatnom ćemo napetošću pratiti kakav će biti odaziv građana i građanki na ovu smijuriju, kojoj je svoju javnu podršku zasad poslao zagrebački psihijatar koji također – kao i organizator incijative – ima poriv da svima pokaže ponos što je heteroseksualni muškarac. To su muškarci koji u smislu spolnosti naginju prema ženama za razliku od homoseksualaca, koje priroda vuče prema vezama s muškarcima.
Čemu uopće ovakav skup?
Nitko nema ništa protiv da svoje hodove, skupove i konvencije održava tko god želi uključujući, recimo, sljedbu frutarijanaca koja smatra da se smije jesti samo voće koje je već palo sa stabla. Kolekcionare plemićkih grbova. Ljubitelje tetovaža na intimnim dijelovima tijela. I preppere koji u podrumima gomilaju tone hrane i klozet papira jer dolazi Sudnji dan. Svakome njegovo, samo naprijed i sve najbolje.
No, zašto bi se hetroseksualni muškarci poželjeli s transparentima nakrcati na gradski trg kako bi demonstrirali da vole suprotni spol, to je nepronično koliko i misterija Bermudskog trokuta.
Zaklinjući se da ”nije homofob”, da je ”među prvima za slobodu govora, seksualne orijentacije i izbora načina života”, sazivač ovog heteroseksualnog mitinga kaže kako je krucijalno da se njihov skup održi jer je on ”osobno” protiv nametanja gay prava drugima u ”katoličkoj zemlji” poput Hrvatske.
Većina nikad nije ugrožena
No, i nakon što nam je ovaj muževni aktivist to tako lijepo i plastično objasnio, stvar i dalje ostaje krajnje neobjašnjena. Heteroseksualaca je, naime, brat-bratu, 95 posto. Oni su, nedostižna većina i masa.
Prema većini i masi dizajniraju se politike. Većina i masa kroji tradicije. I većina i masa – pogotovo u demokratski neizgrađenim društvima – raspolaže snagom i silom da nametne svoja pravila manjinama. Prema tome, većina nikad nije ugrožena, ugrožene mogu biti manjine, seksualne i sve druge.
Hrabro vodstvo muškarčine
Znači da heteroseksualni muškarci i eventualno njihove družice ne bi pod hrabrim vodstvom ovog muškarčine iz Donje Dubrave izašli na svoju ”paradu ponosa” zbog toga što su deprivirani.
Što ih se tlači i zlostavlja. Što je njihov rodni identitet, ili kako se to već kaže, zakonski nepriznat i nezaštićen. Što tim ”ispravnim” muževima netko brani da flertuju, ljubuju i žene se sa ženama i s njima imaju djecu. I što svoj ”način života” moraju tajiti da na poslu i u susjedstvu ne bi stigmatizirani.
Pa zašto onda i čemu? Egzibicionizam? Besposlen pop jariće krsti? Puding u glavi?
To je kao da HDZ prosvjeduje
Jer ovo je kao da vlasnici korporacija izađu na masovne demonstracije protiv svojih radnika, a takvu nesmislenost nikad nismo vidjeli, niti ćemo. Ili da HDZ na Trgu bana Jelačića organizira veliki prosvjed protiv Hrvatske stranke reda iz Novigrada Podravskog koja ne samo da nema nikakav utjecaj ni na što, nego za nju nitko živ nije čuo.
Što bi se, dakle, zagovaralo na najavljenom skupu heteroseksualnih muškaraca? Možda da ih ne izbacuju s posla kad saznaju da imaju suprugu i djecu? Da ih gejevi ne zaskaču u mračnim uličicama da ih premlate kolcima? Da slobodno smiju zagrliti djevojku na ulici?
Čovjek se svačega nagleda
Da u sportskom klubu ne moraju skrivati da imaju curu? Da u javnom ophođenju postane zakonski kažnjivo kad im se netko obrati rečenicom ”nitko ti ne brani da u svoja četiri zida… ali nećeš s tim paradirati pred drugima”? I da se u sjedištu Ujedinjenih naroda održi plenarna sjednica za podršku njihovom ravnopravnom položaju u zajednici?
E pa stvarno se svačega čovjek nagleda. Utoliko stvarno s nestrpljenjem očekujemo 29. rujan. Da se konačno otvori dugo potiskivano društveno pitanje identitetske patnje heteroseksualnih muškaraca u Hrvatskoj i da vidimo koliko takvih stradalnika uopće ima.