Teško je naglasiti koliko je u politici bitno paziti na tajming. Dovoljno je samo nekoliko dana, nekad čak i sati, da neki istup prođe put od kvalitetne dosjetke do potpunog debakla. Nekad se čak radi i o minutama.
Kako je Kojić doživio fijasko
Nije prošlo ni sat vremena, a stigla je vijest da je Visoki upravni sud odlučio kako je gradska mjera kojom se ukida mjera roditelj-odgojitelj – zakonita. Radi se o jednoj od izrazito važnih bitaka nove zagrebačke vlasti, kako političkih, tako i financijskih. I oni su je, barem zasad, uvjerljivo dobili.
Kojić, čija je stranka ovu demografsku mjeru osmislila i uvela ili nije pazio na tajming, jer je odluka suda bila najavljena za danas ili je imao kobno pogrešne informacije o tome kakva će ona biti. Pa je, eto, s današnjim istupom doživio politički fijasko.
Sve je bilo jasno još u srpnju
Podsjetimo, Visoki upravni sud je prošlog srpnja ukinuo gradsku odluku kojom je nova gradska vlast kanila postepeno ukinuti mjeru roditelj-odgojitelj. Izazvalo je to veliko slavlje desnice, a Kojićev stranački kolega i sam bivši bliski suradnik Milana Bandića, Ivica Lovrić, kazivao je kako nakon takve odluke suda gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću nije preostalo ništa nego da podnese ostavku.
Međutim, očito je da se u svom slavlju presuda nije uopće analizirala – jer iz nje je odmah bilo jasno kako je presuđeno da je grad itekako imao pravo promijeniti Bandićevu demografsku mjeru. Problem je bio samo u kratkom roku prilagodbe koji je ostavljen korisnicima i nedostatku kompenzacijskih mjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je zdrobljeno 2,4 milijarde kuna
U mjeri koja je uvedena pred posljednju Bandićevu izbornu pobjedu obiteljima s troje ili više djece isplaćivalo se cca 4200 kuna mjesečno. Roditelj, u ogromnom postotku majka, koji bi primao tu naknadu nije se smio zaposliti, a dijete nije smjelo u vrtić. Naknada je bila zajamčena do petnaeste godine.
Ona se sad od 1. travnja smanjuje prvo na iznos minimalca u Hrvatskoj (546 eura), a onda (od 1. srpnja) na pola od te svote. Djeca mogu u vrtić, roditelji na posao. Mjera traje do sedme godine djeteta, a novi korisnici se više ne primaju.
Ne postoji način na koji se racionalno mogao braniti opstanak Bandićeve demografske mjere. Ona je samo prošle godine pojela skoro četiri posto proračuna (520 milijuna), a na nju je utrošeno ukupno 2,4 milijarde kuna. Milijarde!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demografski i financijski učinak – nepostojeći
Pritom je demografski učinak bio sasvim nepostojeći. Unatoč isplaćenih 2,4 milijarde kuna broj novorođene djece u glavnom gradu nije rastao. Mjera se počela primjenjivati 2016., kad je rođeno 8158 djece. Posljednji podaci su oni iz 2021. godine – rođeno ih je 103 manje.
I to nije samo posljedica smanjenja broja ljudi u Zagrebu. Između dva popisa stanovništva (2011. – 2021. godina) broj stanovnika u glavnom gradu se smanjio za 2,5 posto. Unatoč 2,4 milijarde kune utrošenih u Bandićevu demografsku mjeru, broj novorođene djece u istom periodu smanjio se za 4,5 posto.
Uloga žene u hrvatskom društvu
Kad se pritom doda da su ta djeca bila lišena mogućnosti vrtićke socijalizacije sa svojim vršnjacima, a njihovi roditelji, dakle uglavnom majke, maknuti s tržišta rada, postavlja se pitanje kako je uopće moguće da se netko, nakon svega, ozbiljno zalaže za očuvanje ove mjere. I tu racionalnost, rezultati, ekonomija i demografija blijede pred ciljevima radikalno konzervativne ideologije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
One u kojoj je brak samo zajednica muškarca i žene, a uloga žene je upravo ta – da bude kod kuće i odgaja djecu. Uostalom, tako nešto je nakon prve presude, tad iz nekog razloga u trijumfalnom raspoloženju, izjavljivala jedna od glavnih zagovarateljica očuvanja propale Bandićeve mjere, Željka Markić iz “U ime obitelji”. “Ono što one dobivaju kroz ovu mjeru je ono što bi svaka žena u Hrvatskoj trebala dobivati, a to je prilika da se njezina briga o obitelji vrednuje”, kazala je tada Markić.
Stvarno, nije ni na razini “Mućki” i “A je to”
Pravna i politička bitka oko ukidanja ove izrazito neefikasne i dramatično skupe mjere ovdje neće završiti. Markić već najavljuje ustavnu tužbe, ranije se spominjao i Europski sud za ljudska prava. Politički će, pak, nastaviti s okršajem desnica koja je do prije nekoliko mjeseci – ne pročitavši očito tadašnju odluku – slavila.
Gradski zastupnik iz Domovinskog pokreta Igor Peternel, na primjer, tad je poručivao Tomaševiću kako bi bilo dobro da se vrati u nevladine udruge, a grad prepusti nekome tko će se bolje snaći. Sad, pak, on sam očito ne razmišlja o povratku u NGO sektor. Odluku istog suda, naime, komentira kao dokaz da je Možemo “u talu s HDZ-om”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kojić je, na kraju priče, možda ipak dijelom bio u pravu. Ovo nije ni na razini “Mućki” i “A je to”.
Naravno da je sud potvrdio ukidanje skupe i beskorisne mjere roditelj-odgojitelj
Ne radi se ovdje o demografiji, radi se o želji za povratkom tradicionalne uloge žene u obitelji
Ne postoji način na koji se racionalno mogao braniti opstanak Bandićeve demografske mjere. Ona je samo prošle godine pojela skoro četiri posto proračuna (520 milijuna), a na nju je utrošeno ukupno 2,4 milijarde kuna. Milijarde! Pritom je demografski učinak bio sasvim nepostojeći.
Teško je naglasiti koliko je u politici bitno paziti na tajming. Dovoljno je samo nekoliko dana, nekad čak i sati, da neki istup prođe put od kvalitetne dosjetke do potpunog debakla. Nekad se čak radi i o minutama.
Slavko Kojić, recimo, nije pazio. Predsjednik stranke Bandić Milan 365 – Stranke rada i solidarnosti, jutros je jetko kritizirao sadašnju zagrebačku vlast. “Ovo je na razini “Mućki” i “A je to”, mislim da Zagreb to nije zaslužio. Sve što pokušaju, doživi fijasko”.
Kako je Kojić doživio fijasko
Nije prošlo ni sat vremena, a stigla je vijest da je Visoki upravni sud odlučio kako je gradska mjera kojom se ukida mjera roditelj-odgojitelj – zakonita. Radi se o jednoj od izrazito važnih bitaka nove zagrebačke vlasti, kako političkih, tako i financijskih. I oni su je, barem zasad, uvjerljivo dobili.
Kojić, čija je stranka ovu demografsku mjeru osmislila i uvela ili nije pazio na tajming, jer je odluka suda bila najavljena za danas ili je imao kobno pogrešne informacije o tome kakva će ona biti. Pa je, eto, s današnjim istupom doživio politički fijasko.
Sve je bilo jasno još u srpnju
Podsjetimo, Visoki upravni sud je prošlog srpnja ukinuo gradsku odluku kojom je nova gradska vlast kanila postepeno ukinuti mjeru roditelj-odgojitelj. Izazvalo je to veliko slavlje desnice, a Kojićev stranački kolega i sam bivši bliski suradnik Milana Bandića, Ivica Lovrić, kazivao je kako nakon takve odluke suda gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću nije preostalo ništa nego da podnese ostavku.
Međutim, očito je da se u svom slavlju presuda nije uopće analizirala – jer iz nje je odmah bilo jasno kako je presuđeno da je grad itekako imao pravo promijeniti Bandićevu demografsku mjeru. Problem je bio samo u kratkom roku prilagodbe koji je ostavljen korisnicima i nedostatku kompenzacijskih mjera.
Kako je zdrobljeno 2,4 milijarde kuna
U mjeri koja je uvedena pred posljednju Bandićevu izbornu pobjedu obiteljima s troje ili više djece isplaćivalo se cca 4200 kuna mjesečno. Roditelj, u ogromnom postotku majka, koji bi primao tu naknadu nije se smio zaposliti, a dijete nije smjelo u vrtić. Naknada je bila zajamčena do petnaeste godine.
Ona se sad od 1. travnja smanjuje prvo na iznos minimalca u Hrvatskoj (546 eura), a onda (od 1. srpnja) na pola od te svote. Djeca mogu u vrtić, roditelji na posao. Mjera traje do sedme godine djeteta, a novi korisnici se više ne primaju.
Ne postoji način na koji se racionalno mogao braniti opstanak Bandićeve demografske mjere. Ona je samo prošle godine pojela skoro četiri posto proračuna (520 milijuna), a na nju je utrošeno ukupno 2,4 milijarde kuna. Milijarde!
Demografski i financijski učinak – nepostojeći
Pritom je demografski učinak bio sasvim nepostojeći. Unatoč isplaćenih 2,4 milijarde kuna broj novorođene djece u glavnom gradu nije rastao. Mjera se počela primjenjivati 2016., kad je rođeno 8158 djece. Posljednji podaci su oni iz 2021. godine – rođeno ih je 103 manje.
I to nije samo posljedica smanjenja broja ljudi u Zagrebu. Između dva popisa stanovništva (2011. – 2021. godina) broj stanovnika u glavnom gradu se smanjio za 2,5 posto. Unatoč 2,4 milijarde kune utrošenih u Bandićevu demografsku mjeru, broj novorođene djece u istom periodu smanjio se za 4,5 posto.
Uloga žene u hrvatskom društvu
Kad se pritom doda da su ta djeca bila lišena mogućnosti vrtićke socijalizacije sa svojim vršnjacima, a njihovi roditelji, dakle uglavnom majke, maknuti s tržišta rada, postavlja se pitanje kako je uopće moguće da se netko, nakon svega, ozbiljno zalaže za očuvanje ove mjere. I tu racionalnost, rezultati, ekonomija i demografija blijede pred ciljevima radikalno konzervativne ideologije.
One u kojoj je brak samo zajednica muškarca i žene, a uloga žene je upravo ta – da bude kod kuće i odgaja djecu. Uostalom, tako nešto je nakon prve presude, tad iz nekog razloga u trijumfalnom raspoloženju, izjavljivala jedna od glavnih zagovarateljica očuvanja propale Bandićeve mjere, Željka Markić iz “U ime obitelji”. “Ono što one dobivaju kroz ovu mjeru je ono što bi svaka žena u Hrvatskoj trebala dobivati, a to je prilika da se njezina briga o obitelji vrednuje”, kazala je tada Markić.
Stvarno, nije ni na razini “Mućki” i “A je to”
Pravna i politička bitka oko ukidanja ove izrazito neefikasne i dramatično skupe mjere ovdje neće završiti. Markić već najavljuje ustavnu tužbe, ranije se spominjao i Europski sud za ljudska prava. Politički će, pak, nastaviti s okršajem desnica koja je do prije nekoliko mjeseci – ne pročitavši očito tadašnju odluku – slavila.
Gradski zastupnik iz Domovinskog pokreta Igor Peternel, na primjer, tad je poručivao Tomaševiću kako bi bilo dobro da se vrati u nevladine udruge, a grad prepusti nekome tko će se bolje snaći. Sad, pak, on sam očito ne razmišlja o povratku u NGO sektor. Odluku istog suda, naime, komentira kao dokaz da je Možemo “u talu s HDZ-om”.
Kojić je, na kraju priče, možda ipak dijelom bio u pravu. Ovo nije ni na razini “Mućki” i “A je to”.