”Sjekirica mora biti lagana i brza”, rekao je čvrsti muškarac koji siječe stabla u jednoj emisiji. Dopalo mi se to, ne samo kao opaska o alatu, nego u širem društvenom smislu. Za lakoću sjekirice trebao bi se pobrinuti zakon. Za brzinu organi koji ga provode.
S to dvoje kod nas imamo problem. Ili ne valjaju zakoni, ili ih se ignorira, ili oboje. Ali oboje se uskladilo u reakciji sustava na to krdo magaraca koji su u četvrtak, na utakmici Dalićeve reprezentacije u Osijeku, odlučili bodriti igrače ustaškim koračnicama.
Ovoga puta, policija je privela 24 pjevača. Ekspedirali su ih odmah na prekršajni sud, prvo su dvojica osuđena na 30 dana zatvora, a sada još desetorica na 30 do 60 dana. U međuvremenu je UEFA pokrenula postupak protiv Hrvatskog nogometnog saveza zbog rasizma i diskriminacije. Niti je ovo prvi put, niti nam je strano da se hrvatski nogomet igra po kazni pred praznim gledalištem. Ali prvi put imamo to da su navijači, i to po kratkom postupku, popili kaznu zatvora. Aleluja.
Mladost – ludost
Stručnjaci kažu da za ovo imamo dobar zakon, dakle prva pretpostavka za efikasnu sjekiricu je tu. Samo do sada ili policija nije radila svoj posao kako nalaže zakon, ili su sudovi zauzimali stav blagosti i razumijevanja prema ”našim momcima” koji su se, eto, samo malo raskalašili. I nikad se, naravski, na taj način nije postiglo ništa. Što bi se i postiglo kad okrećeš glavu na drugu stranu i gladiš bagru peruškom?
A magarci se neće sami opametiti. Možda će Grčka bar te koji su tamo kod njih uhapšeni odvratiti od idiotskog ponašanja u životu. Ali za sve naše to je inače – naš posao. Kako su ga nadležni do sada obavljali, to gledamo na utakmicama. Iako će pod bogom svaki nogometni dužnosnik koga se dovede pred kamere tipski osuditi i nasilje, i proslavljanje Pavelića i NDH, ali svejedno je kombinacija ustaških pjesama i nogometa postala praktički dio mainstreama.
Ah, dobro, zanesu se u žaru navijanja, mladost-ludost, pa iz njih provali to što ne bi smjelo i što ”mi nipošto ne odobravamo”. Ali da se u forumima tog sporta to rezalo i da je s druge strane radila država, ne bi stvar eskalirala do ove mjere. Ovi koji idu u rešetke, sad će imati vremena razmisliti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijerova upitna izjava
Moguće da je nešto izričitiji stav vladajuće politike pridonio da je napokon ovaj slučaj u Osijeku dobio zakonski ispravan tretman. Kalkulantska politika prema navijačima do sada je vezala jezik i visokim dužnosnicima države. A Andrej Plenković je ovoga puta poručio da ustaško navijanje čini zlo i reprezentaciji, i Hrvatskoj. ”Na javnom mjestu, a pogotovo na utakmici hrvatske reprezentacije, nema se što pjevati ustaške pjesme”, rekao je premijer.
Uz njega je u tom trenutku stajao ministar policije i potpredsjednik Vlade Davor Božinović. Može se reći da je to ipak nešto, pogotovo ako će se u tom tonu nastaviti davati smjer i vršiti pritisak, ali reakcija, na žalost, opet nije bila dovoljno jasna nikome, a pogotovo huliganima kojima ide. Dojam, naime, kvari ono Plenkovićevo ”na javnom mjestu” i ”pogotovo” na utakmici hrvatske reprezentacije.
Jer magarcima treba utuviti u glavu da su ustaška zvjerstva nešto najstrašnije što ovaj narod mora pamtiti i da samo bezumnik danas može stati pod tu zastavu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković bi morao uviđati tu finesu
Znači nije bit neprihvatljivosti da se ustaški režim slavi na javnom mjestu, niti je to ”pogotovo” neprihvatljivo na susretima hrvatske reprezentacije. Ovako kako je rečeno, ispada da problem nastaje kad fašističke pjesme iz Hrvatske čuje cijeli svijet.
Premijer, koji inače odlično vlada jezikom i značenjima, morao bi uviđati tu finesu. I iz politike treba pomoći sjekirici da bude lagana i brza, a ovo je bilo to samo napola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Navijači su zbog ustaških pjesama konačno popili kaznu zatvora po kratkom postupku. Aleluja. Ali to je tek pola posla
Magarcima treba utuviti u glavu da su ustaška zvjerstva nešto najstrašnije što ovaj narod mora pamtiti
Znači nije bit neprihvatljivosti da se ustaški režim slavi na javnom mjestu, niti je to 'pogotovo' neprihvatljivo na susretima hrvatske reprezentacije. Ovako kako je to rekao premijer Plenković, ispada da problem nastaje kad fašističke pjesme iz Hrvatske čuje cijeli svijet
”Sjekirica mora biti lagana i brza”, rekao je čvrsti muškarac koji siječe stabla u jednoj emisiji. Dopalo mi se to, ne samo kao opaska o alatu, nego u širem društvenom smislu. Za lakoću sjekirice trebao bi se pobrinuti zakon. Za brzinu organi koji ga provode.
S to dvoje kod nas imamo problem. Ili ne valjaju zakoni, ili ih se ignorira, ili oboje. Ali oboje se uskladilo u reakciji sustava na to krdo magaraca koji su u četvrtak, na utakmici Dalićeve reprezentacije u Osijeku, odlučili bodriti igrače ustaškim koračnicama.
Ovoga puta, policija je privela 24 pjevača. Ekspedirali su ih odmah na prekršajni sud, prvo su dvojica osuđena na 30 dana zatvora, a sada još desetorica na 30 do 60 dana. U međuvremenu je UEFA pokrenula postupak protiv Hrvatskog nogometnog saveza zbog rasizma i diskriminacije. Niti je ovo prvi put, niti nam je strano da se hrvatski nogomet igra po kazni pred praznim gledalištem. Ali prvi put imamo to da su navijači, i to po kratkom postupku, popili kaznu zatvora. Aleluja.
Mladost – ludost
Stručnjaci kažu da za ovo imamo dobar zakon, dakle prva pretpostavka za efikasnu sjekiricu je tu. Samo do sada ili policija nije radila svoj posao kako nalaže zakon, ili su sudovi zauzimali stav blagosti i razumijevanja prema ”našim momcima” koji su se, eto, samo malo raskalašili. I nikad se, naravski, na taj način nije postiglo ništa. Što bi se i postiglo kad okrećeš glavu na drugu stranu i gladiš bagru peruškom?
A magarci se neće sami opametiti. Možda će Grčka bar te koji su tamo kod njih uhapšeni odvratiti od idiotskog ponašanja u životu. Ali za sve naše to je inače – naš posao. Kako su ga nadležni do sada obavljali, to gledamo na utakmicama. Iako će pod bogom svaki nogometni dužnosnik koga se dovede pred kamere tipski osuditi i nasilje, i proslavljanje Pavelića i NDH, ali svejedno je kombinacija ustaških pjesama i nogometa postala praktički dio mainstreama.
Ah, dobro, zanesu se u žaru navijanja, mladost-ludost, pa iz njih provali to što ne bi smjelo i što ”mi nipošto ne odobravamo”. Ali da se u forumima tog sporta to rezalo i da je s druge strane radila država, ne bi stvar eskalirala do ove mjere. Ovi koji idu u rešetke, sad će imati vremena razmisliti.
Premijerova upitna izjava
Moguće da je nešto izričitiji stav vladajuće politike pridonio da je napokon ovaj slučaj u Osijeku dobio zakonski ispravan tretman. Kalkulantska politika prema navijačima do sada je vezala jezik i visokim dužnosnicima države. A Andrej Plenković je ovoga puta poručio da ustaško navijanje čini zlo i reprezentaciji, i Hrvatskoj. ”Na javnom mjestu, a pogotovo na utakmici hrvatske reprezentacije, nema se što pjevati ustaške pjesme”, rekao je premijer.
Uz njega je u tom trenutku stajao ministar policije i potpredsjednik Vlade Davor Božinović. Može se reći da je to ipak nešto, pogotovo ako će se u tom tonu nastaviti davati smjer i vršiti pritisak, ali reakcija, na žalost, opet nije bila dovoljno jasna nikome, a pogotovo huliganima kojima ide. Dojam, naime, kvari ono Plenkovićevo ”na javnom mjestu” i ”pogotovo” na utakmici hrvatske reprezentacije.
Jer magarcima treba utuviti u glavu da su ustaška zvjerstva nešto najstrašnije što ovaj narod mora pamtiti i da samo bezumnik danas može stati pod tu zastavu.
Plenković bi morao uviđati tu finesu
Znači nije bit neprihvatljivosti da se ustaški režim slavi na javnom mjestu, niti je to ”pogotovo” neprihvatljivo na susretima hrvatske reprezentacije. Ovako kako je rečeno, ispada da problem nastaje kad fašističke pjesme iz Hrvatske čuje cijeli svijet.
Premijer, koji inače odlično vlada jezikom i značenjima, morao bi uviđati tu finesu. I iz politike treba pomoći sjekirici da bude lagana i brza, a ovo je bilo to samo napola.