Znači, ili nas Banožić mota oko plota, ili stvarno nije u stanju pojmiti da novac za državne subvencije (nikad i nigdje) nije beskonačan. Država odredi koliko će dati i povrh toga više nema pa da si bog. Potrošeno. Troši se po listi prioriteta, a kad se svota iscrpi, podvlači se crta.
To, dakako, znači samo jedno. Da ”neki drugi građanin”, koji bi se rado skućio kreditom preko APN-a, neće doći na red za svotu od preko 25.000 eura, koju je Banožiću poklonila država da sagradi kuću u Vinkovcima. Tog novca, naime, više nema budući da je već odobren Banožiću.
Svi se prave ludi
Osim toga, natječaj za sredstva preko APN-a još traje tako da se ”neki drugi građani” i dalje kandidiraju da im se odobri pomoć države za rješavanje stambenog problema. Kako trust mozgova u dotičnoj državnoj agenciji ne zna i ne može znati kakve će sve molbe još doći na njihov uvaženi stol, bilo bi logično da s konačnom listom dobitnika čekaju dok istekne natječajni rok. Ali Banožić je već uslužen. Kredit mu je odobren 14. travnja iako se prijave mogu slati do 28. travnja. I svejedno pomoćnik direktora APN-a Goran Golenić tvrdi da ”na sve zahtjeve gledaju jednako”.
Svi se, dakle, prave ludi. Među njima i premijer Plenković, koji tvrdi kako nije bio obaviješten o tome da se njegov ministar Banožić kandidira za kredit preko APN-a, ali da je i on građanin kao i svaki drugi pa se ni njemu ne mogu zanijekati prava koja uživaju svi ostali. To je zgodno brkanje pojmova premda kod birača HDZ-a možda može upaliti.
Jer bi se ministri hrvatske vlade i ostali visoki politički dužnosnici – s velikim plaćama i ostalim pogodnostima koje uživaju – morali suzdržati od korištenja socijalnih fondova i mehanizama namijenjenih stanovništvu slabijih financijskih mogućnosti i lošijeg imovinskog stanja. To je nepisano pravilo pristojnosti i reda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sposoban stručnjak
Osim toga, Banožić nipošto nije prototip jadnog siromaška, niti se o njemu može ispričati tužna i ganutljiva socijalna priča. U Vinkovcima, gdje je živio dok se nije vinuo u Vladu i gdje sada gradi kuću uz pomoć APN-a, već ima stan od 82 kvadrata i građevinsko zemljište. Njegova je plaća 3630 eura, a ženina 1545, to je ukupno 5175 eura na mjesec iliti preko 36.000 kuna, a još se nešto stavilo i na štednju.
Druga stvar: onog momenta kad je postao ministar državne imovine, što je bila njegova prva funkcija u Vladi, Banožić je sam sebi dodijelio državni stan od 92 kvadrata čije je uređenje, prema njegovim estetskim zamislima, također platila država, uključujući i nabavku dekorativnih jastučića za vedriji izgled dnevnog boravka. Nismo obaviješteni jesmo li ministru kupili i pidžame. A sada stiže i državna subvencija za kuću.
Pa lijepo. I ne treba zapravo oko svega toga biti zajedljiv. Jer ako ministru Banožiću pomognemo da još bolje živi, imat ćemo neku garanciju da se iz domovine i ravne Slavonije neće iseliti jedan tako sposoban stručnjak i domoljub, koji nas je sve zadužio požrtvovnim radom za Hrvatsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne budimo zajedljivi. Pomažući dr. Banožiću da si sagradi kuću, dobivamo garanciju da tako sposoban stručnjak neće iseliti iz Slavonije
On nipošto nije prototip siromaška, niti se o njemu može ispričati tužna i ganutljiva socijalna priča
Od osobe s doktoratom iz ekonomije - pa dobro, neka je i iz Osijeka - očekivalo bi se da se bar minimalno snalazi s jednostavnim brojkama i sumama. Ali očekivanja se, kao što znamo, znaju izjaloviti
Ministar Mario Banožić samoprijegorno je izjavio kako neće ”ni prihvatiti ni koristiti pravo na subvencionirani kredit APN-a”, koji je već dobio, ”ako bi time nekom drugom građaninu oduzeo mogućnost subvencije”. Od osobe s doktoratom iz ekonomije – pa dobro, neka je i iz Osijeka – očekivalo bi se da se bar minimalno snalazi s jednostavnim brojkama i sumama. Ali očekivanja se, kao što znamo, znaju izjaloviti. Tako i kod doktora Banožića.
Znači, ili nas Banožić mota oko plota, ili stvarno nije u stanju pojmiti da novac za državne subvencije (nikad i nigdje) nije beskonačan. Država odredi koliko će dati i povrh toga više nema pa da si bog. Potrošeno. Troši se po listi prioriteta, a kad se svota iscrpi, podvlači se crta.
To, dakako, znači samo jedno. Da ”neki drugi građanin”, koji bi se rado skućio kreditom preko APN-a, neće doći na red za svotu od preko 25.000 eura, koju je Banožiću poklonila država da sagradi kuću u Vinkovcima. Tog novca, naime, više nema budući da je već odobren Banožiću.
Svi se prave ludi
Osim toga, natječaj za sredstva preko APN-a još traje tako da se ”neki drugi građani” i dalje kandidiraju da im se odobri pomoć države za rješavanje stambenog problema. Kako trust mozgova u dotičnoj državnoj agenciji ne zna i ne može znati kakve će sve molbe još doći na njihov uvaženi stol, bilo bi logično da s konačnom listom dobitnika čekaju dok istekne natječajni rok. Ali Banožić je već uslužen. Kredit mu je odobren 14. travnja iako se prijave mogu slati do 28. travnja. I svejedno pomoćnik direktora APN-a Goran Golenić tvrdi da ”na sve zahtjeve gledaju jednako”.
Svi se, dakle, prave ludi. Među njima i premijer Plenković, koji tvrdi kako nije bio obaviješten o tome da se njegov ministar Banožić kandidira za kredit preko APN-a, ali da je i on građanin kao i svaki drugi pa se ni njemu ne mogu zanijekati prava koja uživaju svi ostali. To je zgodno brkanje pojmova premda kod birača HDZ-a možda može upaliti.
Jer bi se ministri hrvatske vlade i ostali visoki politički dužnosnici – s velikim plaćama i ostalim pogodnostima koje uživaju – morali suzdržati od korištenja socijalnih fondova i mehanizama namijenjenih stanovništvu slabijih financijskih mogućnosti i lošijeg imovinskog stanja. To je nepisano pravilo pristojnosti i reda.
Sposoban stručnjak
Osim toga, Banožić nipošto nije prototip jadnog siromaška, niti se o njemu može ispričati tužna i ganutljiva socijalna priča. U Vinkovcima, gdje je živio dok se nije vinuo u Vladu i gdje sada gradi kuću uz pomoć APN-a, već ima stan od 82 kvadrata i građevinsko zemljište. Njegova je plaća 3630 eura, a ženina 1545, to je ukupno 5175 eura na mjesec iliti preko 36.000 kuna, a još se nešto stavilo i na štednju.
Druga stvar: onog momenta kad je postao ministar državne imovine, što je bila njegova prva funkcija u Vladi, Banožić je sam sebi dodijelio državni stan od 92 kvadrata čije je uređenje, prema njegovim estetskim zamislima, također platila država, uključujući i nabavku dekorativnih jastučića za vedriji izgled dnevnog boravka. Nismo obaviješteni jesmo li ministru kupili i pidžame. A sada stiže i državna subvencija za kuću.
Pa lijepo. I ne treba zapravo oko svega toga biti zajedljiv. Jer ako ministru Banožiću pomognemo da još bolje živi, imat ćemo neku garanciju da se iz domovine i ravne Slavonije neće iseliti jedan tako sposoban stručnjak i domoljub, koji nas je sve zadužio požrtvovnim radom za Hrvatsku.