Komentari

Ne trebamo se praviti da nismo znali. Seksualnog zlostavljanja ima posvuda, i zato je tako važan ovaj hrvatski Me Too

No, kad je Hrvatska u pitanju i tu postoji problem i to s rokom do kojeg se zlostavljanje može prijaviti

Rok zastare od tri mjeseca doista je sramotan po ovo društvo i njegovog zakonodavca. Možda je ova pobuna glumica prilika da se to ruglo konačno ispravi. Jer seksualno zlostavljane i ponižavane žene, a pogotovo vrlo mlade djevojke, trebaju prvo nekako emocionalno probaviti sve što im se dogodilo. Suočiti se s gađenjem. Strahom od sumnjičenja okoline da su uskim džemperom ili kratkom suknjom same izazvale predatora. I s tragičnim gubitkom samopouzdanja. A tek onda možda mogu pisati prijave. Pitajte, gospodo iz Vlade i Sabora, struke koje se time bave, psihologe, terapeute liječnike i specijalizirane suce.

S velikim očekivanjima pratim kako raste naš domaći pokret Me Too, regionalni, a u sklopu toga i hrvatski. Jer, potpuno je u pravu dekanica zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti Franka Perković Gamulin – koja je odmah i vrlo korektno reagirala na otvaranje bolne teme seksualnog zlostavljanja iz Beograda – kad kaže kako je sigurna da toga ima ne samo u kazališnim i filmskim krugovima, nego i u korporacijama, u medijima i svuda.

A cijela istina sadržana je i u apelu profesorice na ADU u Zagrebu Dore Ruždjak Podolski koja poziva da ”ne budemo licemjeri” i pravimo se kako nismo imali pojma da problem postoji i u našem okruženju. Pa naravno da to svi znamo, samo je čir očito trebao puknuti da priča bubne na ovako potentan način. Neutvrđeni, a posve sigurno ogroman broj djevojaka i žena, koje na fakultetu, na radnom mjestu, u autoškoli, u sportskom klubu i bilo gdje, svaki dan zaskaču seksualni predatori samo je čekao da se ovo otvori.

Ni policajke nisu sigurne

Pa u Hrvatskoj su upravo objavljene pojedinosti o slučaju u kome je više mladih policajki za spolno uznemiravanje optužilo načelnika granične policije Gruda u općini Konavle Matka Klarića, a dokumentacija je prije nekoliko dana dostavljena i DORH-u. Treba se samo nadati da su hrabre mlade žene reagirale unutar tri mjeseca od trenutka kada su od svog šefa primile lascivne poruke i gadljive komplimente ili pozive na erotske sastanke izvan radnog vremena. Jer s našim zakonom nema mrdanja. Ako žrtva zakasni s prijavom jedan dan preko roka od tri mjeseca, Državno odvjetništvo će odbaciti slučaj.

Upravo to se nedavno dogodilo s prijavama čak 15 zaposlenica Hrvatske udruge poslodavaca protiv direktora Bernarda Jakelića, predatora koji je koristio svaku priliku da sebi podređene žene pritisne uza zid i gurne im ruku pod suknju. A najciničnije po žrtve je to što su nadležni organi sustava istrage utvrdili da u iskazima oštećenica protiv Jakelića ”ima elemenata kaznenog djela”. Ali rok je rok. Zašto se gospođice i gospođe nisu javile ranije?

Sramotna tri mjeseca zastare

Rok zastare od tri mjeseca doista je sramotan po ovo društvo i njegovog zakonodavca. Možda je ova pobuna glumica prilika da se to ruglo konačno ispravi. Jer seksualno zlostavljane i ponižavane žene, a pogotovo vrlo mlade djevojke, trebaju prvo nekako emocionalno probaviti sve što im se dogodilo. Suočiti se s gađenjem. Strahom od sumnjičenja okoline da su uskim džemperom ili kratkom suknjom same izazvale predatora. I s tragičnim gubitkom samopouzdanja. A tek onda možda mogu pisati prijave.

Pitajte, gospodo iz Vlade i Sabora, struke koje se time bave, psihologe, terapeute liječnike i specijalizirane suce. Uvedite zdravstveni odgoj da se djeca educiraju o svojim pravima i kako se za njih izboriti. I zapitajte se zašto i danas velika većina ovih djevojaka i žena želi samo anonimno prijaviti zlostavljanje dekanici Akademije.

Poznato je, uostalom, iz svjetski poznatih slučajeva, da su se mnoge žrtve seksualnih delikata svećenstva unutar Katoličke crkve smogle snage javiti tek 10 i 20 godina nakon što im je upropašten život. Istu stvar vidjeli smo i u američkom pokretu Me Too koji je na koncu stajao dugogodišnjeg zatvora velikog producenta Harveya Weinsteina.

Poniženja od ”pedagoga”

I da, mačističkog pipkanja i dodirivanja, gadljivih aluzija, uvredljivih ponuda, masnih viceva i ostalih ponižavajućih verbalnih i fizičkih ataka na žene ima svuda, a ne samo u naoko glamuroznom svijetu pozornice, odakle se sada prolama ovaj domaći krik u pomoć. Samo na maloj zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti primili su već gomilu prijava protiv glumačkih ”pedagoga” koji su mlade glumice trebali učiti poslu, a izložili su ih najgorim poniženjima.

O sličnim stvarima slušam cijeli život od svojih kolegica i poznanica. To rašireno stanje u kome je kao u redu da se žene, a rijetko i muškarci, s pozicija moći egzistencijalno i karijerno ucjenjuju pristajanjem na nadoknadu u obliku seksualnih usluga, neki pripisuju mentalitetu, drugi kulturološkim zadanostima, treći naprosto biološkim razlozima. Ali korijen te stvari zapravo je primitivizam s jedne strane, a s druge nespremnost establišmenta vlasti da uopće razumiju problem, a onda da ga sistemski upakiraju u najboljem interesu potencijalnih žrtava.

I sama sam – u službenim okolnostima – doživjela seksualno uznemiravanje u četiri izrazita slučaja. Sama sam to riješila, ali nisam prijavila nijedan. Želim da društvo i sustav podupru mlade žene da naprave upravo suprotno ako im se ikada dogodi išta slično.

Nastavite čitati