Ovaj prvi uvjet bio bi bazičan, a to je da imamo jasno uređen zakonski okvir. To bi u bitnoj mjeri osjetilo sve cirkusarije koje izvodi Plenkovićeva većina. Ali kako čak ni to nemamo, ne postoji formalna brana da se na širokom polju slobodno odigrava sve ovo dalje. Dakle, ni iz jednog od nekoliko zakona koji se dotiču funkcije glavnog državnog odvjetnika, ne da se izvesti je li ili nije pri izboru na taj položaj nužno-potrebno-dopušteno poslati kandidate na sigurnosnu provjeru. I dodatno, također se ne može ni izgatati tko bi bio ovlašten naručiti od tajne službe takvu provjeru. A o tome se ovdje radi. O tome da je Turudić kompromitiran.
Noćna vozikanja i prisne prepiske
Te nedopustive i neobjašnjive zakonske neuređenosti i šlampavosti po prvi put postajemo svjesni upravo s njim jer nijedan glavni državni odvjetnik prije njega nije bio evidentno sporan kao što je sporan on. Njegovi kontakti i noćna vozikanja sa Zdravkom Mamićem koji je upravo pušten iz istražnog zatvora pod teretom teških kaznenih djela, njegove kilometarske i dugogodišnje prisne prepiske s Josipom Rimac, sastanci, odavanje informacija i međusobne usluge, njegova ”izričajno reducirana” i lažna izjašnjavanja pred službenim tijelima – svako od toga, a pogotovo sve to zajedno, čini ga kandidatom koji je morao biti eliminiran iz konkurencije za šefa DORH-a. Ali u Hrvatskoj ne. Čak i od ovoga je napravljen slučaj.
Naslovi aktera ove mučne priče zvuče vrlo seriozno. To su premijer, Vlada i Sabor, Državno-odvjetničko vijeće i SOA, čini se da imamo sve što nam treba. I svejedno izvedba ispadne sramotna. Fali malo zakona. Jer točno je i nepobitno da Plenkovićeva politička mašinerija suludo upire baš u Turudića, ali da je stvar sa sigurnosnim provjerama jasno zakonski postavljena, ne bi Turudić tako lako bio potvrđen. Ovako može, čas posla.
Tko je trebao tražiti sigurnosnu provjeru?
Može jer u zakonu piše da Državno-odvjetničko vijeće (DOV) treba tražiti sigurnosne provjere za zamjenike glavnog državnog odvjetnika. Ali tu ovlast nemaju kad je riječ o šefu i gazdi svima njima, a to je glavni državni odvjetnik, sada Turudić. Pa baš zgodno. Pitala sam jučer mailom predsjednicu DOV-a i zamjenicu glavne državne odvjetnice Željku Mostečak tko onda ako ne oni. Nisu mi htjeli odgovoriti nego su me ljubazno uputili na svoje priopćenje. U kome, dakako, tog odgovora nema. I nema ga nigdje.
I premijer i predsjednik Sabora Gordan Jandroković i svi HDZ-ovi trbuhozborci tvrde da je sigurnosnu provjeru za Turudića trebao tražiti DOV, ali toga u zakonu stvarno nema. Zašto nema, ne znamo. A nema ni drugdje. Istina, potpuno je samorazumljivo i opravdano da svako tijelo koje predlaže i zapošljava na tako važne državne dužnosti mora imati pravo osigurati se sigurnosnim provjerama. Tome one i služe. A to što je Plenković zatražio za Turudića ”rezime” starih sigurnosnih provjera – od kojih je posljednja bila 2019. godine – to u ovako vrišteći spornom slučaju kao što je Turudićev djeluje samo kao krinka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijerovo izmotavanje i izmišljeni rokovi trajanja
Jednako tako mora se shvatiti i Plenkovićevo izmotavanje da nova sigurnosna provjera za Turudića nije bila potrebna jer mu ta iz 2019. vrijedi pet godina, a to još nije isteklo. Pa nije sigurnosna provjera vozačka dozvola pa voziš do određenog datuma. Što, naime – hajde da pitanje postavimo sasvim načelno – ako je kandidat za neku visoku državnu dužnost počinio nešto nezakonito ili nemoralno u tih pet godina u kojima ga, navodno, ne treba provjeravati jer je već provjeren?
Pa to stvarno zvuči kao vrhunska zafrkancija. Prije godinu dana primio je mito, ali to se prije njegovog postavljenja neće znati jer mu stara provjera još vrijedi? Tko bi odredio takvu budalaštinu i gdje, uostalom, to piše? Nadam se da takva nesuvislost nije moguća čak ni u Hrvatskoj.
Ali opet, nesuvislo je sve ovo, pa jedno manje ili više. Recimo, sigurnosne provjere obavezne su po zakonu za ljude koji u DORH dolaze izvan sustava državnog odvjetništva. Ali baš glavni državni odvjetnik ne potpada pod to općevažeće pravilo premda Turudić dolazi izvana, iz sudstva. Pritom se od Turudića u postupku imenovanja tražilo da potpiše suglasnost za sigurnosnu provjeru koju on i potpisuje. Zašto i čemu ta suglasnost ako sigurnosna provjera ”nije potrebna”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turudić već prekršio etički kodeks DORH-a
Cirkus, dakle, na sto načina. I tako, konjićevim skokom preko svakog smisla i pameti, dolazimo do toga da će Turudić prije nego što zasjedne u DORH položiti prisegu i kao svoj profesionalni kredo prihvatiti Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika koga je donio Kolegij državnog odvjetništva.
U tom Kodeksu piše: ”Državnoodvjetnički dužnosnik dužan je uvijek i svagdje ponašati se dostojanstveno i uljuđeno, čuvajući vlastitu čast i ugled te dostojanstvo državnoodvjetničkog poziva i kloniti se svih aktivnosti i postupanja koja mogu naštetiti njegovu dostojanstvu kao i dostojanstvu i ugledu državnog odvjetništva.
Državnoodvjetnički dužnosnik dužan je unutar svoje slobode govora suzdržati se od izražavanja svih onih ocjena, mišljenja ili stajališta koje u javnosti mogu pobuditi sumnju u nepristranost, neovisnost i pravednost obnašanja državnoodvjetničke dužnosti te se ni na koji način ne smije koristiti niti drugima činiti dostupnim saznanja iz postupaka i aktivnosti državnog odvjetništva, osobito čuvajući tajnost osobnih podataka.” Pola toga Turudić je već prekršio kao sudac. I da, ključan je zakon da se ovakva imenovanja spriječe, ali ima puno i u tome da se građane s vrha vlasti ipak do ove mjere ne vuče za nos.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Noćna vozikanja s Mamićem i prisne prepiske s Josipom Rimac morali su eliminirati Turudića. Ali ne i u državi kao što je Hrvatska
Ivan Turudić već je prekršio pola Etičkog kodeksa DORH-a, a da nije ni zasjeo na čelo te institucije
Plenković se izmotava da nova sigurnosna provjera za Turudića nije bila potrebna jer mu ta iz 2019. vrijedi pet godina, a to još nije isteklo. Pa nije sigurnosna provjera vozačka dozvola pa voziš do određenog datuma. Pa to stvarno zvuči kao vrhunska zafrkancija
Izbor glavnog državnog odvjetnika – proces koji bi zakonski morao biti u potpunosti reguliran, a politički izveden dostojanstveno, čisto i ozbiljno – ispao je totalni, ali totalni, cirkus i sramota. Jedna od najvažnijih funkcija u državi postavlja se pod šatorom s našminkanim klaunima, psima koji voze bicikl i medvjedima koji plešu rumbu. A ta blamaža ove države kao takve događa se s Ivanom Turudićem zato što ni jedan od ovih uvjeta u Hrvatskoj nije ispunjen. Ni zakona, ni političke pristojnosti.
Ovaj prvi uvjet bio bi bazičan, a to je da imamo jasno uređen zakonski okvir. To bi u bitnoj mjeri osjetilo sve cirkusarije koje izvodi Plenkovićeva većina. Ali kako čak ni to nemamo, ne postoji formalna brana da se na širokom polju slobodno odigrava sve ovo dalje. Dakle, ni iz jednog od nekoliko zakona koji se dotiču funkcije glavnog državnog odvjetnika, ne da se izvesti je li ili nije pri izboru na taj položaj nužno-potrebno-dopušteno poslati kandidate na sigurnosnu provjeru. I dodatno, također se ne može ni izgatati tko bi bio ovlašten naručiti od tajne službe takvu provjeru. A o tome se ovdje radi. O tome da je Turudić kompromitiran.
Noćna vozikanja i prisne prepiske
Te nedopustive i neobjašnjive zakonske neuređenosti i šlampavosti po prvi put postajemo svjesni upravo s njim jer nijedan glavni državni odvjetnik prije njega nije bio evidentno sporan kao što je sporan on. Njegovi kontakti i noćna vozikanja sa Zdravkom Mamićem koji je upravo pušten iz istražnog zatvora pod teretom teških kaznenih djela, njegove kilometarske i dugogodišnje prisne prepiske s Josipom Rimac, sastanci, odavanje informacija i međusobne usluge, njegova ”izričajno reducirana” i lažna izjašnjavanja pred službenim tijelima – svako od toga, a pogotovo sve to zajedno, čini ga kandidatom koji je morao biti eliminiran iz konkurencije za šefa DORH-a. Ali u Hrvatskoj ne. Čak i od ovoga je napravljen slučaj.
Naslovi aktera ove mučne priče zvuče vrlo seriozno. To su premijer, Vlada i Sabor, Državno-odvjetničko vijeće i SOA, čini se da imamo sve što nam treba. I svejedno izvedba ispadne sramotna. Fali malo zakona. Jer točno je i nepobitno da Plenkovićeva politička mašinerija suludo upire baš u Turudića, ali da je stvar sa sigurnosnim provjerama jasno zakonski postavljena, ne bi Turudić tako lako bio potvrđen. Ovako može, čas posla.
Tko je trebao tražiti sigurnosnu provjeru?
Može jer u zakonu piše da Državno-odvjetničko vijeće (DOV) treba tražiti sigurnosne provjere za zamjenike glavnog državnog odvjetnika. Ali tu ovlast nemaju kad je riječ o šefu i gazdi svima njima, a to je glavni državni odvjetnik, sada Turudić. Pa baš zgodno. Pitala sam jučer mailom predsjednicu DOV-a i zamjenicu glavne državne odvjetnice Željku Mostečak tko onda ako ne oni. Nisu mi htjeli odgovoriti nego su me ljubazno uputili na svoje priopćenje. U kome, dakako, tog odgovora nema. I nema ga nigdje.
I premijer i predsjednik Sabora Gordan Jandroković i svi HDZ-ovi trbuhozborci tvrde da je sigurnosnu provjeru za Turudića trebao tražiti DOV, ali toga u zakonu stvarno nema. Zašto nema, ne znamo. A nema ni drugdje. Istina, potpuno je samorazumljivo i opravdano da svako tijelo koje predlaže i zapošljava na tako važne državne dužnosti mora imati pravo osigurati se sigurnosnim provjerama. Tome one i služe. A to što je Plenković zatražio za Turudića ”rezime” starih sigurnosnih provjera – od kojih je posljednja bila 2019. godine – to u ovako vrišteći spornom slučaju kao što je Turudićev djeluje samo kao krinka.
Premijerovo izmotavanje i izmišljeni rokovi trajanja
Jednako tako mora se shvatiti i Plenkovićevo izmotavanje da nova sigurnosna provjera za Turudića nije bila potrebna jer mu ta iz 2019. vrijedi pet godina, a to još nije isteklo. Pa nije sigurnosna provjera vozačka dozvola pa voziš do određenog datuma. Što, naime – hajde da pitanje postavimo sasvim načelno – ako je kandidat za neku visoku državnu dužnost počinio nešto nezakonito ili nemoralno u tih pet godina u kojima ga, navodno, ne treba provjeravati jer je već provjeren?
Pa to stvarno zvuči kao vrhunska zafrkancija. Prije godinu dana primio je mito, ali to se prije njegovog postavljenja neće znati jer mu stara provjera još vrijedi? Tko bi odredio takvu budalaštinu i gdje, uostalom, to piše? Nadam se da takva nesuvislost nije moguća čak ni u Hrvatskoj.
Ali opet, nesuvislo je sve ovo, pa jedno manje ili više. Recimo, sigurnosne provjere obavezne su po zakonu za ljude koji u DORH dolaze izvan sustava državnog odvjetništva. Ali baš glavni državni odvjetnik ne potpada pod to općevažeće pravilo premda Turudić dolazi izvana, iz sudstva. Pritom se od Turudića u postupku imenovanja tražilo da potpiše suglasnost za sigurnosnu provjeru koju on i potpisuje. Zašto i čemu ta suglasnost ako sigurnosna provjera ”nije potrebna”?
Turudić već prekršio etički kodeks DORH-a
Cirkus, dakle, na sto načina. I tako, konjićevim skokom preko svakog smisla i pameti, dolazimo do toga da će Turudić prije nego što zasjedne u DORH položiti prisegu i kao svoj profesionalni kredo prihvatiti Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika koga je donio Kolegij državnog odvjetništva.
U tom Kodeksu piše: ”Državnoodvjetnički dužnosnik dužan je uvijek i svagdje ponašati se dostojanstveno i uljuđeno, čuvajući vlastitu čast i ugled te dostojanstvo državnoodvjetničkog poziva i kloniti se svih aktivnosti i postupanja koja mogu naštetiti njegovu dostojanstvu kao i dostojanstvu i ugledu državnog odvjetništva.
Državnoodvjetnički dužnosnik dužan je unutar svoje slobode govora suzdržati se od izražavanja svih onih ocjena, mišljenja ili stajališta koje u javnosti mogu pobuditi sumnju u nepristranost, neovisnost i pravednost obnašanja državnoodvjetničke dužnosti te se ni na koji način ne smije koristiti niti drugima činiti dostupnim saznanja iz postupaka i aktivnosti državnog odvjetništva, osobito čuvajući tajnost osobnih podataka.” Pola toga Turudić je već prekršio kao sudac. I da, ključan je zakon da se ovakva imenovanja spriječe, ali ima puno i u tome da se građane s vrha vlasti ipak do ove mjere ne vuče za nos.