Izborna bitka u dva najveća hrvatska grada, Zagrebu i Splitu, zašla je posljednjih dana u onu fazu kampanje u kojoj se udara svom silinom i bez suviše pitanja. U gradu u kojem je pobjednik izgledan priča se razvija očekivanim smjerom, dok se u Splitu, u kojem je moguć apsolutno svakakav ishod, odjednom pojavila prastara snimka s ustaškim pjesmama i posve neočekivanim vokalom…
Što se tiče Zagreba, bilo je jasno da će se protiv najvećeg favorita Tomislava Tomaševića ići s argumentima o nedovoljnom radnom iskustvu, pukom prosvjedničkom aktivizmu i općenitom nezrelošću za vođenje složenog organizma glavnog hrvatskog grada. Da je Damir Vanđelić pristao biti Plenkovićev kandidat za Zagreb, taj scenarij bi imao nekakvu težinu.
Ili Jugoslavija ili Hrvatska
No, kako se aktualni HDZ-ov gradonačelnički kandidat, mlađahni Davor Filipović, nikako ne može prodavati kao provjerena upravljačka marka, glavni narativ protuTomaševićevske kampanje krenuo je sasvim očekivanim smjerom – čelnika Možemo! se pokušava ocrtati kao jugonostalgičara i ljubitelja bivšeg, komunističkog sistema.
Istina, ti plotuni zasad ne dolaze iz HDZ-a, Filipović je krenuo utabanim Plenkovićevim kursom, predstavljajući se kao borac protiv populizma, a Tomaševića političkim i duhovnim nasljednikom poetike Živog zida i Ivana Vilibora Sinčića. No, kandidat Mosta Zvonimir Troskot i Domovinskog pokreta Miroslav Škoro nisu štedjeli napora da pokažu kako se, zapravo, (i) na ovim izborima radi o bitci u kojoj je izbor poznato jednostavan – ili komunizam i Jugoslavija ili demokracija i Hrvatska.
Neviđeni skandal?
“Jako dobro znam tko stoji iza Tomaševića i tko bi došao ustvari na vlast u gradu Zagrebu, a potom je njihov plan i da kroz četiri godine uistinu odvedu Hrvatsku u jednom smjeru u kojemu sam živio do 1989. godine. S tim sustavom se ne slažem”, kazao je Škoro. Troskot je otišao i nekoliko koraka dalje.
“Gospodina Tomaševića brinu isključivo komunalna pitanja, ali mu je svejedno od demokratske hrvatske države i temelja te države Domovinskog rata draža autoritarna i komunistička Jugoslavija što je pokazao kada se niti on, a niti jedan zastupnik platforme Možemo nisu pojavili na obilježavanju Oluje u Kninu što je dosad neviđen skandal u povijesti hrvatskog parlamentarizma”, oštar je bio Mostov kandidat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bitka za Skupštinu
Za očekivati je, kako će se izborni dan bližiti, da Tomašević sve češće bude oslikavan ne kao mladi aktivist, nego kao “stara komunjara”, u pokušaju da se motivira birače na podjeli koja je prestala biti relevantna prije više od 30 godina.
Cilj tog bombardiranja jugokomunizmom, međutim, nije pobjeda nad Tomaševićem, jer se ona čini nedostižna, nego – Gradska skupština. Većina u zagrebačkom predstavničkom tijelu je daleko od izvjesne, pa je motivacija vlastitih birača, bilo kakva, ključna da se ipak zadrži (osvoji) barem komad kontrole u najvećem i najbogatijem gradu u Hrvatskoj. Tomašević bi, bez lijeve većine u tom tijelu mogao imati ozbiljnih, možda i fatalnih problema u vođenju Zagreba.
Matematika guste magle
A dok se u Zagrebu otkrivaju “stare komunjare”, u Splitu se pokušavaju pronaći “stare ustaše”. Objavljena je tako čak 27 godina stara snimka svadbe na kojoj današnji kandidat Centra za gradonačelnika Splita Ivica Puljak pjeva – ustaške pjesme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prastara snimka iz ratnog vremena na prvu loptu se i ne čini možda kao pretjerano velik problem za Puljkovu kampanju, ali kad se u kombinaciju s gustom maglom iz 1994. i splitskim izborima 2021. godine doda malo matematike, stvar bi mogla (ne, doduše i nužno morala) biti gadna.
Soundtrack falših tonova
Ankete, naime, pokazuju da su četiri vodeća kandidata u prvom krugu u samo tri postotna boda razlike. Dakle, svaki glas će 16. svibnja biti presudan. U drugom krugu, 30. svibnja možda i neće – ako u drugi krug uđe Puljak. Naime, čini se da je on favorit i protiv HDZ-ovog Vice Mihanovića i protiv Željka “coming back” Keruma.
Puljak je stoga djelovao kao logičan izbor lijevo-liberalnog dijela biračkog tijela – no baš su ti birači sigurno daleko osjetljiviji na “lake note” iz 1994. godine. U situaciji kad svaki glas može biti presudan, falši tonovi iz daleke prošlosti mogli bi, posve neočekivano, postati soundtrackom prvih splitskih izbora u trećem desetljeću 21. stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izbori u Zagrebu i Splitu se pretvaraju u potjeru za "starom komunjarom" i "starim ustašom"
Zagrebačka kampanja je skrenula u očekivanom smjeru, dok se iz Splita čuje drugačija - pjesma
Za očekivati je, kako će se izborni dan bližiti, da Tomašević sve češće bude oslikavan ne kao mladi aktivist, nego kao "stara komunjara", u pokušaju da se motivira birače na podjeli koja je prestala biti relevantna prije više od 30 godina.
Izborna bitka u dva najveća hrvatska grada, Zagrebu i Splitu, zašla je posljednjih dana u onu fazu kampanje u kojoj se udara svom silinom i bez suviše pitanja. U gradu u kojem je pobjednik izgledan priča se razvija očekivanim smjerom, dok se u Splitu, u kojem je moguć apsolutno svakakav ishod, odjednom pojavila prastara snimka s ustaškim pjesmama i posve neočekivanim vokalom…
Što se tiče Zagreba, bilo je jasno da će se protiv najvećeg favorita Tomislava Tomaševića ići s argumentima o nedovoljnom radnom iskustvu, pukom prosvjedničkom aktivizmu i općenitom nezrelošću za vođenje složenog organizma glavnog hrvatskog grada. Da je Damir Vanđelić pristao biti Plenkovićev kandidat za Zagreb, taj scenarij bi imao nekakvu težinu.
Ili Jugoslavija ili Hrvatska
No, kako se aktualni HDZ-ov gradonačelnički kandidat, mlađahni Davor Filipović, nikako ne može prodavati kao provjerena upravljačka marka, glavni narativ protuTomaševićevske kampanje krenuo je sasvim očekivanim smjerom – čelnika Možemo! se pokušava ocrtati kao jugonostalgičara i ljubitelja bivšeg, komunističkog sistema.
Istina, ti plotuni zasad ne dolaze iz HDZ-a, Filipović je krenuo utabanim Plenkovićevim kursom, predstavljajući se kao borac protiv populizma, a Tomaševića političkim i duhovnim nasljednikom poetike Živog zida i Ivana Vilibora Sinčića. No, kandidat Mosta Zvonimir Troskot i Domovinskog pokreta Miroslav Škoro nisu štedjeli napora da pokažu kako se, zapravo, (i) na ovim izborima radi o bitci u kojoj je izbor poznato jednostavan – ili komunizam i Jugoslavija ili demokracija i Hrvatska.
Neviđeni skandal?
“Jako dobro znam tko stoji iza Tomaševića i tko bi došao ustvari na vlast u gradu Zagrebu, a potom je njihov plan i da kroz četiri godine uistinu odvedu Hrvatsku u jednom smjeru u kojemu sam živio do 1989. godine. S tim sustavom se ne slažem”, kazao je Škoro. Troskot je otišao i nekoliko koraka dalje.
“Gospodina Tomaševića brinu isključivo komunalna pitanja, ali mu je svejedno od demokratske hrvatske države i temelja te države Domovinskog rata draža autoritarna i komunistička Jugoslavija što je pokazao kada se niti on, a niti jedan zastupnik platforme Možemo nisu pojavili na obilježavanju Oluje u Kninu što je dosad neviđen skandal u povijesti hrvatskog parlamentarizma”, oštar je bio Mostov kandidat.
Bitka za Skupštinu
Za očekivati je, kako će se izborni dan bližiti, da Tomašević sve češće bude oslikavan ne kao mladi aktivist, nego kao “stara komunjara”, u pokušaju da se motivira birače na podjeli koja je prestala biti relevantna prije više od 30 godina.
Cilj tog bombardiranja jugokomunizmom, međutim, nije pobjeda nad Tomaševićem, jer se ona čini nedostižna, nego – Gradska skupština. Većina u zagrebačkom predstavničkom tijelu je daleko od izvjesne, pa je motivacija vlastitih birača, bilo kakva, ključna da se ipak zadrži (osvoji) barem komad kontrole u najvećem i najbogatijem gradu u Hrvatskoj. Tomašević bi, bez lijeve većine u tom tijelu mogao imati ozbiljnih, možda i fatalnih problema u vođenju Zagreba.
Matematika guste magle
A dok se u Zagrebu otkrivaju “stare komunjare”, u Splitu se pokušavaju pronaći “stare ustaše”. Objavljena je tako čak 27 godina stara snimka svadbe na kojoj današnji kandidat Centra za gradonačelnika Splita Ivica Puljak pjeva – ustaške pjesme.
Prastara snimka iz ratnog vremena na prvu loptu se i ne čini možda kao pretjerano velik problem za Puljkovu kampanju, ali kad se u kombinaciju s gustom maglom iz 1994. i splitskim izborima 2021. godine doda malo matematike, stvar bi mogla (ne, doduše i nužno morala) biti gadna.
Soundtrack falših tonova
Ankete, naime, pokazuju da su četiri vodeća kandidata u prvom krugu u samo tri postotna boda razlike. Dakle, svaki glas će 16. svibnja biti presudan. U drugom krugu, 30. svibnja možda i neće – ako u drugi krug uđe Puljak. Naime, čini se da je on favorit i protiv HDZ-ovog Vice Mihanovića i protiv Željka “coming back” Keruma.
Puljak je stoga djelovao kao logičan izbor lijevo-liberalnog dijela biračkog tijela – no baš su ti birači sigurno daleko osjetljiviji na “lake note” iz 1994. godine. U situaciji kad svaki glas može biti presudan, falši tonovi iz daleke prošlosti mogli bi, posve neočekivano, postati soundtrackom prvih splitskih izbora u trećem desetljeću 21. stoljeća.