Uspaljeno ponavlja da trostruko preplaćeni novac, koji je zamračen preko resora njegove omiljene ministrice, ”sto posto” nije iz europskog fonda nego je iz hrvatskog proračuna pa se EPPO nema što time baviti. Izjavljuje kako je ”zapanjen” što mu se glavna europska tužiteljica Laura Kövesi usudila odgovoriti prvo da makne prste od EPPO-a, a onda i da ne poznaje organizaciju rada tog ureda. A najveći grč izaziva to što je Plenković izravno izdao nalog formalno neovisnom USKOK-u i DORH-u da preuzmu slučaj od EPPO-a jer ako to ne učine, ”onda nam oni i ne trebaju”. Time je glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek kao balavici nacrtao što joj je činiti do isteka mandata 26. svibnja. Ivanu Turudiću koji tada preuzima DORH takve instrukcije nisu nužne jer je već rekao da EPPO Hrvatskoj nije ni bio potreban.
Neviđeni napad
Od ovakvog dosad neviđenog političkog napada ne samo na čelnu europsku pravosudnu instituciju nego i na hrvatsko pravosuđe Plenković se više ne može oprati. A više nema nikakve sumnje ni o tome zbog čega je teško kompromitirani Turudić instaliran za gazdu svih hrvatskih tužitelja.
Ako Zlata Hrvoj-Šipek ne postupi kako joj je naredio premijer i ne oduzme nadležnost EPPO-u, uskoro dolazi on pa će se zadatak puno lakše izvršiti. Prije par dana Turudić se već nacrtao u hrvatskom uredu EPPO-a gdje su ga onda kurtoazno primili. Javnosti se nije željelo reći što je htio tim posjetom, ali velika gužva je počela, a Plenkovićev odabranik, kako vidimo, do te mjere ne može dočekati dan kada će zasjesti u DORH da se, pored žive i još uvijek djelatne glavne državne odvjetnice, ponaša kao da ona više i ne postoji.
Od Turudića, doduše, to i ne čudi. Gospodin Radost zna da je njegova pobjeda u konkurenciji za glavnog državnog odvjetnika najveća radost premijera Plenkovića u izbornoj godini kada je iznimno važno da DORH prijateljski surađuje s HDZ-om. Jer ne bi bilo zgodno da u ovo predizborno nedoba bukne još kakav korupcijski skandal iz Plenkovićeve ekipe, da se kome policija pojavi na vratima i da se počnu tražiti još neki nestali novci, hrvatski ili europski. Samo da je dočekati taj 26. svibanj.
Bitno samo jedno pitanje
Ako netko misli da su ovakvi zaključci napuhani i maliciozni, kako se o medijima izražava Plenković, trebao bi za to imati bar neki argument osim onih tipa da je Grbin nazvao zakon o hrvatskom jeziku idiotskim ili da je Sandra Benčić kao studentica na štandu prodavala petarde. Jer u cijeloj ovoj drami oko upada EPPO-a u Ministarstvo kulture, bitno je zapravo samo jedno jedino pitanje, a ono glasi zašto Plenković toliko nasrće na europske tužitelje i zašto traži da istragu preuzme DORH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da mu je, kako tvrdi, u interesu da se svakako nađu i utuže osobe koje su odgovorne za financijske malverzacije u obnovi preko Ministarstva Nine Obuljen Koržinek, bilo bi mu posve svejedno je li se toga uhvatila Laura Kövesi ili Zlata Hrvoj-Šipek. Pritom mu mora biti jasno – a i jasno mu je – da Ured europskog javnog tužitelja i Stalno Vijeće kojem polažu račune i koje mora odobriti svaki njihov predmet, sigurno neće izmisliti europski novac tamo gdje ga nema. Pa ako se ispostavi da ga ovdje nije bilo, oni će se, kad sve ispitaju, sami povući. U čemu je onda problem?
Očito je da se Plenković nečega jako boji, i to nečega određenog. Inače ne bi izvodio sve ovo. Dobro kaže Nikola Grmoja: “Da je tu sve čisto, ne bi se toliko trsio da se DORH dokopa tog predmeta i da ospori nadležnost EPPO-a”. Da. Drugo objašnjenje ne postoji. Nema ga. Zato je predsjedniku HDZ-a bio toliko potreban HDZ-ov ”dečko” Ivan Turudić. Svako zašto ima svoje zato iako je pravi odgovor nekad skriven. Morat ćemo pričekati da se ta tajna otkrije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očito je da se Andrej Plenković nečega jako boji, i to nečega određenog. Inače ne bi izvodio sve ovo
Više nema nikakve sumnje ni o tome zbog čega je Turudić instaliran za gazdu svih hrvatskih tužitelja
Ako netko misli da su ovakvi zaključci napuhani i maliciozni, kako se o medijima izražava Plenković, trebao bi za to imati bar neki argument osim onih tipa da je Grbin nazvao zakon o hrvatskom jeziku idiotskim ili da je Sandra Benčić kao studentica na štandu prodavala petarde
Andrej Plenković, koji inače kulerski tvrdi da se ničim ne da impresionirati, s orbanovskom arogancijom reagira na najnoviju aferu koju upravo istražuje Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Ministarstvu kulture. Otkako je policija po njihovom nalogu pretresla ministarstvo Nine Obuljen Koržinek, kancelarije više njenih suradnika i stan jednoga od njih, te odnijela sve što ih je zanimalo, premijer grmi i sijeva.
Uspaljeno ponavlja da trostruko preplaćeni novac, koji je zamračen preko resora njegove omiljene ministrice, ”sto posto” nije iz europskog fonda nego je iz hrvatskog proračuna pa se EPPO nema što time baviti. Izjavljuje kako je ”zapanjen” što mu se glavna europska tužiteljica Laura Kövesi usudila odgovoriti prvo da makne prste od EPPO-a, a onda i da ne poznaje organizaciju rada tog ureda. A najveći grč izaziva to što je Plenković izravno izdao nalog formalno neovisnom USKOK-u i DORH-u da preuzmu slučaj od EPPO-a jer ako to ne učine, ”onda nam oni i ne trebaju”. Time je glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek kao balavici nacrtao što joj je činiti do isteka mandata 26. svibnja. Ivanu Turudiću koji tada preuzima DORH takve instrukcije nisu nužne jer je već rekao da EPPO Hrvatskoj nije ni bio potreban.
Neviđeni napad
Od ovakvog dosad neviđenog političkog napada ne samo na čelnu europsku pravosudnu instituciju nego i na hrvatsko pravosuđe Plenković se više ne može oprati. A više nema nikakve sumnje ni o tome zbog čega je teško kompromitirani Turudić instaliran za gazdu svih hrvatskih tužitelja.
Ako Zlata Hrvoj-Šipek ne postupi kako joj je naredio premijer i ne oduzme nadležnost EPPO-u, uskoro dolazi on pa će se zadatak puno lakše izvršiti. Prije par dana Turudić se već nacrtao u hrvatskom uredu EPPO-a gdje su ga onda kurtoazno primili. Javnosti se nije željelo reći što je htio tim posjetom, ali velika gužva je počela, a Plenkovićev odabranik, kako vidimo, do te mjere ne može dočekati dan kada će zasjesti u DORH da se, pored žive i još uvijek djelatne glavne državne odvjetnice, ponaša kao da ona više i ne postoji.
Od Turudića, doduše, to i ne čudi. Gospodin Radost zna da je njegova pobjeda u konkurenciji za glavnog državnog odvjetnika najveća radost premijera Plenkovića u izbornoj godini kada je iznimno važno da DORH prijateljski surađuje s HDZ-om. Jer ne bi bilo zgodno da u ovo predizborno nedoba bukne još kakav korupcijski skandal iz Plenkovićeve ekipe, da se kome policija pojavi na vratima i da se počnu tražiti još neki nestali novci, hrvatski ili europski. Samo da je dočekati taj 26. svibanj.
Bitno samo jedno pitanje
Ako netko misli da su ovakvi zaključci napuhani i maliciozni, kako se o medijima izražava Plenković, trebao bi za to imati bar neki argument osim onih tipa da je Grbin nazvao zakon o hrvatskom jeziku idiotskim ili da je Sandra Benčić kao studentica na štandu prodavala petarde. Jer u cijeloj ovoj drami oko upada EPPO-a u Ministarstvo kulture, bitno je zapravo samo jedno jedino pitanje, a ono glasi zašto Plenković toliko nasrće na europske tužitelje i zašto traži da istragu preuzme DORH.
Da mu je, kako tvrdi, u interesu da se svakako nađu i utuže osobe koje su odgovorne za financijske malverzacije u obnovi preko Ministarstva Nine Obuljen Koržinek, bilo bi mu posve svejedno je li se toga uhvatila Laura Kövesi ili Zlata Hrvoj-Šipek. Pritom mu mora biti jasno – a i jasno mu je – da Ured europskog javnog tužitelja i Stalno Vijeće kojem polažu račune i koje mora odobriti svaki njihov predmet, sigurno neće izmisliti europski novac tamo gdje ga nema. Pa ako se ispostavi da ga ovdje nije bilo, oni će se, kad sve ispitaju, sami povući. U čemu je onda problem?
Očito je da se Plenković nečega jako boji, i to nečega određenog. Inače ne bi izvodio sve ovo. Dobro kaže Nikola Grmoja: “Da je tu sve čisto, ne bi se toliko trsio da se DORH dokopa tog predmeta i da ospori nadležnost EPPO-a”. Da. Drugo objašnjenje ne postoji. Nema ga. Zato je predsjedniku HDZ-a bio toliko potreban HDZ-ov ”dečko” Ivan Turudić. Svako zašto ima svoje zato iako je pravi odgovor nekad skriven. Morat ćemo pričekati da se ta tajna otkrije.