Od najveće vijesti tjedna, a to je odlazak kardinala Bozanića, preko rasprave o komemoriranju žrtava Ahmića i Dodikovog susreta s Vučićem, do Plenkovićevog neprimjerenog obračuna s Dalijom Orešković, Milanovićevog inzistiranja na županijama, okupljanja hosovaca u Splitu, odbijanja HNB-a da stavi moratorija zaprimaju dugovanja agencijama za naplaćivanje i USKOK-ovih obračuna s Ivicom Puljkom, svjedočili smo tjednu jednako obilježenom neprobavljenom prošlošću i nesređenom stvarnošću.
Prva vijest tjedna je umirovljenje kardinala Bozanića koje je očito došlo kao posljedica želje Vatikana da iz temelja promijeni stvari i odnose u ovdašnjoj crkvi, ali i iz jasnog osobnog razilaženja pape i Josipa Bozanića. Lom je toliki da ga nije pokušala sakriti ni jedna, ni druga strana, a da stvar bude dodatno traumatična po samog Bozanića, sve se odvilo u istom tjednu u kojem je uz Plenkovića proslavio 25. godišnjicu na poziciji zagrebačkog nadbiskupa.
Ukratko, otišao je čovjek u koga su se, bez pretjeranog razloga, polagale velike reformske nade nakon što je imenovan, a za čijeg je mandata Katolička crkva u Hrvatskoj podržavala sve nazadne pokrete i zahtjeve te kompletna revizionistička nastojanja, posebno sumanute teorije o stvarnosti Jasenovca.
Vukelić na poziciji dekanice i hosovci u Splitu
Ostvari li se pak plan o tome da Vlatka Vukelić preuzme Hrvatske studije, dobit ćemo i na čelu jednog javnog sveučilišta nekoga tko negira stvarnost ustaškog logora za djecu u Sisku, kao da živimo u vrijeme hardcore devedesetih.
U kojima su ostali i splitski hosovci, opet okupljeni desetog travnja, datuma koji s utemeljenjem te bojne nema nikakve veze i oko sramotnog spomenika te ideje glorifikacije ustaštva. Stoga je svako pravosudno bavljenje ustaškim pozdravima na tom okupljanju zapravo besmisleno jer je to jedina svrha i spomenika na tom mjestu i datuma i okupljanja.
Komemoriranje žrtava Ahmića
Da zaključimo s devedesetima, osam nevladinih organizacija u Zagrebu, okupljenih oko inicijative ‘Ne u naše ime’ je povodom tridesete godišnjice zločina u Ahmićima podnijelo zahtjev da neka ulica ili trg u Zagrebu ponesu sjećanje na ovaj zločin HVO-a i da on uđe u školske udžbenike. Što je naišlo na ozbiljan otpor unutar HNS-a u Bosni i Hercegovini, putem teksta prepunog pravedničkog bijesa, u kojem su zaboravili da bi Sarajevo trebalo komemorirati zločine Armije BiH nad Hrvatima, a Zagreb one koje je počinio HVO u sklopu politike Franje Tuđmana.
Dodik s Vučićem
Kad smo već kod Bosne i Hercegovine i njenog ratnog nasljeđa, čija je jedna od gorih posljedica nastanak Republike Srpske, Milorad Dodik je prilikom posjete Beogradu i susreta s Aleksandrom Vučićem još jednom ponovio da razmišlja o secesiji, Vučić je to očekivano zaobišao, a u samoj zemlji SDA i dalje blokira formiranje vlasti u Federaciji. Nije Daytonski mirovni sporazum nikakva velika sreća, ali je pat-pozicija koju je proizveo takva da je zapravo nepromjenjiva bez zajedničkog dogovora svih konstitutivnih naroda i to će ostati tako, sviđalo se to bilo kome ili ne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović o županijama
Povijesne teme zaključit ću Milanovićevom očekivanom tezom o nedodirljivosti županija i nedopustivoj regionalizaciji. Čime se još jednom iskazao kao vodeći tuđmanist na političkoj sceni. Sam županijski sustav je doista osmišljen da planski zatrte ideju o stvarnoj regionalizaciji, a županije realno ne služe ničemu osim za zapošljavanje kadrova i razvlašćivanje lokalne samouprave od njenih najvrednijih resursa.
Plenković-Orešković
I evo nas konačno do suvremenih tema i do premijera Plenkovića koji je, opet u najboljoj maniri devedesetih, poručio Daliji Orešković da slobodno može otići iz zemlje, ako joj se ne sviđa u Hrvatskoj. Čime smo još jednom vidjeli koliko je tanak sloj europejštine čak i kod onih u HDZ-u koje se smatra centristima. Kakvi su tek oni drugi vidjeli smo u Trogiru, o čemu sam pisao u drugom tekstu na Telegramu.
USKOK protiv Puljka
A kako to izgleda kad se takvom HDZ-u netko zamjeri vidimo na slučaju Ivice Puljka, koji se na tjednoj bazi suočava s kafkijanskim procesima vođenim od strane državnog inspektorata ili Uskoka. I svi to vide, ali su nemoćni prema toj činjenici. Stoga se kao jedini preostali zaključak nameće to da osim županijskog sustava, apsolutno sve državne institucije trebaju krenuti od nule.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HNB protiv moratorija
I na koncu, HNB i njihovo odbijanje prijedloga SDP-a i Možemo o uvođenju moratorija na prodaju potrošačkih bankarskih dugova agencijama za naplatu potraživanja, čime smo dobili još jedan dokaz da je gotovo svakoj javnoj instituciji svatko drugi bitniji od građana ove zemlje, posebno onih najugroženijih.
Odlazak čovjeka za čijeg je mandata Crkva podržavala sve nazadne pokrete, revizionizam i sumanute teorije o Jasenovcu
U Bozanića su se, bez pretjeranog razloga, polagale velike reformske nade nakon što je imenovan
Lom je toliki da ga nije pokušala sakriti ni jedna, ni druga strana, a da stvar bude dodatno traumatična po samog Bozanića, sve se odvilo u istom tjednu u kojem je uz Plenkovića proslavio 25. godišnjicu na poziciji zagrebačkog nadbiskupa
Od najveće vijesti tjedna, a to je odlazak kardinala Bozanića, preko rasprave o komemoriranju žrtava Ahmića i Dodikovog susreta s Vučićem, do Plenkovićevog neprimjerenog obračuna s Dalijom Orešković, Milanovićevog inzistiranja na županijama, okupljanja hosovaca u Splitu, odbijanja HNB-a da stavi moratorija zaprimaju dugovanja agencijama za naplaćivanje i USKOK-ovih obračuna s Ivicom Puljkom, svjedočili smo tjednu jednako obilježenom neprobavljenom prošlošću i nesređenom stvarnošću.
Odlazak Josipa Bozanić
Prva vijest tjedna je umirovljenje kardinala Bozanića koje je očito došlo kao posljedica želje Vatikana da iz temelja promijeni stvari i odnose u ovdašnjoj crkvi, ali i iz jasnog osobnog razilaženja pape i Josipa Bozanića. Lom je toliki da ga nije pokušala sakriti ni jedna, ni druga strana, a da stvar bude dodatno traumatična po samog Bozanića, sve se odvilo u istom tjednu u kojem je uz Plenkovića proslavio 25. godišnjicu na poziciji zagrebačkog nadbiskupa.
Ukratko, otišao je čovjek u koga su se, bez pretjeranog razloga, polagale velike reformske nade nakon što je imenovan, a za čijeg je mandata Katolička crkva u Hrvatskoj podržavala sve nazadne pokrete i zahtjeve te kompletna revizionistička nastojanja, posebno sumanute teorije o stvarnosti Jasenovca.
Vukelić na poziciji dekanice i hosovci u Splitu
Ostvari li se pak plan o tome da Vlatka Vukelić preuzme Hrvatske studije, dobit ćemo i na čelu jednog javnog sveučilišta nekoga tko negira stvarnost ustaškog logora za djecu u Sisku, kao da živimo u vrijeme hardcore devedesetih.
U kojima su ostali i splitski hosovci, opet okupljeni desetog travnja, datuma koji s utemeljenjem te bojne nema nikakve veze i oko sramotnog spomenika te ideje glorifikacije ustaštva. Stoga je svako pravosudno bavljenje ustaškim pozdravima na tom okupljanju zapravo besmisleno jer je to jedina svrha i spomenika na tom mjestu i datuma i okupljanja.
Komemoriranje žrtava Ahmića
Da zaključimo s devedesetima, osam nevladinih organizacija u Zagrebu, okupljenih oko inicijative ‘Ne u naše ime’ je povodom tridesete godišnjice zločina u Ahmićima podnijelo zahtjev da neka ulica ili trg u Zagrebu ponesu sjećanje na ovaj zločin HVO-a i da on uđe u školske udžbenike. Što je naišlo na ozbiljan otpor unutar HNS-a u Bosni i Hercegovini, putem teksta prepunog pravedničkog bijesa, u kojem su zaboravili da bi Sarajevo trebalo komemorirati zločine Armije BiH nad Hrvatima, a Zagreb one koje je počinio HVO u sklopu politike Franje Tuđmana.
Dodik s Vučićem
Kad smo već kod Bosne i Hercegovine i njenog ratnog nasljeđa, čija je jedna od gorih posljedica nastanak Republike Srpske, Milorad Dodik je prilikom posjete Beogradu i susreta s Aleksandrom Vučićem još jednom ponovio da razmišlja o secesiji, Vučić je to očekivano zaobišao, a u samoj zemlji SDA i dalje blokira formiranje vlasti u Federaciji. Nije Daytonski mirovni sporazum nikakva velika sreća, ali je pat-pozicija koju je proizveo takva da je zapravo nepromjenjiva bez zajedničkog dogovora svih konstitutivnih naroda i to će ostati tako, sviđalo se to bilo kome ili ne.
Milanović o županijama
Povijesne teme zaključit ću Milanovićevom očekivanom tezom o nedodirljivosti županija i nedopustivoj regionalizaciji. Čime se još jednom iskazao kao vodeći tuđmanist na političkoj sceni. Sam županijski sustav je doista osmišljen da planski zatrte ideju o stvarnoj regionalizaciji, a županije realno ne služe ničemu osim za zapošljavanje kadrova i razvlašćivanje lokalne samouprave od njenih najvrednijih resursa.
Plenković-Orešković
I evo nas konačno do suvremenih tema i do premijera Plenkovića koji je, opet u najboljoj maniri devedesetih, poručio Daliji Orešković da slobodno može otići iz zemlje, ako joj se ne sviđa u Hrvatskoj. Čime smo još jednom vidjeli koliko je tanak sloj europejštine čak i kod onih u HDZ-u koje se smatra centristima. Kakvi su tek oni drugi vidjeli smo u Trogiru, o čemu sam pisao u drugom tekstu na Telegramu.
USKOK protiv Puljka
A kako to izgleda kad se takvom HDZ-u netko zamjeri vidimo na slučaju Ivice Puljka, koji se na tjednoj bazi suočava s kafkijanskim procesima vođenim od strane državnog inspektorata ili Uskoka. I svi to vide, ali su nemoćni prema toj činjenici. Stoga se kao jedini preostali zaključak nameće to da osim županijskog sustava, apsolutno sve državne institucije trebaju krenuti od nule.
HNB protiv moratorija
I na koncu, HNB i njihovo odbijanje prijedloga SDP-a i Možemo o uvođenju moratorija na prodaju potrošačkih bankarskih dugova agencijama za naplatu potraživanja, čime smo dobili još jedan dokaz da je gotovo svakoj javnoj instituciji svatko drugi bitniji od građana ove zemlje, posebno onih najugroženijih.