Kako je to država Žiniću dodijelila tuđu kuću prije Bljeska i Oluje? Ne, nije histerija kad se na to ukaže

Plenković svaljuje krivicu na krivu adresu kako bi zamutio vodu i zavarao javnost

Izgleda da su se malo preračunali u naštimavanju. Napuštena kuća izbjegle obitelji Paspalj nije Žiniću mogla biti dodijeljena 14. travnja 1995., kako to tvrdi ne samo Žinić, nego i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Pa valjda svi znamo da je se Oluja odigrala tek 5. kolovoza 1995. godine, a prije Bljeska i Oluje država sigurno nije useljavala stanovništvo u srpske nekretnine. A da je i htjela, nije mogla jer ta područja u travnju 1995. nisu još bila ni oslobođena, a ni iseljena. 

Prema onome kako se Andrej Plenković javno izjasnio, on smatra da su novinari povodom stambene situacije župana Ive Žinića ponovno raspalili ”medijsku histeriju”. Drugo, osim da je s kućom koju je 1995. dobio od države na korištenje ”sve po zakonu”, sam Žinić izjavio je kako je u posjed te nekretninu ušao nakon rata, kao i drugi ”beskućnici”.

I treće, kako javljaju reporteri, na sinoćnjoj zatvorenoj sjednici vrha HDZ-a otvoreno je pitanje može li Žinić na skorim lokalnim izborima opet biti kandidat stranke za sisačko-moslavačkog župana. Zasad je dojam da ga je HDZ prekrižio.

Malo bismo se danas pozabavili s ove tri stvari jer konci koji ih direktno povezuju ukazuju na to da premijer i predsjednik HDZ-a Plenković upravo zato optužuje medije za neprofesionalan rad jer potpuno jasno i sam vidi da više ne smije stajati iza Žinićeve političke karijere.

Cijela će istina izaći na vidjelo

Stvari su, naime, sa Žinićem vrlo složene, ali ne zato što bi stvarno bile složene, nego jer se dio priče skriva. Pored svega što je u ovoj aferi već poznato i što se iz toga još dodatno naslućuje, priče itekako ima još, a premijer dobro zna da će cijela istina izaći na vidjelo.

Najprije, kuća izbjegle obitelji Paspalj nije Žiniću mogla biti službeno dodijeljena 14. travnja 1995., kako to tvrdi ne samo Žinić, nego i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Pa valjda svi znamo da je se Oluja odigrala tek 5. kolovoza 1995. godine, a prije Bljeska i Oluje država sigurno nije useljavala stanovništvo u srpske nekretnine. A da je i htjela, nije mogla jer ta područja u travnju 1995. nisu još bila ni oslobođena, a ni iseljena.

Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža navodi da je ”prostor Banovine integriran u sastav Republike Hrvatske tek vojno-redarstvenom akcijom Oluja u kolovozu 1995., kada odlazi najveći dio srpskoga stanovništva”. To je citat.

Beskućnik s dvije obiteljske kuće koje je obnovila država?

Dakle, Žinić je mogao ući u kuću Paspaljevih, najljepšu u mjestu, samo tako da ju je sam odabrao, pa je razvalio bravu i uselio se. Znamo da su to neki tako radili u ta doba, a tek poslije bi ganjali legalizaciju. Ali kad se otkrije da je jedan budući državni dužnosnik i župan osvajao tuđi stambeni prostor pajserom, kao na Divljem zapadu, nekako baš ne zvuči ni dobro, ni uglađeno, ni europski.

Nadalje, župan Žinić stanovao je prije rata jedno vrijeme s obitelji u kući svoje punice, a kasnije se prijavio u kuću svoga oca u glinskom naselju Marinbrod. Obje kuće su jako stradale u ratu i obje su poslije oslobođenja obnovljene sredstvima države.

Očevu kuću i danas nazivaju ”kasarnom” jer je nakon obnove niknula u bitno većem izdanju nego ranije. Žinić, dakle, nije ni tada bio ”beskućnik” nego je čekao obnovu i dočekao je kao i svi ostali koji su poslije nastavili živjeti u svojim obnovljenim kućama i stanovima. A nisu u međuvremenu provaljivali u srpska imanja i nekretnine da bi zatim tražili od države da im ih pokloni.

Malo neobično

Žinić, prema tome, ima i bjelodani pravni problem, a ne samo politički i moralni. Zakon na koga se župan i oni koji ga brane sada pozivaju – ”Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom” – donesen je tek u rujnu 1995., a Žinićevi navodni papiri datirani su s 14. travnjem. Dosta neobično.

U naštimavanju su se malo preračunali jer to znači da je uzurpirao kuću koja nije bila njegova prije nego što je za to stvorena i mogla biti stvorena pravna osnova. Dokumente obitelji vlasnika koje su ondje pronašli, Žinići su strpali u crnu vreću i do danas se nastavili ponašati kao da su na svome, uređivali kuću, pregrađivali je i dozidavali. A na koncu je Žinić objekt koji je država otkupila od vlasnika Paspalja tek 1999. godine, a koji je i sada u državnom vlasništvu – upisao kao svoj u imovinsku karticu.

Je li, dakle, ”stvaranje histerije” kad se na sve to ukaže? Ne bih rekla. Nego bih rekla da Plenković svaljuje krivicu za ovu novu aferu u svojoj stranci na krivu adresu kako bi zamutio vodu i zavarao javnost. Uostalom, ako je Žinić čist i prav, zbog čega je njegov položaj u HDZ-u krajnje upitan? Zašto stranka ne brani župana Žinića, navodno nevinu žrtvu medijske hajke, nego se od njega sve više distancira?