“Neka se pokaže tko je tko” – rečenica je koju su očito debelim crvenim flomasterom podcrtali PR šaptači u obvezujućim naputcima vrha HDZ-a pred saborsku raspravu o odluci o sudjelovanju Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika. Baš tu rečenicu samo su u jutarnjim satima danas ponovili i premijer Andrej Plenković i ministar obrane Mario Banožić, potvrđujući tako sumnju koja se provlači od početka cijele priče – ovdje su i Ukrajina, i rat, i obuka, i hrvatski vojnici, zapravo, tek sekundaran cilj.
Obrana demokracije kršenjem Ustava
Stoga su posljednjih tjedana snage vladajuće stranke upregnute u stvaranje magle nepostojeće podjele, za što je sudjelovanje u misiji EU za vojnu pomoć za potporu Ukrajini tek prikladan alat. Guranje odlučivanja o obuci ukrajinskih vojnika u Sabor, pritom, očigledno je kršenje Ustava, no, što je Ustav u odnosu na priliku da se “pokaže tko je tko”?
Odnosno, da se političku oporbu, u starom i mnogo puta u praksi provjerenom manevru HDZ-a, prikaže kao sumnjivo odane u obrani svete stvari – nekad države, danas europske demokracije. Obrana demokracije kršenjem Ustava? Ovo je, sjetit ćete se, ionako post činjenična era.
Za “ukrajinski” manevar nedostaju 24 glasa
Da se prije svega radi o tome da se one koji konkuriraju HDZ-u za osvajanje vlasti prikaže proruskim igračima pokazuje i – matematika. Ukoliko se prihvati (neustavna) logika po kojoj o obučavanju ukrajinskih vojnika, ako za to nema suglasnosti Predsjednika Republike, odlučuje Sabor, onda brojke ne izgledaju pretjerano obećavajuće za Vladu RH.
Za odluku o tome da hrvatski vojnici mogu obučavati ukrajinske, u zemlji ili inozemstvu, trebala bi, po tumačenju Vlade, dvotrećinska većina u Saboru. Dakle, najmanje 101 glas. Plenkovićeva Vlada u parlamentu ima podršku 77 zastupnika, dakle za “ukrajinski” manevar joj trebaju još 24 ruke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političko nasilje i obostrane ljubavi
Po dosadašnjim izjašnjavanjima ta brojka izgleda nedostižno. Iako je bilo i drugačijih tonova, čini se da će najveći oporbeni klub, onaj s 18 zastupnika stranke Socijaldemokrati (nastale nakon raskola sa SDP-om) biti – protiv. Franko Vidović je danas na N1 televiziji istaknuo kako se radi o političkom nasilju i kako će odluka njihovih zastupnika ići u tom smjeru.
Anketno najjača oporbena stranka, SDP, je izričito protiv, ukoliko se o svemu, u skladu s Ustavom, ne dogovore Predsjednik i Vlada. Protiv je i Zeleno-lijevi blok, Suverenisti, Domovinski pokret… Iako se dosad nisu nedvojbeno izjasnili, protiv će jamačno biti i zastupnici Mosta, čija je “ljubav” s Plenkovićem odavno poznata (i obostrana), a isto će biti i s Centrom, strankom koja promovira tezu “ili HDZ ili Hrvatska”.
“Tko je tko”, ali na drugi način
To Plenkovića ostavlja, u najboljem slučaju, na par zalutalih samostalnih igrača i troje zastupnika IDS-a (koji su najavili da će podržati obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj), dakle, miljama daleko od potrebne većine u Saboru. Što ne treba nimalo čuditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, osim vrlo upitne ustavnosti ovakvog načina odlučivanja o obuci stranih vojnika, HDZ-ova inicijativa nosi sa sobom i golemu političku težinu. Na njoj će se, doista, moći “pokazati tko je tko”. Međutim, ne baš onako kako to u vladajućoj stranci priželjkuju.
Žetončići i trešnjice
Pristajanje uz HDZ-ov pokušaj okupljanje dvotrećinske saborske većine, naime, događat će se u situaciji u kojoj je tri četvrtine građana nezadovoljno stanjem u zemlji. Događat će se, nadalje, u zemlji u kojoj je HDZ na vlasti već u drugom mandatu uz pomoć – “žetončića”, političara koji su do Sabora došli iz opozicije da bi, eto, odjednom u sebi pronašli zapretenu želju za “političkom stabilnosti” i počeli podržavati Andreja Plenkovića.
Tako dosegnuta “politička stabilnost”, pak, tek je trešnjica na vrhu šlaga bogate torte posvemašnje, kapilarne, venske i arterijske korupcije koja je okovala zemlju. Ukratko, prilično je nezgodno ikome iz sadašnje opozicije, a tko računa na ozbiljniju političku budućnost pristati na bilo kakav, a kamoli ovoliko ustavno upitan manevar stranke Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Terminalna politička hipoteka
Svaki oporbeni glas “za” obuku ukrajinskih vojnika u ovakvoj proceduri bit će, stoga, protumačen kao dugoročno “žetoniranje” onog koji je podigao ruku. A radi se o gotovo terminalnoj političkoj hipoteci.
Teško je, stoga, očekivati da bi Vlada za misiju koju je s entuzijazmom i bez konzultacija s Predsjednikom Republike prihvatila u Bruxellesu, mogla uloviti “nedostajuća” 24 glasa. Ukoliko se, jasno, cijele stranke odjednom u tri u noći, kao nekad, ne oglase na Twitteru i zavjetuju da će obraniti Ukrajinu makar im to bilo zadnje što će napraviti u politici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo ne izgleda obećavajuće za Vladu: kako to premijer misli progurati odluku o Ukrajini u Saboru?
HDZ će teško do još 24 glasa u Saboru za usvajanje odluke u obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj
"Žetončićima" dosegnuta “politička stabilnost” tek je trešnjica na vrhu šlaga bogate torte posvemašnje, kapilarne, venske i arterijske korupcije koja je okovala zemlju. Ukratko, prilično je nezgodno ikome iz sadašnje opozicije, a tko računa na ozbiljniju političku budućnost pristati na bilo kakav, a kamoli ovoliko ustavno upitan manevar stranke Andreja Plenkovića
“Neka se pokaže tko je tko” – rečenica je koju su očito debelim crvenim flomasterom podcrtali PR šaptači u obvezujućim naputcima vrha HDZ-a pred saborsku raspravu o odluci o sudjelovanju Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika. Baš tu rečenicu samo su u jutarnjim satima danas ponovili i premijer Andrej Plenković i ministar obrane Mario Banožić, potvrđujući tako sumnju koja se provlači od početka cijele priče – ovdje su i Ukrajina, i rat, i obuka, i hrvatski vojnici, zapravo, tek sekundaran cilj.
Prvi je, kako smo već i pisali, da se pod svaku cijenu i na silu, politička scena u državi podijeli na proukrajinski i proruski tabor. Činjenica da u Hrvatskoj politici nema nikog imalo bitnog tko bi u priči oko ruske agresije na Ukrajinu bio na strani Vladimira Putina tu je tek nevažna smetnja. Ovo je ionako post činjenična era.
Obrana demokracije kršenjem Ustava
Stoga su posljednjih tjedana snage vladajuće stranke upregnute u stvaranje magle nepostojeće podjele, za što je sudjelovanje u misiji EU za vojnu pomoć za potporu Ukrajini tek prikladan alat. Guranje odlučivanja o obuci ukrajinskih vojnika u Sabor, pritom, očigledno je kršenje Ustava, no, što je Ustav u odnosu na priliku da se “pokaže tko je tko”?
Odnosno, da se političku oporbu, u starom i mnogo puta u praksi provjerenom manevru HDZ-a, prikaže kao sumnjivo odane u obrani svete stvari – nekad države, danas europske demokracije. Obrana demokracije kršenjem Ustava? Ovo je, sjetit ćete se, ionako post činjenična era.
Za “ukrajinski” manevar nedostaju 24 glasa
Da se prije svega radi o tome da se one koji konkuriraju HDZ-u za osvajanje vlasti prikaže proruskim igračima pokazuje i – matematika. Ukoliko se prihvati (neustavna) logika po kojoj o obučavanju ukrajinskih vojnika, ako za to nema suglasnosti Predsjednika Republike, odlučuje Sabor, onda brojke ne izgledaju pretjerano obećavajuće za Vladu RH.
Za odluku o tome da hrvatski vojnici mogu obučavati ukrajinske, u zemlji ili inozemstvu, trebala bi, po tumačenju Vlade, dvotrećinska većina u Saboru. Dakle, najmanje 101 glas. Plenkovićeva Vlada u parlamentu ima podršku 77 zastupnika, dakle za “ukrajinski” manevar joj trebaju još 24 ruke.
Političko nasilje i obostrane ljubavi
Po dosadašnjim izjašnjavanjima ta brojka izgleda nedostižno. Iako je bilo i drugačijih tonova, čini se da će najveći oporbeni klub, onaj s 18 zastupnika stranke Socijaldemokrati (nastale nakon raskola sa SDP-om) biti – protiv. Franko Vidović je danas na N1 televiziji istaknuo kako se radi o političkom nasilju i kako će odluka njihovih zastupnika ići u tom smjeru.
Anketno najjača oporbena stranka, SDP, je izričito protiv, ukoliko se o svemu, u skladu s Ustavom, ne dogovore Predsjednik i Vlada. Protiv je i Zeleno-lijevi blok, Suverenisti, Domovinski pokret… Iako se dosad nisu nedvojbeno izjasnili, protiv će jamačno biti i zastupnici Mosta, čija je “ljubav” s Plenkovićem odavno poznata (i obostrana), a isto će biti i s Centrom, strankom koja promovira tezu “ili HDZ ili Hrvatska”.
“Tko je tko”, ali na drugi način
To Plenkovića ostavlja, u najboljem slučaju, na par zalutalih samostalnih igrača i troje zastupnika IDS-a (koji su najavili da će podržati obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj), dakle, miljama daleko od potrebne većine u Saboru. Što ne treba nimalo čuditi.
Naime, osim vrlo upitne ustavnosti ovakvog načina odlučivanja o obuci stranih vojnika, HDZ-ova inicijativa nosi sa sobom i golemu političku težinu. Na njoj će se, doista, moći “pokazati tko je tko”. Međutim, ne baš onako kako to u vladajućoj stranci priželjkuju.
Žetončići i trešnjice
Pristajanje uz HDZ-ov pokušaj okupljanje dvotrećinske saborske većine, naime, događat će se u situaciji u kojoj je tri četvrtine građana nezadovoljno stanjem u zemlji. Događat će se, nadalje, u zemlji u kojoj je HDZ na vlasti već u drugom mandatu uz pomoć – “žetončića”, političara koji su do Sabora došli iz opozicije da bi, eto, odjednom u sebi pronašli zapretenu želju za “političkom stabilnosti” i počeli podržavati Andreja Plenkovića.
Tako dosegnuta “politička stabilnost”, pak, tek je trešnjica na vrhu šlaga bogate torte posvemašnje, kapilarne, venske i arterijske korupcije koja je okovala zemlju. Ukratko, prilično je nezgodno ikome iz sadašnje opozicije, a tko računa na ozbiljniju političku budućnost pristati na bilo kakav, a kamoli ovoliko ustavno upitan manevar stranke Andreja Plenkovića.
Terminalna politička hipoteka
Svaki oporbeni glas “za” obuku ukrajinskih vojnika u ovakvoj proceduri bit će, stoga, protumačen kao dugoročno “žetoniranje” onog koji je podigao ruku. A radi se o gotovo terminalnoj političkoj hipoteci.
Teško je, stoga, očekivati da bi Vlada za misiju koju je s entuzijazmom i bez konzultacija s Predsjednikom Republike prihvatila u Bruxellesu, mogla uloviti “nedostajuća” 24 glasa. Ukoliko se, jasno, cijele stranke odjednom u tri u noći, kao nekad, ne oglase na Twitteru i zavjetuju da će obraniti Ukrajinu makar im to bilo zadnje što će napraviti u politici.