Daleke tri godine (i vjerojatno još koji mjesec) prije parlamentarnih izbora bilo kakvo veliko predviđanje odnosa snaga u hrvatskoj politici sredinom desetljeća tek je nešto malo utemeljenije od gatanja iz kave. Međutim, jasno je da će kroz svo to vrijeme vrlo bitnu ulogu imati međusobni odnosi i relevantnost stranaka na ljevici i desnici.
I dok je na desnici priča manje-više jasna, s HDZ-om kao pojedinačno uvjerljivo najjačom strankom, koja može tolerirati čak i to da njen predsjednik zaziva sanitarni kordon prema drugim partijama s tog političkog spektra, na ljevici su stvari puno fluidnije.
Dvije loše opcije za SDP
Zeleno-lijeva koalicija je, naime, pomela SDP na najvažnijoj sceni lokalnih izbora, onoj u Zagrebu i, očekivano, ozbiljno raste i na nacionalnoj razini. Stranka Peđe Grbina, iako još uvijek glavna i najjača oporbena snaga, zagrebačkim je debaklom stavljena u vrlo nezahvalnu situaciju.
Naime, SDP u glavnom gradu, koji će i dalje, jasno, biti najvažnija lokalna politička pozornica, ima samo dva izbora – i oba su za njih problematična. Prvi je da uđu u koaliciju s ekipom Tomislava Tomaševića i zajedno upravljaju gradom. Drugi je da Možemo! i ostale koji su s njima podržavaju tek u Gradskoj skupštini.
Uspjeh ide u korist novim igračima
Gro birača neće posebno ni razlikovati je li SDP dio koalicijske vlasti u gradu ili je tek podržava iz Skupštine. Dakle, većina dobrog ili lošeg u narednom mandatu u Zagrebu bit će pripisivano i SDP-u i zeleno-lijevima.
Ukoliko stvari krenu barem dijelom u pravcu u kojem su Tomašević i njegovi obećavali u kampanji, birači će prvenstveno honorirati Možemo!, što bi toj stranci i njihovoj platformi moglo dodatno povećati izglede da ugroze SDP-ov primat na ljevici na nacionalnoj razini. Dakle, eventualni uspjeh zagrebačke vlasti primarno bi se isplatio novim igračima na sceni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uspon ljevice?
Neuspjeh bi također vjerojatno skuplje platili Tomašević i njegovi, ali SDP je u Zagrebu na tako niskim granama da bi bilo kakvo dodatno smanjenje podrške bilo katastrofalno. Međutim, neuspjeh vlasti u Zagrebu – čiji će dio na ovaj ili onaj način biti i SDP, ima i višu dimenziju. On bi, naime, imao velike posljedice na odnos snaga na nacionalnoj razini.
Iako se to nakon uvjerljive pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima prošlog srpnja moglo činiti tek kao žešća znanstvena fantastika, uopće nije isključeno da Hrvatska na izborima 2024. godine dobije progresivnu vlast, dakle onu koju bi činile stranke ljevice i, eventualno centra. Na tu mogućnost – već sad – ukazuju i neke od anketa.
Potencijal, ali solidan
Posljednja objavljena, lipanjski CRO Demoskop, pokazuje da SDP i Možemo! sa svojim zbirnim rezultatom ozbiljno nadmašuju HDZ – rejting dvije lijeve stranke je od HDZ-ovog viši za 5,5 postotnih bodova. A trend je takav da je bolje da ga u Središnjici vladajuće stranke ni ne gledaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta brojka i ti trendovi u ovom trenutku, naravno, nisu ništa drugo nego tek potencijal. No, vrlo jasno ukazuju koliko bi mogla biti bitna baš zagrebačka situacija u kojoj će dvije najjače stranke s lijeve strane političke osi, voditi glavni grad.
Generalna proba
Iako je sad u SDP-u u prvom planu raščišćavanje situacije u stranci, koje se valjda neće pretvoriti u masovna isključenja ili suspenzije nepoćudnih kakve se prošloj stranačkoj nomenklaturi nimalo nisu isplatile, ključna stvar za srednjoročnu budućnost stranke je upravo odnos s ekipom oko Tomislava Tomaševića.
Problem broj jedan je, dakle, da bi Možemo! uspjesima u Zagrebu moglo “pojesti” SDP. Drugi problem je što bez stranke i koalicije koju predvode Tomašević, Sandra Benčić i ostali, SDP-u na nacionalnoj razini ostaje tek bremenita hladovina političke oporbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je sve ono što će se događati u Zagrebu narednih mjeseci i godina, čini se, tek pipkava generalna proba za preuzimanje vlasti u zemlji i ozbiljnu promjenu smjera kojim Hrvatska pluta posljednjih godina.
Ovo više ne zvuči kao znanstvena fantastika: Hrvatska bi na izborima 2024. mogla dobiti progresivnu vlast
Posljednja objavljena anketa pokazuje da su Možemo! i SDP zajedno jači od HDZ-a za nemalih 5,5 postotnih bodova
Problem broj jedan za SDP je, dakle, da bi Možemo! uspjesima u Zagrebu moglo “pojesti” tu stranku. Drugi problem je što bez stranke i koalicije koju predvode Tomašević, Sandra Benčić i ostali, SDP-u na nacionalnoj razini ostaje tek bremenita hladovina političke oporbe.
Daleke tri godine (i vjerojatno još koji mjesec) prije parlamentarnih izbora bilo kakvo veliko predviđanje odnosa snaga u hrvatskoj politici sredinom desetljeća tek je nešto malo utemeljenije od gatanja iz kave. Međutim, jasno je da će kroz svo to vrijeme vrlo bitnu ulogu imati međusobni odnosi i relevantnost stranaka na ljevici i desnici.
I dok je na desnici priča manje-više jasna, s HDZ-om kao pojedinačno uvjerljivo najjačom strankom, koja može tolerirati čak i to da njen predsjednik zaziva sanitarni kordon prema drugim partijama s tog političkog spektra, na ljevici su stvari puno fluidnije.
Dvije loše opcije za SDP
Zeleno-lijeva koalicija je, naime, pomela SDP na najvažnijoj sceni lokalnih izbora, onoj u Zagrebu i, očekivano, ozbiljno raste i na nacionalnoj razini. Stranka Peđe Grbina, iako još uvijek glavna i najjača oporbena snaga, zagrebačkim je debaklom stavljena u vrlo nezahvalnu situaciju.
Naime, SDP u glavnom gradu, koji će i dalje, jasno, biti najvažnija lokalna politička pozornica, ima samo dva izbora – i oba su za njih problematična. Prvi je da uđu u koaliciju s ekipom Tomislava Tomaševića i zajedno upravljaju gradom. Drugi je da Možemo! i ostale koji su s njima podržavaju tek u Gradskoj skupštini.
Uspjeh ide u korist novim igračima
Gro birača neće posebno ni razlikovati je li SDP dio koalicijske vlasti u gradu ili je tek podržava iz Skupštine. Dakle, većina dobrog ili lošeg u narednom mandatu u Zagrebu bit će pripisivano i SDP-u i zeleno-lijevima.
Ukoliko stvari krenu barem dijelom u pravcu u kojem su Tomašević i njegovi obećavali u kampanji, birači će prvenstveno honorirati Možemo!, što bi toj stranci i njihovoj platformi moglo dodatno povećati izglede da ugroze SDP-ov primat na ljevici na nacionalnoj razini. Dakle, eventualni uspjeh zagrebačke vlasti primarno bi se isplatio novim igračima na sceni.
Uspon ljevice?
Neuspjeh bi također vjerojatno skuplje platili Tomašević i njegovi, ali SDP je u Zagrebu na tako niskim granama da bi bilo kakvo dodatno smanjenje podrške bilo katastrofalno. Međutim, neuspjeh vlasti u Zagrebu – čiji će dio na ovaj ili onaj način biti i SDP, ima i višu dimenziju. On bi, naime, imao velike posljedice na odnos snaga na nacionalnoj razini.
Iako se to nakon uvjerljive pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima prošlog srpnja moglo činiti tek kao žešća znanstvena fantastika, uopće nije isključeno da Hrvatska na izborima 2024. godine dobije progresivnu vlast, dakle onu koju bi činile stranke ljevice i, eventualno centra. Na tu mogućnost – već sad – ukazuju i neke od anketa.
Potencijal, ali solidan
Posljednja objavljena, lipanjski CRO Demoskop, pokazuje da SDP i Možemo! sa svojim zbirnim rezultatom ozbiljno nadmašuju HDZ – rejting dvije lijeve stranke je od HDZ-ovog viši za 5,5 postotnih bodova. A trend je takav da je bolje da ga u Središnjici vladajuće stranke ni ne gledaju.
Ta brojka i ti trendovi u ovom trenutku, naravno, nisu ništa drugo nego tek potencijal. No, vrlo jasno ukazuju koliko bi mogla biti bitna baš zagrebačka situacija u kojoj će dvije najjače stranke s lijeve strane političke osi, voditi glavni grad.
Generalna proba
Iako je sad u SDP-u u prvom planu raščišćavanje situacije u stranci, koje se valjda neće pretvoriti u masovna isključenja ili suspenzije nepoćudnih kakve se prošloj stranačkoj nomenklaturi nimalo nisu isplatile, ključna stvar za srednjoročnu budućnost stranke je upravo odnos s ekipom oko Tomislava Tomaševića.
Problem broj jedan je, dakle, da bi Možemo! uspjesima u Zagrebu moglo “pojesti” SDP. Drugi problem je što bez stranke i koalicije koju predvode Tomašević, Sandra Benčić i ostali, SDP-u na nacionalnoj razini ostaje tek bremenita hladovina političke oporbe.
Stoga je sve ono što će se događati u Zagrebu narednih mjeseci i godina, čini se, tek pipkava generalna proba za preuzimanje vlasti u zemlji i ozbiljnu promjenu smjera kojim Hrvatska pluta posljednjih godina.