Kissinger je već u ono vrijeme bio teže bolestan. Jedva je sjedio, gotovo da je ležao na jastucima, teško se kretao i žalio se na gadne bolove u kičmi. Kad sam ga četiri godine kasnije sreo u jednom popularnom njujorškom restoranu, izgledao je zapravo mnogo bolje nego tijekom našeg razgovora.
Razgovor na Petoj aveniji
S Kissingerom sam, nažalost, puno manje razgovarao o Vijetnamu, Kini, detantu i vojnom udaru protiv Salvadora Allendea (koji je, udar, Kissingerova Amerika bila snažno podržala), a mnogo više o vojno-političkoj situaciji na prostorima bivše Jugoslavije, osobito u Bosni i Hercegovini.
Bila su takva vremena, tek smo izlazili iz rata, a Kissinger je, uostalom, savršeno poznavao situaciju u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji: on je doktorirao na Klemensu von Metternichu, najznačajnijem austrijskom diplomatu i državniku prve polovice devetnaestog stoljeća.
Kissingerovi stavovi o konačnom ishodu naših ratova dramatično su se razlikovali od stavova administracije ondašnjeg predsjednika Billa Clintona i od pogleda većine europskih zemalja na završetak rata u Bosni. Kissinger je, dakle, držao da je inzisitiranje na opstanku Bosne i Hercegovine prilično besmisleno.
Raspad Bosne je realan
Tvrdio je da je predsjednik Franjo Tuđman bio u pravu zagovarajući podjelu Bosne. Tvrdio je da Bosna nema nikakve uvjete opstati kao samostalna država, budući da je barem dva od tri njena naroda ne žele.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kissinger mi je doslovno bio rekao da se Bosna i Hercegovina treba raspasti, zbog istog osnovnog uzroka raspada Jugoslavije: narodi Jugoslavije, većina njih, zapravo nisu htjeli živjeti u Jugoslaviji, kao što ni Hrvati ni Srbi ne žele živjeti u Bosni i Hercegovini, pa je stoga Bosna i Hercegovina dugoročno neodrživa.
Smatrao je da je mirni raspad Bosne i Hercegovine, ili njeno pretvaranje u vrlo labavu zajednicu tri ravnopravna naroda, jedina dugoročno realna opcija za BIH. A Henry Kissinger bavio se realnom politikom.
Superiorna inteligencija
Moram priznati da su me Kissingerove rečenice o Bosni i njegovo opravdavanje Tuđmanove bosanskohercegovačke politike dosta šokirale; u ono je vrijeme golema većina hrvatske javnosti, koja nije bila pod utjecajem HDZ-a i Franje Tuđmana, bezuvjetno podržavala cjelovitost Bosne i Hercegovine, dok se Tuđmanova koncepcija podjele BiH smatrala smrtnim grijehom hrvatske državne politike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Danas je, međutim, očigledno da Henry Kissinger nije bio posve u krivu, jer je, skoro trideset godina nakon rata, Bosna i Hercegovina potpuno disfunkcionalna, a više je nego očito da je ni Srbi ni Hrvati jednako ne žele, kao što je nisu željeli tijekom rata (što svejedno ne znači da Bosnu treba podijeliti, nego da za BiH treba pronaći rješenja izvan okvira Dejtonskog sporazuma).
Bez obzira na više nego kontroverzne stavove o Bosni, s kojima se duboko nisam slagao, Kissinger me impresionirao svojim znanjem, preciznom, argumentacijom i čelično logičnim rečenicama. Henry Kissinger bio je, naprosto, superiorno inteligentan. Kasnije smo se, tijekom njegove suradnje u Globusu, povremeno dopisivali, a zadnji smo se put vidjeli u New Yorku krajem prosinca 2000. godine.
Imigrant vodi vanjsku politiku
Henry Kissinger rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Njemačkoj, u Furthu, 27. svibnja 1923. Kissinger je, kao Židov, krajem 1930-ih godina pobjegao iz Njemačke. Tvrdio je da su nacisti ubili trinaest članova njegove obitelji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Početkom četrdesetih promijenio je ime u Henry, postao američki državljanin, služio u američkoj vojsci, da bi nakon rata diplomirao i doktorirao na Harvardu.
Bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost i ministar vanjskih poslova kod predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda. Često se isticalo da je Kissinger bio prvi američki ministar vanjskih poslova koji je u Sjedinjene Države došao kao imigirant. S Nixonom je bio u tako dobrim odnosima da je s njim proveo zadnju večer prije Nixonove ostavke zbog afere Watergate.
Za ljevicu ratni zločinac
Godine 1973. Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za mir, zbog napora za prestanak rata u Vijetnamu. Ta je nagrada izazvala niz kontroverznih reakcija, ne samo zato što je Kissinger bio prilično nepopularan, nego i zato što rat u Vijetnamu te 1973. još nije bio završio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kissingera se, dapače, u američkoj i svjetskoj javnosti okrivljavalo kao jednog do arhitekata strategije masovnog bombardiranja Sjevernog Vijetnama, Kambodže i Laosa. U osmrtnicama koje su jutros objavljene ponavlja se teza da je Kissingerova politika carpet bombinga Kampučije zapravo potaknula dolazak na vlast Crvenih Kmera, jednog od najmorbidnijih režima u novijoj povijesti čovječanstva.
Nadalje, naglašava se da je za vrijeme Kissingerove dominacije američkom vanjskom politikom u Vijetnamu stradalo više od 30 tisuća američkih vojnika. Podsjeća se i na Kissingerovu aktivnu podršku brutalnim latinoameričkim diktaturama; zbog te je podrške dio američke lijevo-liberalne scene Kissingera do smrti smatrao ratnim zločincem.
Povijesno približavanje Amerike i Kine
S druge strane, nesporna je činjenica da je Kissinger otvorio prostor za približavanje Amerike i Kine, i da je dosljedno provodio politiku detanta prema Sovjetskom Savezu, čime je smanjio opasnost od nuklearnog rata. Henry Kissinger obavljao je dužnost američkog ministra vanjskih poslova do 1977. godine. Početkom osamdesetih osnovao je utjecajnu konzultantsku tvrtku, u kojoj je radio do kraja života.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Godine 2002. predsjednik George W. Bush pokušao ga je politički aktivirati kao šefa komisije koja je istraživala okolnosti napada na Ameriku 11. rujna 2001. no Kissinger je samo mjesec dana nakon imenovanja podnio ostavku.
Henry Kissinger bio je, nesporno, najutjecajniji američki diplomat druge polovice dvadesetog stoljeća i jedan od najobrazovanijih i najinteligentnijih protagonista globalne poslijeratne politike. Kad usporedite Kissingera, uvjerenog republikanca, s današnjim vodstvom i ideolozima trumpističke konzervativne Amerike, bolno je vidljivo koliko su američka desna politika i ideologija upravo dramatično atrofirale.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pamtim svoj davni susret s Kissingerom. Šokiralo me kad sam shvatio da podržava Tuđmanovu ideju podjele Bosne
Davor Butković prisjeća se razgovora s legendarnim diplomatom
Bivši urednik Globusa prisjeća se svojih razgovora s Henryjem Kissingerom: Jednom mi je doslovno bio rekao da se BiH treba raspasti kao što se raspala Jugoslavija. Dva naroda ne žele u njoj živjeti, pa je stoga Bosna i Hercegovina dugoročno neodrživa
Henryja Kissingera upoznao sam u studenom 1996. godine u njegovu neobično skromno namještenom uredu na Petoj aveniji u New Yorku. Intervjuirao sam ga za Globus. Intervju je predstavljao dio dogovora s jednom od medijskih tvrtki koje su ga u ono vrijeme zastupale. Globus je za nekih desetak tisuća dolara godišnje dobio pravo da povremeno objavljuje Kissingerove kolumne, a intervju na Manhattanu bio je uvod u suradnju koja je trajala idućih nekoliko godina.
Kissinger je već u ono vrijeme bio teže bolestan. Jedva je sjedio, gotovo da je ležao na jastucima, teško se kretao i žalio se na gadne bolove u kičmi. Kad sam ga četiri godine kasnije sreo u jednom popularnom njujorškom restoranu, izgledao je zapravo mnogo bolje nego tijekom našeg razgovora.
Razgovor na Petoj aveniji
S Kissingerom sam, nažalost, puno manje razgovarao o Vijetnamu, Kini, detantu i vojnom udaru protiv Salvadora Allendea (koji je, udar, Kissingerova Amerika bila snažno podržala), a mnogo više o vojno-političkoj situaciji na prostorima bivše Jugoslavije, osobito u Bosni i Hercegovini.
Bila su takva vremena, tek smo izlazili iz rata, a Kissinger je, uostalom, savršeno poznavao situaciju u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji: on je doktorirao na Klemensu von Metternichu, najznačajnijem austrijskom diplomatu i državniku prve polovice devetnaestog stoljeća.
Kissingerovi stavovi o konačnom ishodu naših ratova dramatično su se razlikovali od stavova administracije ondašnjeg predsjednika Billa Clintona i od pogleda većine europskih zemalja na završetak rata u Bosni. Kissinger je, dakle, držao da je inzisitiranje na opstanku Bosne i Hercegovine prilično besmisleno.
Raspad Bosne je realan
Tvrdio je da je predsjednik Franjo Tuđman bio u pravu zagovarajući podjelu Bosne. Tvrdio je da Bosna nema nikakve uvjete opstati kao samostalna država, budući da je barem dva od tri njena naroda ne žele.
Kissinger mi je doslovno bio rekao da se Bosna i Hercegovina treba raspasti, zbog istog osnovnog uzroka raspada Jugoslavije: narodi Jugoslavije, većina njih, zapravo nisu htjeli živjeti u Jugoslaviji, kao što ni Hrvati ni Srbi ne žele živjeti u Bosni i Hercegovini, pa je stoga Bosna i Hercegovina dugoročno neodrživa.
Smatrao je da je mirni raspad Bosne i Hercegovine, ili njeno pretvaranje u vrlo labavu zajednicu tri ravnopravna naroda, jedina dugoročno realna opcija za BIH. A Henry Kissinger bavio se realnom politikom.
Superiorna inteligencija
Moram priznati da su me Kissingerove rečenice o Bosni i njegovo opravdavanje Tuđmanove bosanskohercegovačke politike dosta šokirale; u ono je vrijeme golema većina hrvatske javnosti, koja nije bila pod utjecajem HDZ-a i Franje Tuđmana, bezuvjetno podržavala cjelovitost Bosne i Hercegovine, dok se Tuđmanova koncepcija podjele BiH smatrala smrtnim grijehom hrvatske državne politike.
Danas je, međutim, očigledno da Henry Kissinger nije bio posve u krivu, jer je, skoro trideset godina nakon rata, Bosna i Hercegovina potpuno disfunkcionalna, a više je nego očito da je ni Srbi ni Hrvati jednako ne žele, kao što je nisu željeli tijekom rata (što svejedno ne znači da Bosnu treba podijeliti, nego da za BiH treba pronaći rješenja izvan okvira Dejtonskog sporazuma).
Bez obzira na više nego kontroverzne stavove o Bosni, s kojima se duboko nisam slagao, Kissinger me impresionirao svojim znanjem, preciznom, argumentacijom i čelično logičnim rečenicama. Henry Kissinger bio je, naprosto, superiorno inteligentan. Kasnije smo se, tijekom njegove suradnje u Globusu, povremeno dopisivali, a zadnji smo se put vidjeli u New Yorku krajem prosinca 2000. godine.
Imigrant vodi vanjsku politiku
Henry Kissinger rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Njemačkoj, u Furthu, 27. svibnja 1923. Kissinger je, kao Židov, krajem 1930-ih godina pobjegao iz Njemačke. Tvrdio je da su nacisti ubili trinaest članova njegove obitelji.
Početkom četrdesetih promijenio je ime u Henry, postao američki državljanin, služio u američkoj vojsci, da bi nakon rata diplomirao i doktorirao na Harvardu.
Bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost i ministar vanjskih poslova kod predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda. Često se isticalo da je Kissinger bio prvi američki ministar vanjskih poslova koji je u Sjedinjene Države došao kao imigirant. S Nixonom je bio u tako dobrim odnosima da je s njim proveo zadnju večer prije Nixonove ostavke zbog afere Watergate.
Za ljevicu ratni zločinac
Godine 1973. Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za mir, zbog napora za prestanak rata u Vijetnamu. Ta je nagrada izazvala niz kontroverznih reakcija, ne samo zato što je Kissinger bio prilično nepopularan, nego i zato što rat u Vijetnamu te 1973. još nije bio završio.
Kissingera se, dapače, u američkoj i svjetskoj javnosti okrivljavalo kao jednog do arhitekata strategije masovnog bombardiranja Sjevernog Vijetnama, Kambodže i Laosa. U osmrtnicama koje su jutros objavljene ponavlja se teza da je Kissingerova politika carpet bombinga Kampučije zapravo potaknula dolazak na vlast Crvenih Kmera, jednog od najmorbidnijih režima u novijoj povijesti čovječanstva.
Nadalje, naglašava se da je za vrijeme Kissingerove dominacije američkom vanjskom politikom u Vijetnamu stradalo više od 30 tisuća američkih vojnika. Podsjeća se i na Kissingerovu aktivnu podršku brutalnim latinoameričkim diktaturama; zbog te je podrške dio američke lijevo-liberalne scene Kissingera do smrti smatrao ratnim zločincem.
Povijesno približavanje Amerike i Kine
S druge strane, nesporna je činjenica da je Kissinger otvorio prostor za približavanje Amerike i Kine, i da je dosljedno provodio politiku detanta prema Sovjetskom Savezu, čime je smanjio opasnost od nuklearnog rata. Henry Kissinger obavljao je dužnost američkog ministra vanjskih poslova do 1977. godine. Početkom osamdesetih osnovao je utjecajnu konzultantsku tvrtku, u kojoj je radio do kraja života.
Godine 2002. predsjednik George W. Bush pokušao ga je politički aktivirati kao šefa komisije koja je istraživala okolnosti napada na Ameriku 11. rujna 2001. no Kissinger je samo mjesec dana nakon imenovanja podnio ostavku.
Henry Kissinger bio je, nesporno, najutjecajniji američki diplomat druge polovice dvadesetog stoljeća i jedan od najobrazovanijih i najinteligentnijih protagonista globalne poslijeratne politike. Kad usporedite Kissingera, uvjerenog republikanca, s današnjim vodstvom i ideolozima trumpističke konzervativne Amerike, bolno je vidljivo koliko su američka desna politika i ideologija upravo dramatično atrofirale.