Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (Hrvatski sabor imao je taj naziv od 1997. do 2000. godine) donio je 24. studenoga 1999. “Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti predsjednika Republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti”. Taj vrlo kratki zakon sadrži svega devet članaka, a donesen je zbog teškoga zdravstvenog stanja tadašnjega predsjednika Republike Franje Tuđmana. Sukladno zakonu, dva dana kasnije predsjednik Sabora Vlatko Pavletić započinje obnašati dužnost privremenoga predsjednika Republike zbog privremene spriječenosti Franje Tuđmana te 27. studenoga 1999. raspisuje izbore za Sabor, koji su održani u ponedjeljak 3. siječnja 2000. godine.
Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999., a Vlatko Pavletić obnašao je dužnost privremenoga predsjednika Republike do 2. veljače 2000. godine, kada novoizabrani predsjednik Stjepan Mesić preuzima dužnost. Iako je Vlatko Pavletić bio privremeni predsjednik Republike koji je raspisao parlamentarne izbore, iako je izbornome pobjedniku Ivici Račanu povjerio mandat za sastav nove Vlade, Pavletić ne samo da je sudjelovao u parlamentarnim izborima kao prvi na listi HDZ-a u VII. izbornoj jedinici (lista je osvojila dva zastupnička mandata), nego je u novome sazivu Sabora obnašao dužnost jednoga od potpredsjednika Sabora.
Epizoda iz povijesti
Slabo poznata epizoda iz recentne hrvatske povijesti u kojoj je privremeni predsjednik Republike sudjelovao na parlamentarnim izborima i postao zastupnik i potpredsjednik u novom sazivu Sabora mogla bi biti ponovljena i ove godine. Ako predsjednik Republike Zoran Milanović podnese ostavku na svoju dužnost i predsjednik Sabora Gordan Jandroković postane privremeni predsjednik Republike sukladno članku 97. Ustava, mi ne znamo hoće li on nastaviti sudjelovati u parlamentarnim izborima.
HDZ je najavio da će Gordan Jandroković biti prvi na listi u II. izbornoj jedinici, i ako u parlamentarnim izborima ne može sudjelovati predsjednik Republike, što je za mene posvema razumljivo, onda valjda ne može ni privremeni predsjednik. Odluka Ustavnoga suda koja će biti objavljena u ponedjeljak trebala bi otkloniti sve ove dvojbe jer u protivnom slučaj Vlatka Pavletića može biti ponovljen.
Pogreške Andreja Plenkovića
Zasluge za posve bizarni scenarij po kojemu predsjednik Republike napušta svoju komotnu poziciju da bi sudjelovao u predizbornoj parlamentarnoj makljaži treba pripisati ponajviše Andreju Plenkoviću i njegovome kancelarskom načinu upravljanja Vladom, partijom i državom. Do konca prošle godine samo su malobrojni promatrači dvojili oko izbornoga rezultata, a svi su u HDZ-u vidjeli jedinoga mogućeg relativnog pobjednika.
Andrej Plenković bio je uvjeren da će predizborna kampanja biti lagodna šetnja u kojoj će se u nedogled nabrajati velebni uspjesi Vlade i HDZ-a i prokazivati nesposobnost razmrvljene oporbe. Posve je podcijenio vlastitu nepopularnost i realni potencijal oporbe, zanemario bijes i gnjev javnosti uzrokovan načinom vladanja i količinom korupcijskih afera te na kraju precijenio zahvalnost onoga dijela biračkoga tijela koje je pokušao kupiti redistribucijom prikupljenoga poreznog novca, enormno uvećanoga rekordnom inflacijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvjeti za izbornu oluju
Politički krajnje bedasto ustrajanje na izboru Ivana Turudića za glavnoga državnog odvjetnika stvorilo je uvjete za savršenu izbornu oluju, a aktiviranje Zorana Milanovića pretvorilo je očekivanu premoćnu izbornu pobjedu HDZ-a u neizvedivu misiju. HDZ više nije nedostižni favorit parlamentarnih izbora, a u slučaju da Zoran Milanović podnese ostavku na dužnost predsjednika Republike i prije predaje izbornih lista, HDZ-ov izborni rezultat vjerojatno će biti bolji od onoga u 2011., ali slabiji od rezultata izbora 2015. godine pa će za daljnji ostanak u Banskim dvorima trebati teško dohvatan broj stranačkih prebjega.
Andrej Plenković bio je dečko koji je obećavao kada je 2016. godine dobio prvi duel sa Zoranom Milanovićem. U proteklih osam godina svoje ključno obećanje: “Promijenit ću HDZ da bih promijenio Hrvatsku” nije ni pokušao ispuniti. Umjesto novoga HDZ-a imamo i dalje onaj Tuđmanov iz devedesetih, umrežen i ugrađen u sve pore hrvatskoga društva. Ali to društvo se usprkos Andreju Plenkoviću i HDZ-u ipak stubokom promijenilo. Izbori su šansa da rezultate tih promjena spoznaju čak i oni koji i dalje uporno žive u prošlosti. HDZ se sigurno neće promijeniti i postati bolji ako dobije još jedan mandat, s Plenkovićem ili bez njega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je posve podcijenio vlastitu nepopularnost i zanemario bijes javnosti. Zasluge za ovo što se događa idu ponajviše njemu
Do konca prošle godine samo su malobrojni promatrači dvojili oko izbornoga rezultata
Društvo se usprkos Andreju Plenkoviću i HDZ-u ipak stubokom promijenilo. Izbori su šansa da rezultate tih promjena spoznaju čak i oni koji i dalje uporno žive u prošlosti. HDZ se sigurno neće promijeniti i postati bolji ako dobije još jedan mandat, s Plenkovićem ili bez njega
Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (Hrvatski sabor imao je taj naziv od 1997. do 2000. godine) donio je 24. studenoga 1999. “Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti predsjednika Republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti”. Taj vrlo kratki zakon sadrži svega devet članaka, a donesen je zbog teškoga zdravstvenog stanja tadašnjega predsjednika Republike Franje Tuđmana. Sukladno zakonu, dva dana kasnije predsjednik Sabora Vlatko Pavletić započinje obnašati dužnost privremenoga predsjednika Republike zbog privremene spriječenosti Franje Tuđmana te 27. studenoga 1999. raspisuje izbore za Sabor, koji su održani u ponedjeljak 3. siječnja 2000. godine.
Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999., a Vlatko Pavletić obnašao je dužnost privremenoga predsjednika Republike do 2. veljače 2000. godine, kada novoizabrani predsjednik Stjepan Mesić preuzima dužnost. Iako je Vlatko Pavletić bio privremeni predsjednik Republike koji je raspisao parlamentarne izbore, iako je izbornome pobjedniku Ivici Račanu povjerio mandat za sastav nove Vlade, Pavletić ne samo da je sudjelovao u parlamentarnim izborima kao prvi na listi HDZ-a u VII. izbornoj jedinici (lista je osvojila dva zastupnička mandata), nego je u novome sazivu Sabora obnašao dužnost jednoga od potpredsjednika Sabora.
Epizoda iz povijesti
Slabo poznata epizoda iz recentne hrvatske povijesti u kojoj je privremeni predsjednik Republike sudjelovao na parlamentarnim izborima i postao zastupnik i potpredsjednik u novom sazivu Sabora mogla bi biti ponovljena i ove godine. Ako predsjednik Republike Zoran Milanović podnese ostavku na svoju dužnost i predsjednik Sabora Gordan Jandroković postane privremeni predsjednik Republike sukladno članku 97. Ustava, mi ne znamo hoće li on nastaviti sudjelovati u parlamentarnim izborima.
HDZ je najavio da će Gordan Jandroković biti prvi na listi u II. izbornoj jedinici, i ako u parlamentarnim izborima ne može sudjelovati predsjednik Republike, što je za mene posvema razumljivo, onda valjda ne može ni privremeni predsjednik. Odluka Ustavnoga suda koja će biti objavljena u ponedjeljak trebala bi otkloniti sve ove dvojbe jer u protivnom slučaj Vlatka Pavletića može biti ponovljen.
Pogreške Andreja Plenkovića
Zasluge za posve bizarni scenarij po kojemu predsjednik Republike napušta svoju komotnu poziciju da bi sudjelovao u predizbornoj parlamentarnoj makljaži treba pripisati ponajviše Andreju Plenkoviću i njegovome kancelarskom načinu upravljanja Vladom, partijom i državom. Do konca prošle godine samo su malobrojni promatrači dvojili oko izbornoga rezultata, a svi su u HDZ-u vidjeli jedinoga mogućeg relativnog pobjednika.
Andrej Plenković bio je uvjeren da će predizborna kampanja biti lagodna šetnja u kojoj će se u nedogled nabrajati velebni uspjesi Vlade i HDZ-a i prokazivati nesposobnost razmrvljene oporbe. Posve je podcijenio vlastitu nepopularnost i realni potencijal oporbe, zanemario bijes i gnjev javnosti uzrokovan načinom vladanja i količinom korupcijskih afera te na kraju precijenio zahvalnost onoga dijela biračkoga tijela koje je pokušao kupiti redistribucijom prikupljenoga poreznog novca, enormno uvećanoga rekordnom inflacijom.
Uvjeti za izbornu oluju
Politički krajnje bedasto ustrajanje na izboru Ivana Turudića za glavnoga državnog odvjetnika stvorilo je uvjete za savršenu izbornu oluju, a aktiviranje Zorana Milanovića pretvorilo je očekivanu premoćnu izbornu pobjedu HDZ-a u neizvedivu misiju. HDZ više nije nedostižni favorit parlamentarnih izbora, a u slučaju da Zoran Milanović podnese ostavku na dužnost predsjednika Republike i prije predaje izbornih lista, HDZ-ov izborni rezultat vjerojatno će biti bolji od onoga u 2011., ali slabiji od rezultata izbora 2015. godine pa će za daljnji ostanak u Banskim dvorima trebati teško dohvatan broj stranačkih prebjega.
Andrej Plenković bio je dečko koji je obećavao kada je 2016. godine dobio prvi duel sa Zoranom Milanovićem. U proteklih osam godina svoje ključno obećanje: “Promijenit ću HDZ da bih promijenio Hrvatsku” nije ni pokušao ispuniti. Umjesto novoga HDZ-a imamo i dalje onaj Tuđmanov iz devedesetih, umrežen i ugrađen u sve pore hrvatskoga društva. Ali to društvo se usprkos Andreju Plenkoviću i HDZ-u ipak stubokom promijenilo. Izbori su šansa da rezultate tih promjena spoznaju čak i oni koji i dalje uporno žive u prošlosti. HDZ se sigurno neće promijeniti i postati bolji ako dobije još jedan mandat, s Plenkovićem ili bez njega.