U najdubljoj suštini priče je, naravno, Plenković u pravu – radi se, bez obzira na motive, o neprihvatljivoj diskriminaciji građana koji su bliski jednoj političkoj opciji. To je odmah prepoznao i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je izjavio kako “usmjeravanje ljutnje na bilo koju skupinu građana Rijeke neće donijeti izlaz iz situacije, nego ju može samo pogoršati”, te pozvao građane da ostanu međusobno tolerantni. “Nemojmo kao građani ovog grada kriviti jedni druge zbog odluka i poteza koje donose drugi ljudi, među njima ponajmanje građani Rijeke”, kazao je Obersnel prošlog tjedna.
Sljedeći korak – fašizam
U petak je i ovlaštena institucija za ovakvu vrstu rasprave, Pučka pravobraniteljica, obavijestila javnost kako je diskriminacija zabranjena i po političkom uvjerenju, te kako je već pokrenula postupak u slučaju riječkog kafića.
U ponedjeljak se, međutim, Andrej Plenković pred kamerama – raspao. Novinarki Al Jazeere koja ga je ispitivala o tom slučaju s visoka, povišenim tonom i vidno sniženom granicom strpljenja, dijelio je lekcije o informiranosti, a javnosti je pričao o diskriminaciji Srba, Roma, Židova, o tome da se u ovom slučaju radi o rasizmu, a da je “next step” – fašizam.
Dvostruka konotacija
Slično je ponovio i danas – i to dvaput! – s tim da je glavna meta premijerovog bijesa ovaj put bio predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji je, nešto ranije, kazao kako je ispod svake razine ovu situaciju uspoređivati s patnjama Židova u Drugom svjetskom ratu. “Bilo bi bolje da je Peđa Grbin osudio gospodina iz ‘Tri majmuna’”, dijelio je lekcije Plenković (predsjednik SDP-a je, uzgred, u svojoj jučerašnjoj izjavi upravo to i napravio), dodavši kako je Grbinova izjava “jadna, patetična, kriva i skroz promašena”.
Kad se sve zbroji, dakle, najmoćniji čovjek u državi, jedanaest dana nakon izjave vlasnika jednog riječkog kafića, koju su osudili i njegovi politički protivnici i pučka pravobraniteljica, već u tri navrata diže tu priču na razinu, praktički, najvažnije u zemlji. Pritom ignorira činjenice, te neukusno pretjeruje usporedbama sa šovinizmom, rasizmom i fašizmom, baš onim pojavama za koje je dosad znao po potrebi povremeno izvlačiti šutnju, čudesna vijeća ili “dvostruke konotacije”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opsadni mentalitet
Ukratko, Andrej Plenković mora biti savršeno svjestan da priča gluposti. Što, jasno, postavlja kao bitno samo jedno jedino pitanje – zašto? Odgovor je – Jose Mourinho.
Legendarni portugalski nogometni trener, The Special One, često je u klubovima koje je vodio, primjenjivao istu taktiku koja navlas ili jako podsjeća na ono što upravo radi Plenković. Radi se o stvaranju opsadnog mentaliteta u grupi koju vodiš. Stvarajući dojam da je tvoja grupa pod stalnim neprijateljskim djelovanjima izvana u njoj kreiraš kolektivni osjećaj ugroženosti koji pojačava unutarnju koheziju članova grupe.
Još Hrvatska ni propala?
Ukratko, kad Plenković priča kako su prvo pucali na njih, sad ih ne puštaju u kafiće, a sljedeća je možda letva u glavu, predsjednik HDZ-a najvjerojatnije pokušava naelektrizirati i motivirati svoj birački korpus pred lokalne izbore koji u ovom trenutku za njegove stranku ne izgledaju pretjerano obećavajuće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, ako HDZ-ovce uvjeri da su ugroženi diskriminacijom na koju nitko ne reagira, a mediji, institucije i druge stranke, kako je rekao, “skaču do neba u suprotnim situacijama”, primarni željeni efekt je stvaranje opsadnog mentaliteta u širokom biračkom tijelu njegove stranke i, posljedično veći entuzijazam za lokalne izbore na kojima će još jednom pokazati da, štajaznam, još Hrvatska ni propala.
Kilometarski debakl sa cijepljenjem
Postoji, međutim, i sekundarni efekt. Posljednjih dana se medijima provlači dosad nezapamćena serija skandala vezanih uglavnom uz prekoredno cijepljenje raznih vlastima bliskih građana i njihovih obitelji. Golemo nezadovoljstvo koje otkriva ovakva diskriminacija – a za koje je, zapravo, resorni ministar Beroš upravo ustvrdio kako je neopravdano, jer da je sve oko cijepljenja uglavnom bilo O.K. – ipak medijski pada u drugi plan ako premijer svako malo daje kolerične izjave o kafiću u Rijeci.
Štoviše, današnja glavna priča, eto, odjednom nije organizacijski debakl oko cijepljenja u Zagrebu gdje su stariji ljudi u kilometarskim redovima čekali hoće li prije pokupiti virus ili cjepivo, nego Plenkovićevo žestoko inzistiranje na obrani prava građana drugog reda – članova i simpatizera Hrvatske demokratske zajednice. Političko taktiziranje, izvoljevanje i spinanje u kampanjama jest sasvim legitimno, ali nekad bi stvarno trebalo imati osjećaj za mjeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je uspio. Evo zašto njemu genijalno odgovara to što su Tri majmuna postala glavna tema u državi
Premijer izmišlja kako nije bilo reakcije na diskriminaciju HDZ-ovaca u Facebook objavi jednog kafića u Rijeci
Ukratko, Andrej Plenković mora biti savršeno svjestan da priča gluposti. Što, jasno, postavlja kao bitno samo jedno jedino pitanje - zašto? Odgovor je - Jose Mourinho.
Andrej Plenković je, mora biti, savršeno svjestan da priča gluposti. Da izvrće istinu, pretjeruje, provocira na samom rubu neukusa – ukratko, rječnikom internetskog doba – da flejma u slučaju riječkog kafića “Three monkeys” čiji je gazda prije 11 dana uskratio dobrodošlicu članovima i simpatizerima HDZ-a.
U najdubljoj suštini priče je, naravno, Plenković u pravu – radi se, bez obzira na motive, o neprihvatljivoj diskriminaciji građana koji su bliski jednoj političkoj opciji. To je odmah prepoznao i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je izjavio kako “usmjeravanje ljutnje na bilo koju skupinu građana Rijeke neće donijeti izlaz iz situacije, nego ju može samo pogoršati”, te pozvao građane da ostanu međusobno tolerantni. “Nemojmo kao građani ovog grada kriviti jedni druge zbog odluka i poteza koje donose drugi ljudi, među njima ponajmanje građani Rijeke”, kazao je Obersnel prošlog tjedna.
Sljedeći korak – fašizam
U petak je i ovlaštena institucija za ovakvu vrstu rasprave, Pučka pravobraniteljica, obavijestila javnost kako je diskriminacija zabranjena i po političkom uvjerenju, te kako je već pokrenula postupak u slučaju riječkog kafića.
U ponedjeljak se, međutim, Andrej Plenković pred kamerama – raspao. Novinarki Al Jazeere koja ga je ispitivala o tom slučaju s visoka, povišenim tonom i vidno sniženom granicom strpljenja, dijelio je lekcije o informiranosti, a javnosti je pričao o diskriminaciji Srba, Roma, Židova, o tome da se u ovom slučaju radi o rasizmu, a da je “next step” – fašizam.
Dvostruka konotacija
Slično je ponovio i danas – i to dvaput! – s tim da je glavna meta premijerovog bijesa ovaj put bio predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji je, nešto ranije, kazao kako je ispod svake razine ovu situaciju uspoređivati s patnjama Židova u Drugom svjetskom ratu. “Bilo bi bolje da je Peđa Grbin osudio gospodina iz ‘Tri majmuna’”, dijelio je lekcije Plenković (predsjednik SDP-a je, uzgred, u svojoj jučerašnjoj izjavi upravo to i napravio), dodavši kako je Grbinova izjava “jadna, patetična, kriva i skroz promašena”.
Kad se sve zbroji, dakle, najmoćniji čovjek u državi, jedanaest dana nakon izjave vlasnika jednog riječkog kafića, koju su osudili i njegovi politički protivnici i pučka pravobraniteljica, već u tri navrata diže tu priču na razinu, praktički, najvažnije u zemlji. Pritom ignorira činjenice, te neukusno pretjeruje usporedbama sa šovinizmom, rasizmom i fašizmom, baš onim pojavama za koje je dosad znao po potrebi povremeno izvlačiti šutnju, čudesna vijeća ili “dvostruke konotacije”.
Opsadni mentalitet
Ukratko, Andrej Plenković mora biti savršeno svjestan da priča gluposti. Što, jasno, postavlja kao bitno samo jedno jedino pitanje – zašto? Odgovor je – Jose Mourinho.
Legendarni portugalski nogometni trener, The Special One, često je u klubovima koje je vodio, primjenjivao istu taktiku koja navlas ili jako podsjeća na ono što upravo radi Plenković. Radi se o stvaranju opsadnog mentaliteta u grupi koju vodiš. Stvarajući dojam da je tvoja grupa pod stalnim neprijateljskim djelovanjima izvana u njoj kreiraš kolektivni osjećaj ugroženosti koji pojačava unutarnju koheziju članova grupe.
Još Hrvatska ni propala?
Ukratko, kad Plenković priča kako su prvo pucali na njih, sad ih ne puštaju u kafiće, a sljedeća je možda letva u glavu, predsjednik HDZ-a najvjerojatnije pokušava naelektrizirati i motivirati svoj birački korpus pred lokalne izbore koji u ovom trenutku za njegove stranku ne izgledaju pretjerano obećavajuće.
Dakle, ako HDZ-ovce uvjeri da su ugroženi diskriminacijom na koju nitko ne reagira, a mediji, institucije i druge stranke, kako je rekao, “skaču do neba u suprotnim situacijama”, primarni željeni efekt je stvaranje opsadnog mentaliteta u širokom biračkom tijelu njegove stranke i, posljedično veći entuzijazam za lokalne izbore na kojima će još jednom pokazati da, štajaznam, još Hrvatska ni propala.
Kilometarski debakl sa cijepljenjem
Postoji, međutim, i sekundarni efekt. Posljednjih dana se medijima provlači dosad nezapamćena serija skandala vezanih uglavnom uz prekoredno cijepljenje raznih vlastima bliskih građana i njihovih obitelji. Golemo nezadovoljstvo koje otkriva ovakva diskriminacija – a za koje je, zapravo, resorni ministar Beroš upravo ustvrdio kako je neopravdano, jer da je sve oko cijepljenja uglavnom bilo O.K. – ipak medijski pada u drugi plan ako premijer svako malo daje kolerične izjave o kafiću u Rijeci.
Štoviše, današnja glavna priča, eto, odjednom nije organizacijski debakl oko cijepljenja u Zagrebu gdje su stariji ljudi u kilometarskim redovima čekali hoće li prije pokupiti virus ili cjepivo, nego Plenkovićevo žestoko inzistiranje na obrani prava građana drugog reda – članova i simpatizera Hrvatske demokratske zajednice. Političko taktiziranje, izvoljevanje i spinanje u kampanjama jest sasvim legitimno, ali nekad bi stvarno trebalo imati osjećaj za mjeru.