Komentari Plenković kupuje glasove umirovljenika gotovinom iz proračuna. Toliko besraman nije bio ni Ivo Sanader

Novo dno, a ne novo normalno

Na ljeto prošle godine su Plenković i HDZ zloupotrijebili zdravstvenu ugrozu. Sad zloupotrebljavaju nacionalnu tragediju. U srpnju prošle godine je s Covidom-19 umrlo nešto više od 100 građana RH, do lokalnih izbora u svibnju će ta brojka vjerojatno biti veća za 70 (slovima: sedamdeset) puta.

Svaka vlast će uvijek, da se razumijemo, pred izbore nastojati na ovaj ili onaj način dobiti naklonost građana. Neki će to raditi predstavljajući uspjehe u svom mandatu, neki će se nabacivati blatom na konkurenciju, neki će uporno, kroz evo već skoro puna dva desetljeća obilaziti gradilište Pelješkog mosta, neki će, u napadu megalomanije, pred izbore s ogromnim diskontom građanima prodavati dionice vrlo profitabilne firme.

Direktna, keš uplata na račun 850 tisuća ljudi s pravom glasa dva tjedna pred izbore je ipak nešto što dosad nismo imali. Cinici će ovaj državni pokušaj mega kupovine glasova nazvati “novim normalnim”, ali mnogo prikladnije je govoriti o novom dnu.

Brižna Vlada i zaboravljeni cenzus

Zdrav razum jasno nalaže da se ovih 600 milijuna kuna koji će na ime Covid-dodatka sjesti na račune umirovljenika može slobodno uračunati u predizbornu kampanju HDZ-a, stranke koja svibanjske lokalne izbore dočekuje s povećom knedlom u grlu. Legalno se, naravno, ne radi o financiranju stranačke kampanje, nego je sve čisto – brižna Vlada pomaže umirovljenicima. Moralno je, međutim, sve besramno jasno, bez obzira koliko Plenković uspijevao zadržati ozbiljan izraz lica dok objašnjava kako ovo nema veze s izborima.

Koliko se radi tek o mučnoj političkoj zloupotrebi tragedije i najnižoj vrsti političke keš-propagande pokazuje i jednostavna činjenica o kojoj se, da se ne radi tek o kuponima za glasove, nego stvarnom i racionalnom pokušaju pomoći onima kojima pomoć treba, itekako trebalo voditi računa – imovinskom cenzusu. Dakle, isti covid-dodatak na mirovine će dobiti i onaj umirovljenik kojemu je to jedini izvor prihoda kao i onaj koji, da karikiramo do kraja, vozi dva Mercedesa i ima apartmansko naselje na Jadranu.

Sanader je bio bolji

Prije 14 godina, HDZ su također čekali dosta neizvjesni izbori, Ivo Sanader je pokušao obraniti mandat pred mlađahnim Zoranom Milanovićem koji je tek preuzeo SDP. Dva mjeseca pred izbore građanima je pripremio lijep poklon – dionice Hrvatskog telekoma po mnogo nižoj cijeni od tržišne. Sanaderova udica bila je, međutim, ipak sofisticiranija – kupovina birača donekle je prikrivena pričom o oživljavanju domaćeg tržišta kapitala i jasnim rizikom koji donosi bilo kakav izlazak na tržište vrijednosnih papira, čak i s dionicama nabavljenim uz državni popust.

Sad je, eto, i taj minimum demokratskog i građanskog dobrog ukusa odbačen poput nepotrebne ljušture. Sve što je ostalo jest gola želja za moći i potpuno odsustvo straha pred sudom ionako strogo kontrolirane javnosti. Ukratko, ono što se, s obzirom na njegovu sudbinu činilo nevjerojatnim, sad je sasvim očito – barem u ovakvim slučajevima – Sanader je bio bolji.