Nakon što je politički umirovio ili barem privremeno umrtvio sve ostatke stranačke frakcije vjerne osovini Karamarko-Brkić, u njegovoj kadrovskoj križaljci nije bilo mjesta za previše osebujne i svojeglave kandidate, željne vlastite promocije i svekolike pažnje javnosti.
Za najviše stranačke i državne funkcije birao je malo poznate partijske aparatčike nadajući se da u prtljazi ne nose javnosti nepoznate korupcijske afere ili neka druga neugodna iznenađenja. Zbog toga je Emilijo Kalabrić, za razliku od Ivana Turudića, trebao biti neusporedivo manje rizičan odabir, pogotovo u predvečerje parlamentarnih izbora.
Plenkovićev težak politički promašaj
Mandat Zlati Hrvoj-Šipek završava u svibnju, parlamentarni izbori održat će se vrlo vjerojatno u istome mjesecu pa je pretvaranje izbora novoga glavnog državnog odvjetnika u važnu predizbornu temu težak politički promašaj Andreja Plenkovića. Subotnja izvanredna konferencija za medije predsjednika Republike Zorana Milanovića zacementirala je Plenkovićevu gubitničku poziciju.
Ako zbog pritiska velikoga dijela javnosti, predsjednika Milanovića i cjelokupne oporbe Andrej Plenković popusti i odustane od izbora Turudića, bez obzira u kojoj će se to formi dogoditi, ispast će gubitnik; ako pak i dalje ustraje u svome naumu i nametne njegov izbor Saboru, za što mu je potrebna podrška svih koalicijskih partnera, izbor čelnoga čovjeka DORH-a postat će jedan od težih tereta u predizbornoj kampanji.
U cijeloj toj priči sada je već posve nevažno je li Ivan Turudić kao sudac na bilo koji način pogodovao Zdravku Mamiću, je li zbog poznanstva ili prijateljstva s najpoznatijim bjeguncem od hrvatskoga pravosuđa bio u sukobu interesa, je li bio dobar prijatelj i s Josipom Pleslić ex Rimac i je li pao ili prošao na sigurnosnoj provjeri SOA-e.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turudić nosi teško izbrisivu sjenu
Njegov izbor za glavnoga državnog odvjetnika sada nosi vrlo teško izbrisivu sjenu pa je, opravdano ili ne, za velik dio javnosti Ivan Turudić blago rečeno “kontroverzan”. S takvom etiketom rad cijeloga Državnog odvjetništva dolazi pod sumnju čak i onda kada za tako nešto nema osnove.
U zrelim demokratskim društvima s općeprihvaćenim minimalnim standardima za obnašanje javnih funkcija nakon ovoliko sumnjičenja i protivljenja javnosti svaki iole ozbiljniji kandidat bi se sam povukao iz daljnje procedure.
Pozicija glavnoga državnog odvjetnika nije mjesto na kojemu se dokazuje da su prethodne sumnje bile samo neosnovane optužbe. Treba li Andreja Plenkovića i Ivana Turudića podsjetiti da je Dražen Jelenić bio prisiljen dati ostavku na mjesto šefa DORH-a zbog članstva u masonskoj loži? Jelenić nije mogao karijerno preživjeti masonstvo, a Turudić bi trebao biti izabran na čelno mjesto DORH-a nakon što je predsjednik Republike otkrio javnosti da postoji izvješće SOA-e prema kojemu su se “Zdravko Mamić kao optuženik i Ivan Turudić kao sudac više puta potajno sastajali i satima zajedno vozili u automobilu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je uopće odabrao Turudića?
I dalje nije posve jasno zašto je Andrej Plenković odlučio odabrati Ivana Turudića. Je li to trebala biti još jedna koncesija stranačkoj desnici i dodvoravanje nacionalističkome dijelu biračkoga tijela koje bi valjda u Ivanu Turudiću trebalo vidjeti jednoga od “svojih” i sebi sličnih?
Ako je tako, onda je očito da Andrej Plenković više strahuje od gubitka glasova na desnici nego što se nada osvajanju novih na političkome centru. To je valjda rezultat ispitivanja raspoloženja birača prema kojima su oni koji se još uvijek izjašnjavaju kao neopredijeljeni dominantno glasači centra i ljevice.
Subotnja konferencija za medije predsjednika Milanovića stavlja u vrlo neugodnu poziciju glavne koalicijske partnere HDZ-a, HSLS i SDSS. Dario Hrebak i Milorad Pupovac već su prije nekoliko dana više-manje otvoreno kazali da nisu previše oduševljeni Plenkovićevim odabirom. Sada će morati progutati još i spomenuto izvješće SOA-e o noćnim automobilskim seansama Mamića i Turudića te o višegodišnjoj razmjeni WhatsApp poruka između Ivana Turudića i Josipe Pleslić ex Rimac koje je u subotu objavio Jutarnji list. Bez njihove podrške u Saboru izbor glavnoga državnog odvjetnika nije moguć, a hoće li iza kulisa pokušati iskamčiti „Plan B“ od Andreja Plenkovića za sad nije razvidno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neobjašnjivo riskantan potez uoči izbora
Andrej Plenković do sada je vrlo vješto izbjegavao političke poraze, među ostalim i zbog toga što osobno nije želio sudjelovati u političkim ili kadrovskim bitkama s neizvjesnim ishodom. Ovoga puta povukao je neobjašnjivo riskantan potez čije će negativne konzekvence stići na naplatu do datuma parlamentarnih izbora, a moguće pozitivne tek poslije njih.
Politika je počesto zanat u kojemu treba imati nešto više strpljenja od protivnika te samozatajno čekati njegov pucanj u vlastitu nogu. U povijesti parlamentarnih demokracija dovoljno je primjera u kojima naizgled nedodirljivi, nezamjenjivi i superiorni bivaju poslani u opozicijske klupe na liječenje od arogancije i bahatosti, a sve zbog banalnih predizbornih pogrešaka počinjenih u zanosu svemoći.
Andrej Plenković došao je prije osam godina na čelo HDZ-a i Vlade iz tadašnjega trećeg stranačkog ešalona ponajviše zbog pogrešaka svojih političkih protivnika. Hoće li na kraju izgubiti izbore radi vlastitih pogrešnih odluka ili kao izborni pobjednik ostati u Banskim dvorima ili ipak otići u Bruxelles, pitanje je kojim ćemo se zabavljati još neko vrijeme. Jedino možemo biti sigurni da odabir Ivana Turudića neće učiniti HDZ-ovu izbornu pobjedu izglednijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Važno pitanje: Zašto je uopće Plenković, koji je dosad vješto izbjegavao političke poraze, povukao tako riskantan potez s odabirom Turudića?
Plenkovićev odabir Ivana Turudića težak je politički promašaj
I dalje nije posve jasno zašto je Andrej Plenković odlučio odabrati Ivana Turudića. Je li to trebala biti još jedna koncesija stranačkoj desnici i dodvoravanje nacionalističkome dijelu biračkoga tijela koje bi valjda u Ivanu Turudiću trebalo vidjeti jednoga od "svojih" i sebi sličnih?
Bio sam više nego uvjeren da će premijer Andrej Plenković za nasljednika glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek odabrati njenoga zamjenika Emilija Kalabrića.
Nakon što je politički umirovio ili barem privremeno umrtvio sve ostatke stranačke frakcije vjerne osovini Karamarko-Brkić, u njegovoj kadrovskoj križaljci nije bilo mjesta za previše osebujne i svojeglave kandidate, željne vlastite promocije i svekolike pažnje javnosti.
Za najviše stranačke i državne funkcije birao je malo poznate partijske aparatčike nadajući se da u prtljazi ne nose javnosti nepoznate korupcijske afere ili neka druga neugodna iznenađenja. Zbog toga je Emilijo Kalabrić, za razliku od Ivana Turudića, trebao biti neusporedivo manje rizičan odabir, pogotovo u predvečerje parlamentarnih izbora.
Plenkovićev težak politički promašaj
Mandat Zlati Hrvoj-Šipek završava u svibnju, parlamentarni izbori održat će se vrlo vjerojatno u istome mjesecu pa je pretvaranje izbora novoga glavnog državnog odvjetnika u važnu predizbornu temu težak politički promašaj Andreja Plenkovića. Subotnja izvanredna konferencija za medije predsjednika Republike Zorana Milanovića zacementirala je Plenkovićevu gubitničku poziciju.
Ako zbog pritiska velikoga dijela javnosti, predsjednika Milanovića i cjelokupne oporbe Andrej Plenković popusti i odustane od izbora Turudića, bez obzira u kojoj će se to formi dogoditi, ispast će gubitnik; ako pak i dalje ustraje u svome naumu i nametne njegov izbor Saboru, za što mu je potrebna podrška svih koalicijskih partnera, izbor čelnoga čovjeka DORH-a postat će jedan od težih tereta u predizbornoj kampanji.
U cijeloj toj priči sada je već posve nevažno je li Ivan Turudić kao sudac na bilo koji način pogodovao Zdravku Mamiću, je li zbog poznanstva ili prijateljstva s najpoznatijim bjeguncem od hrvatskoga pravosuđa bio u sukobu interesa, je li bio dobar prijatelj i s Josipom Pleslić ex Rimac i je li pao ili prošao na sigurnosnoj provjeri SOA-e.
Turudić nosi teško izbrisivu sjenu
Njegov izbor za glavnoga državnog odvjetnika sada nosi vrlo teško izbrisivu sjenu pa je, opravdano ili ne, za velik dio javnosti Ivan Turudić blago rečeno “kontroverzan”. S takvom etiketom rad cijeloga Državnog odvjetništva dolazi pod sumnju čak i onda kada za tako nešto nema osnove.
U zrelim demokratskim društvima s općeprihvaćenim minimalnim standardima za obnašanje javnih funkcija nakon ovoliko sumnjičenja i protivljenja javnosti svaki iole ozbiljniji kandidat bi se sam povukao iz daljnje procedure.
Pozicija glavnoga državnog odvjetnika nije mjesto na kojemu se dokazuje da su prethodne sumnje bile samo neosnovane optužbe. Treba li Andreja Plenkovića i Ivana Turudića podsjetiti da je Dražen Jelenić bio prisiljen dati ostavku na mjesto šefa DORH-a zbog članstva u masonskoj loži? Jelenić nije mogao karijerno preživjeti masonstvo, a Turudić bi trebao biti izabran na čelno mjesto DORH-a nakon što je predsjednik Republike otkrio javnosti da postoji izvješće SOA-e prema kojemu su se “Zdravko Mamić kao optuženik i Ivan Turudić kao sudac više puta potajno sastajali i satima zajedno vozili u automobilu”.
Zašto je uopće odabrao Turudića?
I dalje nije posve jasno zašto je Andrej Plenković odlučio odabrati Ivana Turudića. Je li to trebala biti još jedna koncesija stranačkoj desnici i dodvoravanje nacionalističkome dijelu biračkoga tijela koje bi valjda u Ivanu Turudiću trebalo vidjeti jednoga od “svojih” i sebi sličnih?
Ako je tako, onda je očito da Andrej Plenković više strahuje od gubitka glasova na desnici nego što se nada osvajanju novih na političkome centru. To je valjda rezultat ispitivanja raspoloženja birača prema kojima su oni koji se još uvijek izjašnjavaju kao neopredijeljeni dominantno glasači centra i ljevice.
Subotnja konferencija za medije predsjednika Milanovića stavlja u vrlo neugodnu poziciju glavne koalicijske partnere HDZ-a, HSLS i SDSS. Dario Hrebak i Milorad Pupovac već su prije nekoliko dana više-manje otvoreno kazali da nisu previše oduševljeni Plenkovićevim odabirom. Sada će morati progutati još i spomenuto izvješće SOA-e o noćnim automobilskim seansama Mamića i Turudića te o višegodišnjoj razmjeni WhatsApp poruka između Ivana Turudića i Josipe Pleslić ex Rimac koje je u subotu objavio Jutarnji list. Bez njihove podrške u Saboru izbor glavnoga državnog odvjetnika nije moguć, a hoće li iza kulisa pokušati iskamčiti „Plan B“ od Andreja Plenkovića za sad nije razvidno.
Neobjašnjivo riskantan potez uoči izbora
Andrej Plenković do sada je vrlo vješto izbjegavao političke poraze, među ostalim i zbog toga što osobno nije želio sudjelovati u političkim ili kadrovskim bitkama s neizvjesnim ishodom. Ovoga puta povukao je neobjašnjivo riskantan potez čije će negativne konzekvence stići na naplatu do datuma parlamentarnih izbora, a moguće pozitivne tek poslije njih.
Politika je počesto zanat u kojemu treba imati nešto više strpljenja od protivnika te samozatajno čekati njegov pucanj u vlastitu nogu. U povijesti parlamentarnih demokracija dovoljno je primjera u kojima naizgled nedodirljivi, nezamjenjivi i superiorni bivaju poslani u opozicijske klupe na liječenje od arogancije i bahatosti, a sve zbog banalnih predizbornih pogrešaka počinjenih u zanosu svemoći.
Andrej Plenković došao je prije osam godina na čelo HDZ-a i Vlade iz tadašnjega trećeg stranačkog ešalona ponajviše zbog pogrešaka svojih političkih protivnika. Hoće li na kraju izgubiti izbore radi vlastitih pogrešnih odluka ili kao izborni pobjednik ostati u Banskim dvorima ili ipak otići u Bruxelles, pitanje je kojim ćemo se zabavljati još neko vrijeme. Jedino možemo biti sigurni da odabir Ivana Turudića neće učiniti HDZ-ovu izbornu pobjedu izglednijom.