Policija nam ovih dana serijski hapsi korumpiranu elitu, ali je našla vremena i za Nikoga jer je na cesti pokazao srednji prst

Osim srednjeg prsta, mogli bi na udar zakona doći i drugi prsti kao što je podignuti palac

FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

U nekim bi okolnostima policija mogla reagirati čak i zbog isticanja malog prsta. Jer malim prstom može se nekome poslati poruka da je beznačajan, ništavan, ukratko drek na šibici. Ili da mu je takav muški organ koji ovdje ne želimo imenovati da ne uznemirimo javnost

Dok policija u Hrvatskoj zbog korupcije serijski hapsi i odvodi na ispitivanja 1. dojučerašnju rektoricu sveučilišta, 2. dekana i dekanicu fakulteta, 3. ministre, 4. bivše ministre, 5. saborske zastupnike, 6. državne tajnike te tajnice, 7. gradonačelnike i općinske načelnike, 8. župane, 9. suce, 10. ugledne poduzetnike sa po nekoliko stotina zaposlenih i 11. razne druge glomazne ribe nazubljenih peraja – što je samo po indikator moralnog stanja među čimbenicima i stupovima poretka – u nedjelju je policija imala posla s osobom bez nekog imena i prezimena.

U telegrafski naznačenim društvenim okolnostima, to je breaking news. Jer dotični muškarac iz Pakraca, koji, izgleda, po poziciji nije baš nitko, nije pokrao EU fondove i kupio terenac i četiri stana. Nije mu Zdravko Mamić kupovao Louis Vuitton mokasine.

Nije spiskao javne milijunčiće na svoja gargantuovska i ostala zadovoljstva. Nije udesio da se pašnjaci boguizanogu prenamijene u građevinske parcele i nije financijski oštetio institucije čiji je zadatak, kao što znamo, da rade svoj posao. Tog su Nikoga priveli jer je nekome na cesti pokazao srednji prst.

Provokativno i uvredljivo zlodjelo

Rezultate te brze, odlučne i nadasve uspješne akcije, požeško-slavonska policija priopćila je javnosti u dnevnom izvještaju, na što se u ovih nekoliko dana nismo stigli osvrnuti zbog iskrsnuća niza opet novih sadržaja koji su gore zbirno skicirani pod brojkama od jedan do 11.

Uglavnom, građanin koji je, pretpostavlja se u stanju stanovite duševne nervoze, pred očima svoje žrtve na javnom mjestu čvrsto stisnuo šaku, vidno isturivši u zrak samo ”onaj” prst, izaći će pred sud gdje mu može biti izrečena novčana kazna do maksimalno 4000 eura iliti preodgoj u zatvoru na 30 dana. Prijavljen je za narušavanje javnog reda i mira, a svatko zna da je javni kako red, tako i mir, svetinja koja mora biti zaštićena demokratskim zakonodavstvom.

Dakle, četrdesetogodišnjak, koji je prema oštećenoj osobi gestikulirao ”na naročito drzak i nepristojan način”, bit će primjereno penaliziran kako nikad više – ni on, ni bilo tko drugi – ne bi ponovio svoje provokativno i uvredljivo zlodjelo. A presuda za ovaj zazorni delikt ući će u popisnik sudske prakse kako bi se gradili jasni kriteriji za odmjeravanje kazni u slučajevima usporedivima s ovim.

Na udar bi mogli doći i drugi prsti

Njih, usporedivih slučajeva, odmah da upozorimo građane na oprez, može biti sijaset i nemoguće ih je sve taksativno sistematizirati, treba uvijek gledati duh zakona, a ne samo slovo paragrafa. Na primjer, osim srednjeg prsta, koji nakon Pakraca definitivno potpada pod progon, mogli bi na udar zakona doći i drugi prsti kao što je podignuti palac. Ne čini vam se na prvu loptu da je tako, ali u određenom kontekstu kako da ne.

Ako se netko nađe u nebranom grožđu, a vi mu na to podignete palac, to se može protumačiti kao izrugivanje, iživljavanje i likovanje. Onda, o kažiprstu da se i ne govori jer uperiti kažiprst u nekoga, pogotovo na javnoj površini, očitava se kao prijetnja, signalizira agresiju i asocira na zabadanje šiljatog objekta u tuđu ranjivu osobnost.

A u nekim bi okolnostima policija mogla reagirati čak i zbog isticanja malog prsta, sve ovisi o konkretnom događaju, a njih su organi reda i zakona uvijek dužni sagledati u njihovom pravom značenju. Jer malim prstom može se nekome poslati poruka da je beznačajan, ništavan, ukratko drek na šibici. Ili da mu je takav muški organ koji ovdje ne želimo imenovati da ne uznemirimo javnost.

Treba dobro pripaziti na finoću

U svakom slučaju, treba dobro pripaziti na finoću u javnom ophođenju, etiketu i bonton, a svoju anksioznost potrebno je zatomiti kako ne biste završili u zatvoru, među svima onima od jedan do 11. Oni su redom vrlo dobro odgojeni, ugodnih manira i suzdržanih reakcija.

Znaju da čašu šampanjca treba držati za štingl, a ne je grabiti šakom. Obraćaju se svima sa gospodine, doktore i profesore. Ne srču juhu na prijemima i ne čiste zube čačkalicom. Idu na tajlandsku masažu, nose fina odijela, zmijske torbe za sedam tisuća eura i djeca im sviraju klavir.

E pa imaju i oni ljudska prava koja štiti Ustavni sud. I doista ne zaslužuju da penalni sustav među njih uvaljuje tipove koji su kadri toliko izgubiti samokontrolu da isuču srednji prst, koji psuju, glasno se cerekaju i trube na semaforu. O tome smo, kao razumna nacija, dužni voditi računa. Jer će inače ova kulturna zemlja otklizati u barbarstvo kome se neće nazrijeti kraja.