Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nedavno je pokrenulo postupak protiv suca Ustavnog suda RH doc. dr. sc. Marija Jelušića zbog sumnje da je bio u sukobu interesa jer se nije izuzeo iz odlučivanja o ustavnosti jednog propisa u postupku koji je pokrenuo zagrebački Pravni fakultet, na kojem je Jelušić bio zaposlen kao docent i na koji će se vratiti po isteku mandata.
Vijest objavljena u medijima nije sadržavala pojedinosti o ustavnosudskom postupku, a odluka o pokretanju postupka još uvijek nije objavljena. Dostupni podaci kazuju da je prijava protiv suca Jelušića podnijeta 2020. godine, što je vidljivo iz broja predmeta Povjerenstva (P-155/20).
A te je godine zagrebački Pravni fakultet (zajedno s osječkim, riječkim i splitskim pravnim fakultetima i Sveučilištem u Zagrebu) podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, koji uređuje razine kvalifikacija povezane s određenim razinama obrazovanja. Osporeni dijelovi Zakona ukinuti su odlukom većine sudaca, među kojima je bio i sudac Jelušić. Osnovano je stoga zaključiti da se prijava protiv suca Jelušića odnosi upravo na taj ustavnosudski postupak.
Ne postoji opravdan razlog za izuzeće Jelušića
Ako je to doista tako, već na prvi pogled je vidljivo da nije postojao ni jedan opravdani razlog zbog kojeg bi se sudac Jelušić trebao izuzeti u tom ustavnosudskom postupku i da Povjerenstvo, po svemu sudeći, nedopustivo ekstenzivno tumači i primjenjuje koncepte “interesne povezanosti” i “sukoba interesa”.
Sve to, međutim, uopće nije bitno. Bitno je da Povjerenstvo smatra da je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa (ZoSSI) ovlašteno sankcionirati/kažnjavati suce US u obavljanju njihovih ustavnosudskih funkcija, tj. u vršenju njihovih ustavnih ovlasti. Povjerenstvo, međutim, takve ovlasti nema, niti ih u državi vladavine prava smije imati.
Što u ovom slučaju zapravo propisuje zakon?
Suci Ustavnog suda jesu obveznici (ranije dužnosnici) po ZoSSI-ju, pa je Povjerenstvo, naravno, ovlašteno odlučivati o njima kao i o drugim obveznicima. Međutim, ako je neko pitanje ili aspekt rada sudaca Ustavnog suda drugačije uređeno drugim, višim ili posebnim zakonom, Povjerenstvo nije ovlašteno ni razmatrati ni odlučivati o tom pitanju ili aspektu rada ustavnih sudaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavni zakon o Ustavnom sudu člankom 27 st. 6. jasno propisuje da se sudac Ustavnog suda ne može uzdržati od glasovanja, osim u slučaju kad je sudjelovao u donošenju zakona, drugog propisa ili odluke koji su predmet odlučivanja. ZoSSI, ili bilo koji drugi zakon, ne može derogirati Ustavni zakon, ili propisati neka dodatna ograničenja u obavljanju ustavnosudskih dužnosti ustavnih sudaca ili sucima nametati obvezu da se uzdrže od glasovanja i u drugim situacijama.
Profesionalni integritet ustavnih sudaca treba zaštititi
Postoje i razlozi načelnije naravi zbog kojih treba zaštiti profesionalni integritet ustavnih sudaca i osigurati im potpunu samostalnost u obavljanju ustavnosudskih dužnosti. Zato se ustavna jamstva “samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti” iz članka 115. Ustava po naravi i logici stvari odnose i na Ustavni sud, iako se radi o sudu sui generis, koji nije dio sudbene vlasti.
Člankom 123. Ustav RH propisuje da suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru što, mutatis mutandis, znači da ne mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost, pritvoreni ili kažnjeni za izraženo mišljenje ili glasovanje. To izrijekom potvrđuje i čl.4.st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pokretanje postupka protiv Jelušića je apsurdno
U tom i takvom ustavnopravnom kontekstu treba tumačiti i primjenjivati ZoSSI kad se radi o ustavnim sucima. Njihove ovlasti, utvrđene Ustavom, su nepovredive. Nitko se u te ovlasti ne smije miješati, izravno ili neizravno, osim stranaka u ustavnosudskom postupku, i to propisanim sredstvima pravne zaštite. To je ustavni aksiom. O sastavu vijeća i izuzećima sudaca potpuno autonomno odlučuje isključivo Ustavni sud, odnosno suci tog suda.
To je minimum povjerenja kojeg Ustavni sud i njegovi suci imaju pravo očekivati u državi utemeljenoj na vladavini prava. O tome kako Ustavni sud i suci tog suda obavljaju svoje ustavne ovlasti, pa i u pogledu izuzimanja od glasovanja u pojedinom predmetu, može se javno raspravljati, ali se oni zbog toga nikako i nikad ne mogu sankcionirati. Tko, pak, pozornije prati rad Ustavnog suda lako će uočiti da se suci redovito izuzimaju od odlučivanja i glasovanja kad za to postoje opravdani/zakonski razlozi. Zato je odluka Povjerenstva o pokretanju postupka protiv suca Jelušića apsurdna.
Kako izbjeći sankcioniranje i javnu stigmu
Usprkos tome što pravne norme najvišeg ranga izričito zabranjuju bilo kakvo kažnjavanje sudaca Ustavnog suda zbog “izraženog mišljenja ili glasovanja”, Povjerenstvo smatra da mu ZoSSI dopušta sankcionirati/kazniti suca Ustavnog suda (opomenom, novčanom kaznom i/ili javnom objavom odluke) zato što se nije izuzeo od glasovanja u konkretnom ustavnosudskom predmetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zar doista netko i pomišlja da bi suci Ustavnog suda prije glasovanja u nekom ustavnosudskom predmetu trebali tražiti mišljenje Povjerenstva o tome smiju li to uraditi, da bi izbjegli sankcioniranje i javnu stigmu?
Predsjednik, zamjenik predsjednika i suci Ustavnog suda RH mogu biti “predmet odlučivanja” Povjerenstva u kontekstu ZoSSI-ja kad se radi o pitanjima uprave, poslovanja i sličnim pitanjima, ili zbog povrede odredbi ZoSSI-ja o zabranjenom djelovanju dužnosnika, ispunjavanju imovinskih kartica i sličnim povredama Zakona, ali nikako i nikad kad se radi o odlučivanju i glasovanju u vršenju njihovih Ustavom propisanih ovlasti, tj. o njihovoj ustavnosudskoj funkciji.
Maligni učinci odlučivanja izvan ovlasti
Eskalira li ovakva neustavna i nezakonita praksa Povjerenstva u odnosu na suce Ustavnog suda u obavljanju njihovih ustavnih ovlasti, širom će se otvoriti vrata različitim “populističkim igrama bez granica” koje bi mogle ozbiljno ugroziti neovisnost i samostalnost Ustavnog suda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premda je određena reputacijska šteta za suca Jelušića, a i za Ustavni sud, već nastupila, ona se može umanjiti tako da Povjerenstvo ponovno razmotri prijavu anonimnog prijavitelja i donese odluku da nije nadležno (nema jurisdikciju) po njoj postupati. Nema ničeg pogubnijeg za vladavinu prava nego kad tijela javne/izvršne vlasti (i pojedinci u njima) odlučuju ultra vires, tj. izvan svojih ustavnih i zakonski ovlasti. Svejedno je čine li to iz plemenitih pobuda ili osobnih ambicija – maligni učinci ostaju isti.
Povjerenstvo za sukob interesa pokrenulo postupak protiv ustavnog suca. Slučaj je apsurdan
Vesna Alaburić za Telegram komentira pokretanje postupka protiv suca Ustavnog suda RH doc. dr. sc. Marija Jelušića
Zar doista netko i pomišlja da bi suci Ustavnog suda prije glasovanja u nekom ustavnosudskom predmetu trebali tražiti mišljenje Povjerenstva o tome smiju li to učiniti, da bi izbjegli sankcioniranje i javnu stigmu?
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nedavno je pokrenulo postupak protiv suca Ustavnog suda RH doc. dr. sc. Marija Jelušića zbog sumnje da je bio u sukobu interesa jer se nije izuzeo iz odlučivanja o ustavnosti jednog propisa u postupku koji je pokrenuo zagrebački Pravni fakultet, na kojem je Jelušić bio zaposlen kao docent i na koji će se vratiti po isteku mandata.
Vijest objavljena u medijima nije sadržavala pojedinosti o ustavnosudskom postupku, a odluka o pokretanju postupka još uvijek nije objavljena. Dostupni podaci kazuju da je prijava protiv suca Jelušića podnijeta 2020. godine, što je vidljivo iz broja predmeta Povjerenstva (P-155/20).
A te je godine zagrebački Pravni fakultet (zajedno s osječkim, riječkim i splitskim pravnim fakultetima i Sveučilištem u Zagrebu) podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, koji uređuje razine kvalifikacija povezane s određenim razinama obrazovanja. Osporeni dijelovi Zakona ukinuti su odlukom većine sudaca, među kojima je bio i sudac Jelušić. Osnovano je stoga zaključiti da se prijava protiv suca Jelušića odnosi upravo na taj ustavnosudski postupak.
Ne postoji opravdan razlog za izuzeće Jelušića
Ako je to doista tako, već na prvi pogled je vidljivo da nije postojao ni jedan opravdani razlog zbog kojeg bi se sudac Jelušić trebao izuzeti u tom ustavnosudskom postupku i da Povjerenstvo, po svemu sudeći, nedopustivo ekstenzivno tumači i primjenjuje koncepte “interesne povezanosti” i “sukoba interesa”.
Sve to, međutim, uopće nije bitno. Bitno je da Povjerenstvo smatra da je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa (ZoSSI) ovlašteno sankcionirati/kažnjavati suce US u obavljanju njihovih ustavnosudskih funkcija, tj. u vršenju njihovih ustavnih ovlasti. Povjerenstvo, međutim, takve ovlasti nema, niti ih u državi vladavine prava smije imati.
Što u ovom slučaju zapravo propisuje zakon?
Suci Ustavnog suda jesu obveznici (ranije dužnosnici) po ZoSSI-ju, pa je Povjerenstvo, naravno, ovlašteno odlučivati o njima kao i o drugim obveznicima. Međutim, ako je neko pitanje ili aspekt rada sudaca Ustavnog suda drugačije uređeno drugim, višim ili posebnim zakonom, Povjerenstvo nije ovlašteno ni razmatrati ni odlučivati o tom pitanju ili aspektu rada ustavnih sudaca.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu člankom 27 st. 6. jasno propisuje da se sudac Ustavnog suda ne može uzdržati od glasovanja, osim u slučaju kad je sudjelovao u donošenju zakona, drugog propisa ili odluke koji su predmet odlučivanja. ZoSSI, ili bilo koji drugi zakon, ne može derogirati Ustavni zakon, ili propisati neka dodatna ograničenja u obavljanju ustavnosudskih dužnosti ustavnih sudaca ili sucima nametati obvezu da se uzdrže od glasovanja i u drugim situacijama.
Profesionalni integritet ustavnih sudaca treba zaštititi
Postoje i razlozi načelnije naravi zbog kojih treba zaštiti profesionalni integritet ustavnih sudaca i osigurati im potpunu samostalnost u obavljanju ustavnosudskih dužnosti. Zato se ustavna jamstva “samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti” iz članka 115. Ustava po naravi i logici stvari odnose i na Ustavni sud, iako se radi o sudu sui generis, koji nije dio sudbene vlasti.
Člankom 123. Ustav RH propisuje da suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru što, mutatis mutandis, znači da ne mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost, pritvoreni ili kažnjeni za izraženo mišljenje ili glasovanje. To izrijekom potvrđuje i čl.4.st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.
Pokretanje postupka protiv Jelušića je apsurdno
U tom i takvom ustavnopravnom kontekstu treba tumačiti i primjenjivati ZoSSI kad se radi o ustavnim sucima. Njihove ovlasti, utvrđene Ustavom, su nepovredive. Nitko se u te ovlasti ne smije miješati, izravno ili neizravno, osim stranaka u ustavnosudskom postupku, i to propisanim sredstvima pravne zaštite. To je ustavni aksiom. O sastavu vijeća i izuzećima sudaca potpuno autonomno odlučuje isključivo Ustavni sud, odnosno suci tog suda.
To je minimum povjerenja kojeg Ustavni sud i njegovi suci imaju pravo očekivati u državi utemeljenoj na vladavini prava. O tome kako Ustavni sud i suci tog suda obavljaju svoje ustavne ovlasti, pa i u pogledu izuzimanja od glasovanja u pojedinom predmetu, može se javno raspravljati, ali se oni zbog toga nikako i nikad ne mogu sankcionirati. Tko, pak, pozornije prati rad Ustavnog suda lako će uočiti da se suci redovito izuzimaju od odlučivanja i glasovanja kad za to postoje opravdani/zakonski razlozi. Zato je odluka Povjerenstva o pokretanju postupka protiv suca Jelušića apsurdna.
Kako izbjeći sankcioniranje i javnu stigmu
Usprkos tome što pravne norme najvišeg ranga izričito zabranjuju bilo kakvo kažnjavanje sudaca Ustavnog suda zbog “izraženog mišljenja ili glasovanja”, Povjerenstvo smatra da mu ZoSSI dopušta sankcionirati/kazniti suca Ustavnog suda (opomenom, novčanom kaznom i/ili javnom objavom odluke) zato što se nije izuzeo od glasovanja u konkretnom ustavnosudskom predmetu.
Zar doista netko i pomišlja da bi suci Ustavnog suda prije glasovanja u nekom ustavnosudskom predmetu trebali tražiti mišljenje Povjerenstva o tome smiju li to uraditi, da bi izbjegli sankcioniranje i javnu stigmu?
Predsjednik, zamjenik predsjednika i suci Ustavnog suda RH mogu biti “predmet odlučivanja” Povjerenstva u kontekstu ZoSSI-ja kad se radi o pitanjima uprave, poslovanja i sličnim pitanjima, ili zbog povrede odredbi ZoSSI-ja o zabranjenom djelovanju dužnosnika, ispunjavanju imovinskih kartica i sličnim povredama Zakona, ali nikako i nikad kad se radi o odlučivanju i glasovanju u vršenju njihovih Ustavom propisanih ovlasti, tj. o njihovoj ustavnosudskoj funkciji.
Maligni učinci odlučivanja izvan ovlasti
Eskalira li ovakva neustavna i nezakonita praksa Povjerenstva u odnosu na suce Ustavnog suda u obavljanju njihovih ustavnih ovlasti, širom će se otvoriti vrata različitim “populističkim igrama bez granica” koje bi mogle ozbiljno ugroziti neovisnost i samostalnost Ustavnog suda.
Premda je određena reputacijska šteta za suca Jelušića, a i za Ustavni sud, već nastupila, ona se može umanjiti tako da Povjerenstvo ponovno razmotri prijavu anonimnog prijavitelja i donese odluku da nije nadležno (nema jurisdikciju) po njoj postupati. Nema ničeg pogubnijeg za vladavinu prava nego kad tijela javne/izvršne vlasti (i pojedinci u njima) odlučuju ultra vires, tj. izvan svojih ustavnih i zakonski ovlasti. Svejedno je čine li to iz plemenitih pobuda ili osobnih ambicija – maligni učinci ostaju isti.