A tada – kada se svi oni uzrujaju – u državi se mogu dogoditi svakakvi lomovi i mogu buknuti krajnje neobične pa možda i opasne ideje i inicijative. Do toga, dakako, nije nikome. Zato ćemo oprezno i samo malo o toj premijerovoj najavi da će njegovi zastupnici izglasati izmjene Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku i zaustaviti objavljivanje sadržaja iz sudskih spisa jer to, kako je rekao, izaziva ”političke probleme”.
Bilo bi najbolje sve to skupa skroz prešutjeti jer od toga ionako neće biti ništa, a premijeru ne bismo udarali po živcima. Ali bar da kažemo koju o medijima koji su po prirodi stvari tu između čekića i nakovnja: slome se ljudi da informiraju građane i birače o bitnim istragama i procesima, o tome tko laže, krade i koristi se, a onda ih se proziva da nekome pakuju, da vrše pritisak na suce i da iz političkih motiva objavljuju telefonske razgovore o visokim dužnosnicima i AP-u.
Slične ideje dosad nisu dobro prošle
Dakle, ovako, što se tiče novinara, a ostali neka govore sami. HDZ-ova radna skupina koja, kako smo čuli od ministra Malenice, u stranački solipsističkom kružoku priprema izmjene Zakona o kaznenom postupku, može sutra sastaviti za Vladu prijedlog po kojemu nitko više ne bi smio objaviti ni slova o bilo kojem slučaju koji se vodi u DORH-u i na sudovima do trenutka izricanja pravomoćne presude.
Okej, neće, jer ne smiju zbog europskih direktiva koje kažu da građani moraju biti obaviješteni o radu organa gonjenja i imaju pravo znati što i kako oni rade u interesu javnosti i pravde. Ali bilo je svojedobno čak i takvih ideja pri čemu su se njihovi zagovornici pozivali na presumpciju nevinosti. Kao, vi svašta napišete dok se sudi, a čovjek na kraju bude oslobođen, i što onda?
Takvo teoretiziranje obistinilo se možda ukupno u dva slučaja u trideset godina, svi mnogobrojni ostali završili su gadno po optuženike poznatih imena i prezimena, naslova i stranačkog pedigrea, pa čak jednom i po cijelu stranku, HDZ. Ali taj mali rizik se mora prihvatiti kao i to da će ti jednom od milijun puta dok praviš kolače jaje pasti na pod.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znamo kako rukovati osjetljivim informacijama
Mediji moraju i hoće izvještavati o pravosudnim aferama onako kako im nalažu pravila njihove struke, pa da je zakon kakav god. Pogotovo će ekstenzivno izvještavati o onima čiji su akteri politički i financijski moćnici, osobe koje izlaze na izbore i koje sjede na visokim položajima u državi.
Važno je da se u to ime koriste istiniti materijali i validna dokumentacija, što nikad do sada nije ni bilo sporno. No da će medijima išta i itko začepiti usta, to neka si svatko onaj tko prijeti bilo kakvim zakonima i mjerama odmah zatakne za šešir. U ovom slučaju premijer Plenković, u drugima tko se već javi.
Novinari znaju, pa sve da nema nijednog zakona, da moraju oprezno raspolagati s osjetljivim situacijama, onima koje se tiču djece i maloljetnika, pipavih predistražnih izvida, zaštićene privatnosti, mentalnih poremećaja, dobrobiti žrtava i slično. Ali s kriminalom, korupcijom i politički dirigiranim svinjarijama ide se u glavu i do kraja. Ako to kod koga izaziva ”političke probleme”, kao što se neoprezno izlanuo Plenković, oh, jako nam je žao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako novinar vidi papir, on će se njime poslužiti
Jer prvi je interes javnosti upravo to da one u čijem su toplom krilu skandali proizvedeni – pogodi u glavu i primjerena politička šteta. Rimac, Žalac, jadac. Milić, Katičić, kako da ne. U to ime Plenković sada i bilo tko drugi poslije njega mogu biti sigurni da će novinari objaviti sve što iskopaju i što im dođe u ruke.
Ama baš sve, osim onoga što se po kodeksu s razlogom ne objavljuje. Pa taman da u zakonu napišu sto zabrana, što, kako smo već rekli, neće, jer ne smiju. To je jedan od razloga zbog kojih je izvrsno da smo u EU. Hajde, uostalom, da malo i šokiramo smjerne čimbenike vlasti. Ako na stolu u nekoj državnoj kancelariji vidi papir na kome piše ono što građani trebaju znati, novinar će se tim papirom sasvim opravdano poslužiti iako mu nije dan na uvid.
Tako to ide. A informacije koje ne žele da dođu do javnosti neka čuvaju oni kojima su povjerene. Pogotovo neka ništa ne dojavljuju okrivljenicima i osuđenicima tako da, recimo, mogu na vrijeme klisnuti u Bosnu i Hercegovinu ili sakriti imovinu stečenu kriminalom. Jer to je ”curenje”. Ostalo je novinarski posao, opravdan, legitiman i nužan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer može zaboraviti na ideju da će zakon medijima začepiti usta. Ako mu izazivamo političku štetu, oh jako nam je žao
Bilo bi najbolje sve to skupa skroz prešutjeti jer od toga ionako neće biti ništa
Mediji moraju i hoće izvještavati o pravosudnim aferama onako kako im nalažu pravila njihove struke, pa da je zakon kakav god. Pogotovo će ekstenzivno izvještavati o onima čiji su akteri politički i financijski moćnici, osobe koje izlaze na izbore i koje sjede na visokim položajima u državi
Moramo uzrujati premijera Plenkovića, a to nam je mrsko. Kad je, naime, on uzrujan, uzruja se cijeli HDZ. A s njima i Zekanović, i Predrag Štromar, i kompletna vladajuća koalicija. Čak se malo trzne i novi ministar obnove Branko Bačić, koji djeluje kao da ima krvotok hladnokrvnih stvorova (kameleoni, kornjače, iguane…) jer je na sve miran i leden kao špricer.
A tada – kada se svi oni uzrujaju – u državi se mogu dogoditi svakakvi lomovi i mogu buknuti krajnje neobične pa možda i opasne ideje i inicijative. Do toga, dakako, nije nikome. Zato ćemo oprezno i samo malo o toj premijerovoj najavi da će njegovi zastupnici izglasati izmjene Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku i zaustaviti objavljivanje sadržaja iz sudskih spisa jer to, kako je rekao, izaziva ”političke probleme”.
Bilo bi najbolje sve to skupa skroz prešutjeti jer od toga ionako neće biti ništa, a premijeru ne bismo udarali po živcima. Ali bar da kažemo koju o medijima koji su po prirodi stvari tu između čekića i nakovnja: slome se ljudi da informiraju građane i birače o bitnim istragama i procesima, o tome tko laže, krade i koristi se, a onda ih se proziva da nekome pakuju, da vrše pritisak na suce i da iz političkih motiva objavljuju telefonske razgovore o visokim dužnosnicima i AP-u.
Slične ideje dosad nisu dobro prošle
Dakle, ovako, što se tiče novinara, a ostali neka govore sami. HDZ-ova radna skupina koja, kako smo čuli od ministra Malenice, u stranački solipsističkom kružoku priprema izmjene Zakona o kaznenom postupku, može sutra sastaviti za Vladu prijedlog po kojemu nitko više ne bi smio objaviti ni slova o bilo kojem slučaju koji se vodi u DORH-u i na sudovima do trenutka izricanja pravomoćne presude.
Okej, neće, jer ne smiju zbog europskih direktiva koje kažu da građani moraju biti obaviješteni o radu organa gonjenja i imaju pravo znati što i kako oni rade u interesu javnosti i pravde. Ali bilo je svojedobno čak i takvih ideja pri čemu su se njihovi zagovornici pozivali na presumpciju nevinosti. Kao, vi svašta napišete dok se sudi, a čovjek na kraju bude oslobođen, i što onda?
Takvo teoretiziranje obistinilo se možda ukupno u dva slučaja u trideset godina, svi mnogobrojni ostali završili su gadno po optuženike poznatih imena i prezimena, naslova i stranačkog pedigrea, pa čak jednom i po cijelu stranku, HDZ. Ali taj mali rizik se mora prihvatiti kao i to da će ti jednom od milijun puta dok praviš kolače jaje pasti na pod.
Znamo kako rukovati osjetljivim informacijama
Mediji moraju i hoće izvještavati o pravosudnim aferama onako kako im nalažu pravila njihove struke, pa da je zakon kakav god. Pogotovo će ekstenzivno izvještavati o onima čiji su akteri politički i financijski moćnici, osobe koje izlaze na izbore i koje sjede na visokim položajima u državi.
Važno je da se u to ime koriste istiniti materijali i validna dokumentacija, što nikad do sada nije ni bilo sporno. No da će medijima išta i itko začepiti usta, to neka si svatko onaj tko prijeti bilo kakvim zakonima i mjerama odmah zatakne za šešir. U ovom slučaju premijer Plenković, u drugima tko se već javi.
Novinari znaju, pa sve da nema nijednog zakona, da moraju oprezno raspolagati s osjetljivim situacijama, onima koje se tiču djece i maloljetnika, pipavih predistražnih izvida, zaštićene privatnosti, mentalnih poremećaja, dobrobiti žrtava i slično. Ali s kriminalom, korupcijom i politički dirigiranim svinjarijama ide se u glavu i do kraja. Ako to kod koga izaziva ”političke probleme”, kao što se neoprezno izlanuo Plenković, oh, jako nam je žao.
Ako novinar vidi papir, on će se njime poslužiti
Jer prvi je interes javnosti upravo to da one u čijem su toplom krilu skandali proizvedeni – pogodi u glavu i primjerena politička šteta. Rimac, Žalac, jadac. Milić, Katičić, kako da ne. U to ime Plenković sada i bilo tko drugi poslije njega mogu biti sigurni da će novinari objaviti sve što iskopaju i što im dođe u ruke.
Ama baš sve, osim onoga što se po kodeksu s razlogom ne objavljuje. Pa taman da u zakonu napišu sto zabrana, što, kako smo već rekli, neće, jer ne smiju. To je jedan od razloga zbog kojih je izvrsno da smo u EU. Hajde, uostalom, da malo i šokiramo smjerne čimbenike vlasti. Ako na stolu u nekoj državnoj kancelariji vidi papir na kome piše ono što građani trebaju znati, novinar će se tim papirom sasvim opravdano poslužiti iako mu nije dan na uvid.
Tako to ide. A informacije koje ne žele da dođu do javnosti neka čuvaju oni kojima su povjerene. Pogotovo neka ništa ne dojavljuju okrivljenicima i osuđenicima tako da, recimo, mogu na vrijeme klisnuti u Bosnu i Hercegovinu ili sakriti imovinu stečenu kriminalom. Jer to je ”curenje”. Ostalo je novinarski posao, opravdan, legitiman i nužan.