Ekspresne presude jučer su dokazale: da sve optužnice radi europski ured, a ne DORH, ovo bi bila drugačija zemlja

Kad se optužnica dobro pripremi, onda i suđenje ide kao podmazano

I sve to ovdje servisira samo nekoliko naših tužitelja u zagrebačkom uredu koji su ranije radili u našem sustavu državnih odvjetništava, ali iz nekog razloga tamo nisu uspijevali pokazati svoj puni kapacitet. Pitajmo se zašto ovdje nisu mogli, a pod Laurom Kövesi mogu. Pitajmo to Sabor i vladajuću većinu kojima DORH odgovara za svoj rad

Bilo bi fenomenalno kad bismo sve kaznene predmete mogli lifrati u ingerenciju nekoj instituciji EU poput Europskog ureda javnog tužitelja koji vodi slavna tužiteljica Laura Kövesi. Naravno, ne možemo. No, prema onome na što smo navikli od našeg DORH-a, to Tužiteljstvo i njegov odjel u Zagrebu rade na mlazni pogon. A onda ga prate i naši sudovi jer im je barem od njih trta. Kad su u pitanju europske optužnice, može se, kako vidimo, raditi ekspresno. Nećeš valjda njima zakazati prvo ročište za godinu dana, a drugo za dvije.

I evo, krajem svibnja aktivirana je s adrese Laure Kövesi optužnica protiv desetoro našijenaca koji su se u jednom kraku afere JANAF bavili namještaljkom za ukupno 22,6 milijuna eura iz Kohezijskog fonda i Fonda za regionalni razvoj Europske Unije. Poznatija lica iz te optužnice su sada bivši HDZ-ov gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić i sada bivši SDP-ovac Vinko Grgić, gradonačelnik Nove Gradiške. I već jučer, na prvom ročištu, donesene su tri presude.

Odmah su propjevali

Troje korupcijskih igrača prvi je dan priznalo krivična djela i izrečene su im kazne. Gotovo. Glavna dvojica još nisu, ali lako je moguće da hoće i oni.

Naime kaj? Kad se optužnica dobro pripremi, kad čuvari zakona stisnu i pokažu odlučnost i kad likovi koji sjede na optuženičkoj klupi vide da s njima nema ringišpila – a s ovima stvarno nema – onda i suđenje ide kao podmazano. Presudno je i u kaznenim procesima, kao i na crvenom tepihu, ostaviti jak dojam. Ne samo na optuženike toga dana, nego i na sve eventualno buduće kao i na cijelo društvo. Ovo troje su stisnuli, oni su odmah propjevali. Troje manje: direktor, predsjednik uprave i šefica odjela za EU projekte. Za preostale ćemo vidjeti kako će procijeniti svoje šanse budu li se pravili blesavi.

Građani im vjeruju

U svakom slučaju, u ovoj stvari kojom se upravlja iz Ureda europskog javnog tužitelja u Luxembourgu, a ne iz Gajeve ulice u Zagrebu, efikasnost je od starta na visini. To novo europsko tijelo počelo je raditi tek 21. lipnja 2021., a kod hrvatskih je građana samo u godinu dana stvorilo znatno veće povjerenje nego u domaće pravosuđe.

Nije ni čudo. Svako malo od njih stiže neki nalog. Očito rade kao crvi. Fajl ”Hrvatska” neprestano se puni slučajevima, imenima, pronevjerama i milijunima. I sve to ovdje servisira samo nekoliko naših tužitelja u zagrebačkom uredu koji su ranije radili u našem sustavu državnih odvjetništava, ali iz nekog razloga tamo nisu uspijevali pokazati svoj puni kapacitet. Pitajmo se zašto ovdje nisu mogli, a pod Laurom Kövesi mogu. Pitajmo to Sabor i vladajuću većinu kojima DORH odgovara za svoj rad u kome se slučajevi rastežu i razvlače od nemila do nedraga i nikad im ne vidimo kraja.

Turudić ne vidi senzaciju

Sudac Ivan Turudić izjavio je, doduše, kako ”ne vidi” da ćemo od EU Tužiteljstva imati ”neke spektakularne rezultate” u odnosu na rezultate DORH-a. No, prije nekoliko dana uhapšena je po njihovom nalogu jedna od šefica u državnoj agenciji HAMAG-BICRO Magdalena Dovečer, ona koja je kombinirala da sredstva europskih poreznih obveznika namjesti ravno vlastitom ujaku. A prije nje je pod povećalo leglo još niz osoba osumnjičenih za malverzacije europskim novcem među kojima su, kao što je poznato, i bivši ministri Plenkovićeve vlade.

Za godinu i nešto dana otkako Ured postoji, pokrenuli su već valjda pedesetak istraga u Hrvatskoj, a neke su, kako vidimo, već došle i do presuda. Šteta da se iz tog Luxembourga ne bdije i nad hrvatskim javnim novcem. Sigurno bi se neusporedivo manje namještalo, pljačkalo i prolazilo lišo da bi se onda kupovale nekretnine i BMW-i, a hrvatski se teritoriji praznili kao ukleti.