Protekli tjedan obilježen je još jednim sukobom predsjednika i ministra obrane oko vojske, definitivnim kolapsom popisa stanovništva, uvijek istim simboličkim ratovima oko sjećanja i djelovanjem samozvanih ideoloških komisija, za što su najbolji primjer murali u Zagrebu i zabrana koncerta Rade Šerbedžije u Vinkovcima.
U međuvremenu pandemija opet divlja, usvojene su izmjene zakona o obnovi, nešto malo će se povećati minimalna plaća, BiH se nalazi usred krize i pregovora oko Izbornog zakona, a summit G20 je donio važnu odluku o globalnom porezu i na koncu postigao dogovor oko stava o klimatskim promjenama uoči UN-ove konferencije u Rimu.
Pandemija divlja
Sad već nema više nikakve sumnje da se pandemija nekontrolirano širi zemljom. Jednako kao što nema nikakve dileme da je ta činjenica posljedica nedovoljne procijepljenosti stanovništva. Za koju odgovornost snose jednako antivakserski nastrojeni građani, kao i Vlada koja je zapravo odustala od kampanje promoviranja cijepljenja i bilo kakvog zaoštravanja.
I tako, dok se u visoko procijepljenim zapadnoeuropskim zemljama život manje-više vratio u normalu, u Hrvatskoj i u regiji virus ima još dosta prostora za širenje i mutiranje, s tom promjenom da je novo punjenje bolnica ipak prestrašilo mnoge koji su se pohrlili cijepiti. Što u Hrvatskoj neće biti moguće sljedeća dva dana zbog praznika.
Milanović-Vlada
Čitav tjedan gledamo još jednu epizodu sukoba predsjednika Milanovića i Vlade oko vojske. Oduzimaju se prava na riječ, optužuje se za puzajući državni udar i za potencijalno slanje vojske u Bosnu i Hercegovinu. U najavi imamo i sukob oko imenovanja novih diplomata, a sve dok se u vojsci događaju ozbiljni problemi kojima se nitko ne bavi.
I trajat će to sve skupa dok se ne ukloni nesrazmjer između legitimiteta predsjednika koji je pobijedio na izravnim izborima, tko god on bio, i ovlasti koje nisu primjerene tom legitimitetu. Drugim riječima, odavno je sazrelo vrijeme da se predsjednika bira dvotrećinskom većinom u parlamentu za jedinu logičnu ulogu, autoriteta i čovjeka od formata kojeg društvo poštuje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bosna i Hercegovina
U Bosni i Hercegovini je pak došlo do ozbiljne diplomatske inicijative SAD-a i EU, koji su priveli na razgovore čelnike nacionalnih stranaka u Federaciji, s ciljem dogovora oko izmjena Izbornog zakona. Istovremeno dok se pokušavaju riješiti odnosi u Federaciji, s vidnim nezadovoljstvom Sarajeva oko smjera u kojem se stvari kreću, skupština Republike Srpske je nezakonito suspendirala nadležnosti države, dok je SNSD najavio preuzimanje državnih institucija u RS-u, ako treba i silom.
Na sve to Dragan Čović izjavljuje kako Milorad Dodik nije destabilizirajući faktor, on sam odlazi u Beograd kod Vučića, dok Dodik dolazi u Zagreb kod Milanovića. Ako je pak išta trebalo naučiti iz devedesetih godina, onda je to činjenica da nikako nije dobro da se Srbija i Hrvatska petljaju u odnose u Bosni i Hercegovini.
Mural
Kad smo kod devedesetih, prebojavanje pa novo crtanje murala u Novom Zagrebu, na HEP-ovoj trafo-stanici otvorilo je jednu temu koja se dugo gura pod tepih. Gradonačelnik Tomašević je ukratko odlučio ukloniti posvetu Slobodana Praljku izjavivši da je posveta Vukovaru uklonjena slučajno. A nitko da kaže kako silna evokacija trauma i loših sjećanja sa zidova u izvedbi ulične desnice, služi isključivo tome da rat nikad ne ostavimo iza sebe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zabrana koncerta Rade Šerbedžije
U to se najbolje mogao uvjeriti Rade Šerbedžija kojem su u njegovim Vinkovcima zabranili koncert jer kao nije zgodno u tjednu sjećanja na Vukovar. Stoga mogu citirati ono što sam napisao u sarajevskom Oslobođenju na tu temu: “Da se ne lažemo, primarni problem koji hrvatsko društvo, obilježeno devedesetima, ima sa Šerbedžijom jeste u tome što je Rade Srbin, a potom dolaze druga dva. Što je u ljudskom i političkom smislu ostao isti kakav je bio prije rata i što je napravio ozbiljnu svjetsku karijeru.
Upravo ovo posljednje, zahvaljujući dodatno tome što ga mnogi ljudi vole, de facto je primoralo one koji odlučuju da ga se ipak zaobilaznim putem pusti u kulturni život zemlje. No, uvijek u statusu čovjeka kojeg se na svaki mogući način i u svakoj prilici nastoji uvrijediti i osporiti.
I uzalud su svi njegovi mirovni napori, govori na mitingu za mir u Sarajevu, egzilantska melankolija u pjesmama, pokušaji da pomiri ove ljude i prostore i sjajan teatar na Brijunima, on će za nacionalističku javnost zauvijek ostati sumnjivi Srbin koji je snimao film u okupiranom Vukovaru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A baš taj ‘Dezerter’ Živojina Žike Pavlovića, koji nije sniman u Vukovaru, nego u Beogradu ‘92., a samo se odjavljuje s kadrovima razrušenog grada je najsnažniji antiratni film generalno i najbolnije svjedočanstvo o užasu koji je tom gradu napravljen.” Da stvari stoje u mjestu, svjedoči i odbijanje većine u Vukovaru da konačno uvede ćirilicu kao službeno pismo, jer ‘još nije sazrelo vrijeme’.
Kolaps popisa stanovništva
Izgleda da je došlo vrijeme da se prizna kako je popis stanovništva doživio kolaps, sa sad već drugom odgodom koja zahtijeva zakonske izmjene. Istina je da smo u pandemiji, da je puno ljudi iselilo, a vode se kao da su tu, ali je stvarno smiješno da 2021. godine država nije u stanju elegantno provesti popis stanovništva.
Zakon o obnovi i minimalna plaća
Jednako kao što država nije u stanju niti započeti, a kamo li dovršiti obnovu potresom poharanih Zagreba i Banije, pa smo prošlog tjedna, ovaj put uz protivljenje oporbe, dobili izmjene Zakona o obnovi. Kad će se pak stvari s papira preseliti u praksu, to pak nitko ne zna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali ono što se ipak zna jeste to da će minimalna plaća narasti za 350 kuna i uskoro će iznositi 3750 kuna mjesečno. Što je još uvijek daleko od potrebnog minimuma za osnovne troškove i pristojan život, ali hajde, nekakvo povećanje jeste.
G 20
Na koncu, na summitu G20 donesena je povijesna odluka o uvođenju globalnog poreza od 15 % za međunarodne korporacije, što bi trebalo spriječiti sklanjanje novaca u porezne oaze, a izgleda da se usuglasio i stav o klimatskim promjenama s kojim će te zemlje doći na UN-ov summit o klimi u Rim. Sve je to dobro, ali ostaje pitanje zašto stvari uvijek kasne i nisu dovoljne da se riješi problem?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primarni problem ovog društva sa Šerbedžijom jest u tome što je Rade Srbin. A onda tek dolaze druga dva
Dragan Markovina donosi još jedan pregled tjedna iza nas
I uzalud su svi njegovi mirovni napori, govori na mitingu za mir u Sarajevu, egzilantska melankolija u pjesmama, pokušaji da pomiri ove ljude i prostore i sjajan teatar na Brijunima, on će za nacionalističku javnost zauvijek ostati sumnjivi Srbin
Protekli tjedan obilježen je još jednim sukobom predsjednika i ministra obrane oko vojske, definitivnim kolapsom popisa stanovništva, uvijek istim simboličkim ratovima oko sjećanja i djelovanjem samozvanih ideoloških komisija, za što su najbolji primjer murali u Zagrebu i zabrana koncerta Rade Šerbedžije u Vinkovcima.
U međuvremenu pandemija opet divlja, usvojene su izmjene zakona o obnovi, nešto malo će se povećati minimalna plaća, BiH se nalazi usred krize i pregovora oko Izbornog zakona, a summit G20 je donio važnu odluku o globalnom porezu i na koncu postigao dogovor oko stava o klimatskim promjenama uoči UN-ove konferencije u Rimu.
Pandemija divlja
Sad već nema više nikakve sumnje da se pandemija nekontrolirano širi zemljom. Jednako kao što nema nikakve dileme da je ta činjenica posljedica nedovoljne procijepljenosti stanovništva. Za koju odgovornost snose jednako antivakserski nastrojeni građani, kao i Vlada koja je zapravo odustala od kampanje promoviranja cijepljenja i bilo kakvog zaoštravanja.
I tako, dok se u visoko procijepljenim zapadnoeuropskim zemljama život manje-više vratio u normalu, u Hrvatskoj i u regiji virus ima još dosta prostora za širenje i mutiranje, s tom promjenom da je novo punjenje bolnica ipak prestrašilo mnoge koji su se pohrlili cijepiti. Što u Hrvatskoj neće biti moguće sljedeća dva dana zbog praznika.
Milanović-Vlada
Čitav tjedan gledamo još jednu epizodu sukoba predsjednika Milanovića i Vlade oko vojske. Oduzimaju se prava na riječ, optužuje se za puzajući državni udar i za potencijalno slanje vojske u Bosnu i Hercegovinu. U najavi imamo i sukob oko imenovanja novih diplomata, a sve dok se u vojsci događaju ozbiljni problemi kojima se nitko ne bavi.
I trajat će to sve skupa dok se ne ukloni nesrazmjer između legitimiteta predsjednika koji je pobijedio na izravnim izborima, tko god on bio, i ovlasti koje nisu primjerene tom legitimitetu. Drugim riječima, odavno je sazrelo vrijeme da se predsjednika bira dvotrećinskom većinom u parlamentu za jedinu logičnu ulogu, autoriteta i čovjeka od formata kojeg društvo poštuje.
Bosna i Hercegovina
U Bosni i Hercegovini je pak došlo do ozbiljne diplomatske inicijative SAD-a i EU, koji su priveli na razgovore čelnike nacionalnih stranaka u Federaciji, s ciljem dogovora oko izmjena Izbornog zakona. Istovremeno dok se pokušavaju riješiti odnosi u Federaciji, s vidnim nezadovoljstvom Sarajeva oko smjera u kojem se stvari kreću, skupština Republike Srpske je nezakonito suspendirala nadležnosti države, dok je SNSD najavio preuzimanje državnih institucija u RS-u, ako treba i silom.
Na sve to Dragan Čović izjavljuje kako Milorad Dodik nije destabilizirajući faktor, on sam odlazi u Beograd kod Vučića, dok Dodik dolazi u Zagreb kod Milanovića. Ako je pak išta trebalo naučiti iz devedesetih godina, onda je to činjenica da nikako nije dobro da se Srbija i Hrvatska petljaju u odnose u Bosni i Hercegovini.
Mural
Kad smo kod devedesetih, prebojavanje pa novo crtanje murala u Novom Zagrebu, na HEP-ovoj trafo-stanici otvorilo je jednu temu koja se dugo gura pod tepih. Gradonačelnik Tomašević je ukratko odlučio ukloniti posvetu Slobodana Praljku izjavivši da je posveta Vukovaru uklonjena slučajno. A nitko da kaže kako silna evokacija trauma i loših sjećanja sa zidova u izvedbi ulične desnice, služi isključivo tome da rat nikad ne ostavimo iza sebe.
Zabrana koncerta Rade Šerbedžije
U to se najbolje mogao uvjeriti Rade Šerbedžija kojem su u njegovim Vinkovcima zabranili koncert jer kao nije zgodno u tjednu sjećanja na Vukovar. Stoga mogu citirati ono što sam napisao u sarajevskom Oslobođenju na tu temu: “Da se ne lažemo, primarni problem koji hrvatsko društvo, obilježeno devedesetima, ima sa Šerbedžijom jeste u tome što je Rade Srbin, a potom dolaze druga dva. Što je u ljudskom i političkom smislu ostao isti kakav je bio prije rata i što je napravio ozbiljnu svjetsku karijeru.
Upravo ovo posljednje, zahvaljujući dodatno tome što ga mnogi ljudi vole, de facto je primoralo one koji odlučuju da ga se ipak zaobilaznim putem pusti u kulturni život zemlje. No, uvijek u statusu čovjeka kojeg se na svaki mogući način i u svakoj prilici nastoji uvrijediti i osporiti.
I uzalud su svi njegovi mirovni napori, govori na mitingu za mir u Sarajevu, egzilantska melankolija u pjesmama, pokušaji da pomiri ove ljude i prostore i sjajan teatar na Brijunima, on će za nacionalističku javnost zauvijek ostati sumnjivi Srbin koji je snimao film u okupiranom Vukovaru.
A baš taj ‘Dezerter’ Živojina Žike Pavlovića, koji nije sniman u Vukovaru, nego u Beogradu ‘92., a samo se odjavljuje s kadrovima razrušenog grada je najsnažniji antiratni film generalno i najbolnije svjedočanstvo o užasu koji je tom gradu napravljen.” Da stvari stoje u mjestu, svjedoči i odbijanje većine u Vukovaru da konačno uvede ćirilicu kao službeno pismo, jer ‘još nije sazrelo vrijeme’.
Kolaps popisa stanovništva
Izgleda da je došlo vrijeme da se prizna kako je popis stanovništva doživio kolaps, sa sad već drugom odgodom koja zahtijeva zakonske izmjene. Istina je da smo u pandemiji, da je puno ljudi iselilo, a vode se kao da su tu, ali je stvarno smiješno da 2021. godine država nije u stanju elegantno provesti popis stanovništva.
Zakon o obnovi i minimalna plaća
Jednako kao što država nije u stanju niti započeti, a kamo li dovršiti obnovu potresom poharanih Zagreba i Banije, pa smo prošlog tjedna, ovaj put uz protivljenje oporbe, dobili izmjene Zakona o obnovi. Kad će se pak stvari s papira preseliti u praksu, to pak nitko ne zna.
Ali ono što se ipak zna jeste to da će minimalna plaća narasti za 350 kuna i uskoro će iznositi 3750 kuna mjesečno. Što je još uvijek daleko od potrebnog minimuma za osnovne troškove i pristojan život, ali hajde, nekakvo povećanje jeste.
G 20
Na koncu, na summitu G20 donesena je povijesna odluka o uvođenju globalnog poreza od 15 % za međunarodne korporacije, što bi trebalo spriječiti sklanjanje novaca u porezne oaze, a izgleda da se usuglasio i stav o klimatskim promjenama s kojim će te zemlje doći na UN-ov summit o klimi u Rim. Sve je to dobro, ali ostaje pitanje zašto stvari uvijek kasne i nisu dovoljne da se riješi problem?