“Stvaranje velike Srbije” mitska je aktivnost koju mi u Hrvatskoj znamo nanjušiti u sadržaju nepoćudnih udžbenika ili u tome čiji avion evakuira naše državljane ili u lokalnoj upotrebi ćiriličnog pisma, ali nam nos naglo otkaže kad treba prepoznati što se događa na drugoj obali Une i Save. Koliko god to danas djelovalo neizgledno, višedesetljetni cilj Milorada Dodika i vodstva bosanskih Srba je potpuno razaranje Bosne i Hercegovine i stvaranje preduvjeta za izgradnju velike Srbije.
Porazno je da Dodik u tome već godinama ima implicitnu podršku vodstva bosanskih Hrvata, koji misle da bi svom narodu pomogli kad bi se stvari vratile na stanje iz 1993. godine. Još je poraznije da Dodika otvoreno podržava predsjednik Zoran Milanović, koji još nije odlučio jedino o tome je li mu veći politički uzor Franjo Tuđman ili Gojko Šušak.
Orbán u Banjoj Luci
OK, reći ćete, u Bosni ne može ponovno izbiti rat jer, za početak, u narodu nema oružja kao što ga je onomad bilo od JNA i Teritorijalne obrane; čime će ratovati? I bit ćete u pravu. Ne samo da nema oružja, nego je oko Bosne i Hercegovine, a dijelom i u njoj, izgrađena međunarodna sigurnosna struktura koja bi znatno otežala primjenu sile za ostvarenje lokalnih političkih ciljeva.
Od sedam država nastalih raspadom Jugoslavije, četiri su članice NATO-a. Kosovo i sama BiH međunarodni su protektorati u kojima je Zapad prisutan s nadmoćnom vojnom silom. To ostavlja samo Srbiju, usamljenu u moru NATO-a, čije su članice i Rumunjska, Bugarska, Albanija i Grčka. Dakle, problema nema?
Problem je iza ugla. Preciznije, pozvan je u počasnu ložu na paradi u Banjoj Luci. Mađarski poludiktator Viktor Orbán ne hodočasti svakih par mjeseci u posjet Dodiku da bi tamo razgledao najnovije tehnoparkove ili se raspitao o prometu agroburze u Prnjavoru; znate da taj dio Bosne i Hercegovine zovu Republika Šumska – zločesto, ali ne bez razloga. Politička ljubav Banje Luke i Budimpešte dio je šireg pobratimstva antiliberalnih lica u svemiru. A za ostvarenje Dodikova životnog plana Orbán je karika koja je nedostajala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dejtonska Bosna i Hercegovina, sa svim svojim promašajima i nedostacima, ipak ispunjava svoju primarnu zadaću: ljudi u BiH i njenom susjedstvu već gotovo tri desetljeća žive u miru. Možemo raspravljati o tome koliko je taj mir pravedan i složiti se da ljudi u BiH imaju legitimno pravo očekivati puno više od toga da ih nitko neće ubiti na ulici; Zapad je tu podbacio jer nije znao – ili ga nije bilo briga – što od Bosne napraviti nakon što prestane ubijanje. No, ubijanje je prestalo i BiH, pod stranim patronatom, postala je dio međunarodnog poretka koji predvode Sjedinjene Države i njeni saveznici.
Najvažnija bitka našeg vremena
I zbog toga je Orbán u počasnoj loži s Dodikom – potkopavajući Bosnu i Hercegovinu on nastavlja prkositi Zapadu i njegovim vrijednostima, te promovirati ideološke i državne interese svojih antiliberalnih partnera Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Vetom na isporuku pomoći Kijevu Orbán izravno ugrožava obranu Ukrajine i olakšava Putinov osvajački pohod. Razmislite, čak i ako vam nije stalo do Ukrajine: ako Ukrajina padne, što stoji između Putina i Hrvatske? Hm… Orbán, Vučić i Dodik. Sad zamislite još i da se u Americi na vlast vrati Donald Trump.
U slučaju premračnog, ali ne posve nemogućeg scenarija u kojem bi Rusija porazila Ukrajinu i došla na granice Orbánove Mađarske, Srbija ne bi više bila tako izolirana u moru NATO-a. Tko bi se u toj situaciji mogao kladiti da bi Orbán bio vjeran partner Saveza koji i danas potkopava? Ipak, Srbija i u takvoj situaciji vjerojatno ne bi imala kapaciteta ratovati za išta više od Kosova (iz naše perspektive to znači adio nekoliko turističkih sezona).
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, Dodik bi vjerojatno pokušao razoriti BiH do kraja – njegov mađarski gost treba mu upravo da propusti transfer oružja iz Rusije (ili pokorene Ukrajine) sve do Republike Srpske. Naoružani narod – to je karika koja još nedostaje. Neću dalje strašiti zlogukim scenarijima; tek ponoviti da savezništvo Dodika i Orbána u korist Putina samo još jednom potvrđuje kako je borba Ukrajine za slobodu najvažnija bitka našeg vremena.
Problem je iza ugla. Za ostvarenje Dodikova životnog plana Orbán je karika koja je nedostajala
Porazno je da Dodik već godinama ima implicitnu podršku vodstva bosanskih Hrvata
Koliko god to danas djelovalo neizgledno, višedesetljetni cilj Milorada Dodika i vodstva bosanskih Srba je potpuno razaranje Bosne i Hercegovine i stvaranje preduvjeta za izgradnju velike Srbije (...) Dejtonska Bosna i Hercegovina, sa svim svojim promašajima i nedostacima, ipak ispunjava svoju primarnu zadaću: ljudi u BiH i njenom susjedstvu već gotovo tri desetljeća žive u miru
Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik iskoristit će još jednu proslavu separatističkog “Dana Republike Srpske” da bi ponizio državu čijem je uništenju posvetio karijeru. Nekoliko tjedana nakon najave da će uskoro proglasiti “nezavisnost” Republike Srpske, Dodik organizira paradu na kojoj će stupati više od tisuću policajaca i policijskih kadeta. Iako se demonstracija te skromne sile ne može nazvati “zveckanjem oružjem”, nema sumnje što je Dodikov dugoročni plan.
“Stvaranje velike Srbije” mitska je aktivnost koju mi u Hrvatskoj znamo nanjušiti u sadržaju nepoćudnih udžbenika ili u tome čiji avion evakuira naše državljane ili u lokalnoj upotrebi ćiriličnog pisma, ali nam nos naglo otkaže kad treba prepoznati što se događa na drugoj obali Une i Save. Koliko god to danas djelovalo neizgledno, višedesetljetni cilj Milorada Dodika i vodstva bosanskih Srba je potpuno razaranje Bosne i Hercegovine i stvaranje preduvjeta za izgradnju velike Srbije.
Porazno je da Dodik u tome već godinama ima implicitnu podršku vodstva bosanskih Hrvata, koji misle da bi svom narodu pomogli kad bi se stvari vratile na stanje iz 1993. godine. Još je poraznije da Dodika otvoreno podržava predsjednik Zoran Milanović, koji još nije odlučio jedino o tome je li mu veći politički uzor Franjo Tuđman ili Gojko Šušak.
Orbán u Banjoj Luci
OK, reći ćete, u Bosni ne može ponovno izbiti rat jer, za početak, u narodu nema oružja kao što ga je onomad bilo od JNA i Teritorijalne obrane; čime će ratovati? I bit ćete u pravu. Ne samo da nema oružja, nego je oko Bosne i Hercegovine, a dijelom i u njoj, izgrađena međunarodna sigurnosna struktura koja bi znatno otežala primjenu sile za ostvarenje lokalnih političkih ciljeva.
Od sedam država nastalih raspadom Jugoslavije, četiri su članice NATO-a. Kosovo i sama BiH međunarodni su protektorati u kojima je Zapad prisutan s nadmoćnom vojnom silom. To ostavlja samo Srbiju, usamljenu u moru NATO-a, čije su članice i Rumunjska, Bugarska, Albanija i Grčka. Dakle, problema nema?
Problem je iza ugla. Preciznije, pozvan je u počasnu ložu na paradi u Banjoj Luci. Mađarski poludiktator Viktor Orbán ne hodočasti svakih par mjeseci u posjet Dodiku da bi tamo razgledao najnovije tehnoparkove ili se raspitao o prometu agroburze u Prnjavoru; znate da taj dio Bosne i Hercegovine zovu Republika Šumska – zločesto, ali ne bez razloga. Politička ljubav Banje Luke i Budimpešte dio je šireg pobratimstva antiliberalnih lica u svemiru. A za ostvarenje Dodikova životnog plana Orbán je karika koja je nedostajala.
Dejtonska Bosna i Hercegovina, sa svim svojim promašajima i nedostacima, ipak ispunjava svoju primarnu zadaću: ljudi u BiH i njenom susjedstvu već gotovo tri desetljeća žive u miru. Možemo raspravljati o tome koliko je taj mir pravedan i složiti se da ljudi u BiH imaju legitimno pravo očekivati puno više od toga da ih nitko neće ubiti na ulici; Zapad je tu podbacio jer nije znao – ili ga nije bilo briga – što od Bosne napraviti nakon što prestane ubijanje. No, ubijanje je prestalo i BiH, pod stranim patronatom, postala je dio međunarodnog poretka koji predvode Sjedinjene Države i njeni saveznici.
Najvažnija bitka našeg vremena
I zbog toga je Orbán u počasnoj loži s Dodikom – potkopavajući Bosnu i Hercegovinu on nastavlja prkositi Zapadu i njegovim vrijednostima, te promovirati ideološke i državne interese svojih antiliberalnih partnera Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Vetom na isporuku pomoći Kijevu Orbán izravno ugrožava obranu Ukrajine i olakšava Putinov osvajački pohod. Razmislite, čak i ako vam nije stalo do Ukrajine: ako Ukrajina padne, što stoji između Putina i Hrvatske? Hm… Orbán, Vučić i Dodik. Sad zamislite još i da se u Americi na vlast vrati Donald Trump.
U slučaju premračnog, ali ne posve nemogućeg scenarija u kojem bi Rusija porazila Ukrajinu i došla na granice Orbánove Mađarske, Srbija ne bi više bila tako izolirana u moru NATO-a. Tko bi se u toj situaciji mogao kladiti da bi Orbán bio vjeran partner Saveza koji i danas potkopava? Ipak, Srbija i u takvoj situaciji vjerojatno ne bi imala kapaciteta ratovati za išta više od Kosova (iz naše perspektive to znači adio nekoliko turističkih sezona).
No, Dodik bi vjerojatno pokušao razoriti BiH do kraja – njegov mađarski gost treba mu upravo da propusti transfer oružja iz Rusije (ili pokorene Ukrajine) sve do Republike Srpske. Naoružani narod – to je karika koja još nedostaje. Neću dalje strašiti zlogukim scenarijima; tek ponoviti da savezništvo Dodika i Orbána u korist Putina samo još jednom potvrđuje kako je borba Ukrajine za slobodu najvažnija bitka našeg vremena.