Nekad je nužno odabrati stranu

Problem sa Žinićem za Plenkovića i HDZ je samo jedan - to što je za sve doznala javnost

Žinićevi stambeni pothvati HDZ-u nisu i ne bi bili problemi da nisu iscurili u medije

Vladi i stranci iz koje dolaze svi ti žinići, puljašići, kuščevići i ostali čije bi nabrajanje ovaj tekst pretvorilo u lošiju verziju telefonskog imenika, nije nikakav problem što gospoda manipuliraju kvadratima, poslovima ili prostornim planovima. Problem je samo i onda kad za to dozna javnost

Andrej Plenković je opet bio ozlojeđen, iako se jako trudio izgledati opušteno. Dostigne to čovjeka kad mora iznova i iznova odgovarati o serijama malverzacija stranačkih ljudi, političara od njegovog povjerenja, bar do trenutka u kojem se “medijska histerija” ne materijalizira u ostavke i “štetu stranci”.

“Mi kao stranka ne možemo angažirati obavještajnu agenciju da provjerava sve naše ljude. Osim razumnog povjerenja u integritet onih koji se kandidiraju za dužnosti mi drugih mehanizama nemamo. Ja se nemam vremena baviti tračevima”, kazivao je premijer danas novinarima pokušavajući što efikasnije i brže izbjeći priču o Ivi Žiniću i svim njegovim čudesnim nekretninskim sapunicama.

Game over

I dobro je, zapravo, da taj Žinić padne, baš onako kako je sigurno premijer u sebi poželio, u javni zaborav. Njegova ozbiljna politička karijera je gotova i njime će se teško više, ne otkrije li se nešto radi čega bi morao i pred sud, baviti nacionalni mediji. Game over.

Što, naravno, ne znači da je “slučaj Žinić” zaključena priča. Jer, on je u posljednjih nekoliko desetaka sati debelo prerastao priču o mutnim poslovima jednog lokalnog stranačkog šerifa. Samo su glavni junaci te priče neki drugi.

James Bond nije bio potreban

Naime, Andreju Plenkoviću nisu trebali ni SOA, ni CIA, ni James Bond da provjere ima li oko župana Sisačko-moslavačke županije čudesnih situacija s potencijalom za “medijsku histeriju” koja bi se mogla materijalizirati u ostavke i “štetu stranci”.

Državna tijela koje kontroliraju Plenkovićevi ljudi morala su znati da oko Žinića nešto nije u redu. Evo, recimo, Nikola Mažar, novi saborski zastupnik, koji upravo mijenja friško ražalovanog Darka Puljašića – još jednog kojeg je Plenković žestoko branio dok nije počeo predstavljati, znate već, “štetu stranci”.

Ledena tišina

Mažar je do neki dan bio čelnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Bio je to i 30. listopada 2019. godine, kad je taj Ured uputio Uredu državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji pitanje ima li obitelj Žinić, nakon zakonskih izmjena i dalje pravo koristiti nekretninu u kojoj žive.

Prođe otad 15 mjeseci. Iz županijskog ureda su odgovorili ledenim ignoriranjem. Što je poduzela nova saborska nada HDZ-a zbog toga što njemu podređeni dio državne uprave taji informaciju? Ništa. Ili je, možda, nekome i dojavio da tu nešto ne štima, pa su mu rekli da šuti, a on poslušao.

Skvotiranje Žinićevih

Puno gora je priča s Ministarstvom branitelja. Oni ne samo da su morali znati da nešto nije u redu sa Žinićevim stambenim pitanjem, oni su u Vladi i HDZ-u morali upaliti sve crvene alarme oko Sisačko-moslavačkog župana. Kako se otkrilo posljednjih dana, Ministarstvo branitelja Žinića neuspješno nastoji iseliti iz svog stana u Borovju već osmu godinu!

Pa čak ako se priča o skvotiranju Žinićevih u državnom stanu pored Save i skrila u labirintima birokracije, pitanje HSS-ovog zastupnika iz svibnja 2019. o tome koristi li Žinić državni stan, moralo je, opet bez SOA-e, CIA-e i James Bonda, dignuti HDZ i Vladu na zadnje noge.

Slučaj Medved

I ovdje neizbježno dolazimo do resornog ministra, Tome Medveda. Veselog svata, bivšeg šatoraša i sadašnjeg borca protiv radikalizacije društva, čovjeka čiji je državni tajnik “sređivao” Medvedovom vozaču državni ispit pozivajući se na autoritet ministra Medveda, o čemu Medved, jasno, nije imao pojma.

Tome Medveda, vrhunskog kadrovika, čiji su pomoćnik i čak tri državna tajnika smijenjena zbog raznih nepodopština, od korupcijskih, do razvaljivanja vrata u policijskoj postaji pod utjecajem alkohola (gospodinu bivšem državnom tajniku je loše sjelo provođenje posljednje odluke o zatvaranju birtija).

Ostale svinjarije

Kolika je, doista, vjerojatnost da Ministarstvo branitelja dvadeset mjeseci odbija odgovoriti na pitanje o Žinićevom stanu, a da nitko od ministra za to nije tražio zeleno svjetlo. Kolika je, dakle, vjerojatnost da Tomo Medved nije svjesno zataškavao Žinićevu uzurpaciju? Kakve se još svinjarije svjesno skrivaju u tom i ostalim ministarstvima i po državnim uredima?

Prema Medvedu se može, doduše, biti i malo blaži. Možda mu stvarno nitko nije ni riječ rekao o tome da je Žinić maznuo stan ministarstvu i da se odbija iseliti, možda stvarno nitko u ministarstvu nije pomislio da bi trebao ministra obavijestiti o postojanju pitanja s potencijalom ozbiljne, velike političke afere?

Poraznija opcija

Ali, kakav je onda upravljački autoritet i potencijal Tome Medveda? Čovjeka koji je ne samo ministar branitelja i potpredsjednik Vlade, nego ga je Plenković osobno izabrao za zamjenika dok je bio u izolaciji zbog korone?

Čovjeka koji vodi Stožer za uklanjanje posljedica prosinačkog potresa nitko nije obavijestio da mu istaknuti stranački kolega uzurpira stan u vlasništvu ministarstva i da se oporbeni zastupnici raspituju o tome? Zapravo, ova druga opcija je možda i poraznija.

Možda je potrošen kredit riječi možda

A možda su, nakon svega, i Plenković i cijela njegova ekipa konačno potrošili sve kredite riječi “možda”. Možda je, dakle, vrijeme da se prestanemo praviti djevojčice i dječaci i da se jednostavno otvoreno kaže što je tu, po svemu sudeći, na stvari.

Najvjerojatnije je, dakle, da su, jednostavno svi sve znali. Da Mažaru nije ni palo na pamet raditi buku oko šutnje o hmmm… Žinićevoj kući u Glini, da je Medved lika koji mu je došao s pitanjem o Žinićevom stanu na Borovju izbacio iz ureda i onda prepričavao Plenkoviću s kakvim naivčinama mora raditi.

Telefonski imenik

I da Vladi i stranci iz koje dolaze svi ti žinići, puljašići, kuščevići i ostali čije bi nabrajanje ovaj tekst pretvorilo u lošiju verziju telefonskog imenika, nije nikakav problem što gospoda manipuliraju s kvadratima, poslovima ili prostornim planovima. Problem je samo i onda kad za to dozna javnost. I kad se “medijska histerija” pretvara u “štetu stranci”.

Jer, da nije bilo te nesretne javnosti, Plenković i Medved bi se, iako jako dobro informirani, nimalo ozlojeđeno naslikavali s Ivom Žinićem za koji mjesec, u kampanji za njegov novi mandat na čelu županije.