Postoji vrlo osnovana sumnja da je potrebno krenuti od samih počela. Jer, nešto se gadno poremetilo u javnom prostoru kad priča o tome kako se mijenja izborni zakon nije prvoklasni politički skandal.
Dakle, počela. Recimo, višestranački izbori za Sabor, kao sami temelj demokracije. Bez njihovog integriteta, bez garancije da rezultati doista predstavljaju volju građana, a ne ishod manipulacija izbornim pravilima ili samim sadržajem biračkih kutija, od demokracije ostaje samo lažna, Potemkinova ljuštura.
Jednako i jednakije
Dio tog paketa vjerodostojnosti čine najosnovnije ustavne postavke o općem i jednakom biračkom pravu – ukratko, da svaka odrasla osoba ima pravo glasa i da svačiji glas vrijedi jednako. U Hrvatskoj to “jednako” znači da u svakoj od deset izbornih jedinica treba dobiti otprilike isti broj glasova za ulazak u Sabor. Ovo, pak, “otprilike”, znači da je dozvoljeno odstupanje od pet posto.
No, demografske promjene dovele su do toga da je u posljednjih desetak godina to odstupanje daleko više, da ukratko, u svakom dijelu Hrvatske glas svakog birača ne nosi istu težinu. To ima i opipljiv politički učinak – sadašnja većina imala bi vjerojatno tri mandata manje da su izbori provedeni poštujući odstupanje od maksimalno pet posto po izbornoj jedinici, što bi zasigurno zakompliciralo proces formiranja aktualne Vlade.
Otvoreno kidnapiranje
Ustavni sud je konačno početkom ove godine ukinuo odavno neustavni Zakon o izbornim jedinicama, te obavezao Sabor da se do jeseni donese novi i cijeli izborni proces konačno vrati u ustavne okvire. Što su, valja napomenuti, već više od deset godina propuštale napraviti razne parlamentarne većine.
No, sad je taj proces, ključan dakle za sami temelj na kojem počiva višestranačka demokracija, doslovno otela najveća politička stranka. Radi se, bez uljepšavanja, o kompletnom i otvorenom kidnapiranju, bez ikakve potrebe da se posao koji će se očito obaviti onako kako najviše odgovara HDZ-u, barem ukrasi demokratskim ornamentima. Da, ono, ne bude baš toliko očito.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča za naivce
Čini se, međutim, da u Hrvatskoj danas nema potrebe za takvim manevrima. HDZ je, sasvim jednostavno, oformio svoju radnu skupinu za izmjenu zakona, u kojoj su četiri istaknuta stranačka igrača (Šeks, Ressler, Anušić i Malenica), te troje djelatnika Ministarstva pravosuđa i uprave. Široka radna skupina, savjetovanje s javnošću, članovi drugih stranaka s kojima bi se brusila dugoročna rješenja koja se donose najvećim mogućim konsenzusom? Priča za naivce.
Ovdje jednostavno radna skupina vladajuće stranke razmatra zasad dva osnovna modela – da granice izbornih jedinica ostanu iste, a promijeni se broj zastupnika koji se u svakoj od njih bira ili da broj zastupnika koji se biraju po jedinici ostane na sadašnjih 14, a promijene se granice nekih izbornih jedinica. A kako se razmatraju ta dva modela? Jednostavno.
HDZ-ove organizacije, dakako
Kroz oba se provlače rezultati iz 2020. godine i gleda se koji model više odgovara vladajućoj stranci. U kojoj se, kako je politička potpora varijabilna stvar, razmišlja i kako bi bilo dobro da se kroz ova dva modela provuku i rezultati neke svježe ankete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na kraju, da ne bude nikakve zabune, o tome kako mijenjati izborne propise u HDZ-u čiji ljudi čine radnu skupinu za izmjenu tih propisa, dolaze i tumačenja da prije konačne odluke svakako treba konzultirati i čelnike županijskih organizacija. Dakako, HDZ-ovih županijskih organizacija.
Loša kopija demokracije
Radi se, dakle, o posve neskrivenom kidnapiranju cijelog procesa izmjene samih temelja na kojima počiva višestranački sustav, čime Hrvatska na još jednoj fronti i bez gotovo ikakve buke javnosti, tone u neuvjerljivu, lošu kopiju demokracije.
Koliko duboko? Točno onoliko koliko vam se doista neovisna radna skupina za izmjenu izbornog zakonodavstva koja bi svoj posao obavila bez zarezivanja interesa ijedne, a pogotovo stranke na vlasti čini kao – priča za naivce.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvoklasni politički skandal: kako je HDZ besramno kidnapirao kompletan proces izmjene neustavnih izbornih pravila
Prijedlog izmjena zakona iznjedrit će HDZ-ova radna skupina koja pažljivo bira model koji će najviše odgovarati - HDZ-u
Široka radna skupina, savjetovanje s javnošću, članovi drugih stranaka s kojima bi se brusila dugoročna rješenja koja se donose najvećim mogućim konsenzusom? Priča za naivce
Postoji vrlo osnovana sumnja da je potrebno krenuti od samih počela. Jer, nešto se gadno poremetilo u javnom prostoru kad priča o tome kako se mijenja izborni zakon nije prvoklasni politički skandal.
Dakle, počela. Recimo, višestranački izbori za Sabor, kao sami temelj demokracije. Bez njihovog integriteta, bez garancije da rezultati doista predstavljaju volju građana, a ne ishod manipulacija izbornim pravilima ili samim sadržajem biračkih kutija, od demokracije ostaje samo lažna, Potemkinova ljuštura.
Jednako i jednakije
Dio tog paketa vjerodostojnosti čine najosnovnije ustavne postavke o općem i jednakom biračkom pravu – ukratko, da svaka odrasla osoba ima pravo glasa i da svačiji glas vrijedi jednako. U Hrvatskoj to “jednako” znači da u svakoj od deset izbornih jedinica treba dobiti otprilike isti broj glasova za ulazak u Sabor. Ovo, pak, “otprilike”, znači da je dozvoljeno odstupanje od pet posto.
No, demografske promjene dovele su do toga da je u posljednjih desetak godina to odstupanje daleko više, da ukratko, u svakom dijelu Hrvatske glas svakog birača ne nosi istu težinu. To ima i opipljiv politički učinak – sadašnja većina imala bi vjerojatno tri mandata manje da su izbori provedeni poštujući odstupanje od maksimalno pet posto po izbornoj jedinici, što bi zasigurno zakompliciralo proces formiranja aktualne Vlade.
Otvoreno kidnapiranje
Ustavni sud je konačno početkom ove godine ukinuo odavno neustavni Zakon o izbornim jedinicama, te obavezao Sabor da se do jeseni donese novi i cijeli izborni proces konačno vrati u ustavne okvire. Što su, valja napomenuti, već više od deset godina propuštale napraviti razne parlamentarne većine.
No, sad je taj proces, ključan dakle za sami temelj na kojem počiva višestranačka demokracija, doslovno otela najveća politička stranka. Radi se, bez uljepšavanja, o kompletnom i otvorenom kidnapiranju, bez ikakve potrebe da se posao koji će se očito obaviti onako kako najviše odgovara HDZ-u, barem ukrasi demokratskim ornamentima. Da, ono, ne bude baš toliko očito.
Priča za naivce
Čini se, međutim, da u Hrvatskoj danas nema potrebe za takvim manevrima. HDZ je, sasvim jednostavno, oformio svoju radnu skupinu za izmjenu zakona, u kojoj su četiri istaknuta stranačka igrača (Šeks, Ressler, Anušić i Malenica), te troje djelatnika Ministarstva pravosuđa i uprave. Široka radna skupina, savjetovanje s javnošću, članovi drugih stranaka s kojima bi se brusila dugoročna rješenja koja se donose najvećim mogućim konsenzusom? Priča za naivce.
Ovdje jednostavno radna skupina vladajuće stranke razmatra zasad dva osnovna modela – da granice izbornih jedinica ostanu iste, a promijeni se broj zastupnika koji se u svakoj od njih bira ili da broj zastupnika koji se biraju po jedinici ostane na sadašnjih 14, a promijene se granice nekih izbornih jedinica. A kako se razmatraju ta dva modela? Jednostavno.
HDZ-ove organizacije, dakako
Kroz oba se provlače rezultati iz 2020. godine i gleda se koji model više odgovara vladajućoj stranci. U kojoj se, kako je politička potpora varijabilna stvar, razmišlja i kako bi bilo dobro da se kroz ova dva modela provuku i rezultati neke svježe ankete.
Na kraju, da ne bude nikakve zabune, o tome kako mijenjati izborne propise u HDZ-u čiji ljudi čine radnu skupinu za izmjenu tih propisa, dolaze i tumačenja da prije konačne odluke svakako treba konzultirati i čelnike županijskih organizacija. Dakako, HDZ-ovih županijskih organizacija.
Loša kopija demokracije
Radi se, dakle, o posve neskrivenom kidnapiranju cijelog procesa izmjene samih temelja na kojima počiva višestranački sustav, čime Hrvatska na još jednoj fronti i bez gotovo ikakve buke javnosti, tone u neuvjerljivu, lošu kopiju demokracije.
Koliko duboko? Točno onoliko koliko vam se doista neovisna radna skupina za izmjenu izbornog zakonodavstva koja bi svoj posao obavila bez zarezivanja interesa ijedne, a pogotovo stranke na vlasti čini kao – priča za naivce.