No, zato je ruskoj javnosti plastično prezentirao tko je, po njemu, kriv za rat i otkud je stigla prijetnja za opstojnost Rusije: pripremala se invazija na ruske „povijesne zemlje, uključujući Krim“ (koji je Rusija, podsjetimo, anektirala 2014.), ustvrdio je Putin te prozvao NATO članice da nisu htjele poslušati ruske prijedloge o novom sigurnosnom dogovoru jer su imale „drugačije planove“.
Opravdanja za rat
Govorio je o približavanju NATO-a granicama Rusije, o naoružavanju Ukrajine (prije rata) i vojnoj aktivnosti NATO-a na Rusiji susjednim područjima, što je okarakterizirao kao rastuću prijetnju zbog koje je Rusija izvršila „preventivni udar“. Drugim riječima, pokrenula invaziju na susjednu, neovisnu zemlju.
Time je nastojao opravdati „specijalnu vojnu operaciju“ – kako u Kremlju nazivaju rat u Ukrajini – i krivicu svaliti na Zapad i NATO, ne navodeći dokaze za optužbe na račun zapadnih država. Pritom je apostrofirao zapadni vojni savez kao ključnog protivnika Rusije – koji je ignorirao ruske sigurnosne interese – i praktički kao jedan od izvora egzistencijalne prijetnje za Rusiju.
Putinovi stari planovi
No, Vladimir Putin nije uvijek na taj način percipirao Sjevernoatlantski savez: prije dva desetljeća, na početku svoje političke karijere, Putin je čak koketirao s idejom da i Rusija postane članica NATO-a. O tome je govorio u jednom od intervjua, a nedavno se toga prisjetio i bivši glavni tajnik NATO-a George Robertson.
U ožujku 2000. godine, Putin – koji je u tom trenutku bio privremeni predsjednik, ali je dva mjeseca kasnije počeo njegov prvi „pravi“ predsjednički mandat, nakon pobjede na izborima – daje intervju poznatom britanskom novinaru i voditelju, pokojnom Davidu Frostu u BBC-jevoj emisiji „Doručak s Frostom“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Ravnopravni partneri’
Na pitanje kako vidi NATO, Putin među ostalim kaže da mu je teško zamisliti NATO kao neprijatelja, a vlastitu zemlju izoliranu od Europe – scenarij koji, dva desetljeća kasnije, upravo gledamo. Dodaje da je moguće govoriti o dubljoj integraciji s NATO-om, ali samo pod uvjetom da se „Rusiju smatra ravnopravnim partnerom“.
Već tada Putin s negodovanjem spominje širenje NATO-a prema istoku i podsjeća da se Moskva tome protivi, ali na pitanje je li moguće da Rusija uđe u NATO uzvraća da „takvu mogućnost ne bi isključio“, ponovno samo pod uvjetom da se Rusiju tretira kao ravnopravnog partnera i njezini stavovi uzmu u obzir.
Dakle, iako je i prije dva desetljeća bio očito nezadovoljan tretmanom svoje zemlje u globalnim odnosima, moguće i ignoriranjem ruskih interesa, kao i proširenjem NATO-a prema istoku Europe, odnosi s vojnim savezom koje je tada zagovarao dijametralno su suprotni situaciji u koju je te odnose doveo, pokrenuvši rat u Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O priključenju NATO-u
O opciji priključenja Rusiji zapadnom vojnom savezu prošle je jeseni za Guardian govorio i George Robertson koji se prisjetio susreta s Putinom u vrijeme dok je bio na dužnosti glavnog tajnika Sjevernoatlantskog saveza. Putin ga je, ispričao je britanskom listu, pitao kada će NATO pozvati Rusiju da se priključi, na što mu je Robertson odgovorio da NATO ne poziva nikoga tko se nije sam prijavio.
No, Putin očito nije htio da Rusija prolazi istu proceduru kao sve ostale zemlje, jer je uzvratio da „neće stajati u redu s puno država koje nisu bitne“, aludirajući i u toj situaciji da za svoju zemlju u globalnim odnosima očekuje poseban tretman koji priliči velesili kakvu je Putin htio izgraditi.
Nerealni zahtjevi Moskve
Ruski predsjednik, međutim, ni danas nije zadovoljan tim tretmanom te učestalo tvrdi da je kolektivni Zapad ignorirao ruske zahtjeve i interese, pa i kada je Moskva prošlog prosinca SAD-u i NATO-u poslala prijedloge za uspostavu novog sigurnosnog sustava u Europi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radilo se o popisu ruskih zahtjeva prema NATO-u koji za zapadne države, članice NATO-a nisu bili prihvatljivi i, bilo je jasno od starta, neće biti ispunjeni. Te je zahtjeve Putin spomenuo i danas, u govoru na Crvenom trgu.
Propast Putinove strategije
„Prošlog prosinca predložili smo potpisivanje ugovora o sigurnosnim jamstvima. Rusija je pozvala Zapad na iskren dijalog u potrazi za smislenim i kompromisnim rješenjima, te da se vodi računa o međusobnim interesima. Uzalud. Zemlje NATO-a nas nisu htjele poslušati, što znači da su imale potpuno drugačije planove“, kazao je Putin, prema transkriptu objavljenom na službenoj stranici.
Ti Prosinački zahtjevi predviđali su korijenite promjene u sigurnosnom uređenju Europe, među ostalim i povlačenje NATO-ove vojne infrastrukture iz istočnog dijela kontinenta te zaustavljanje daljnjeg širenja saveza prema granicama Rusije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napadom na Ukrajinu Putin je, međutim, postigao upravo suprotno. NATO je u Europi ojačao, politički i vojno, a upravo ovoga tjedna mogli bismo doznati hoće li se proširiti još jedan, vrlo značajan korak do ruskih granica.
Putin je sada proglasio NATO egzistencijalnom prijetnjom za Rusiju. Ovako se mijenjao njegov odnos prema vojnom savezu
Odnosi s vojnim savezom koje je Putin na početku karijere zagovarao dijametralno su suprotni današnjoj situaciji
Napadom na Ukrajinu Putin je, međutim, postigao upravo suprotno. NATO je u Europi ojačao, politički i vojno, a upravo ovoga tjedna mogli bismo doznati hoće li se proširiti još jedan, vrlo značajan korak do ruskih granica
Vladimir Putin nije proglasio rat niti pobjedu: na obilježavanju 77. obljetnice sovjetske pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, ruski predsjednik održao je dugo iščekivani govor u kojem, međutim, nije najavio eskalaciju sukoba u Ukrajini niti je dao naznake kada bi i kako ruska invazija mogla završiti.
No, zato je ruskoj javnosti plastično prezentirao tko je, po njemu, kriv za rat i otkud je stigla prijetnja za opstojnost Rusije: pripremala se invazija na ruske „povijesne zemlje, uključujući Krim“ (koji je Rusija, podsjetimo, anektirala 2014.), ustvrdio je Putin te prozvao NATO članice da nisu htjele poslušati ruske prijedloge o novom sigurnosnom dogovoru jer su imale „drugačije planove“.
Opravdanja za rat
Govorio je o približavanju NATO-a granicama Rusije, o naoružavanju Ukrajine (prije rata) i vojnoj aktivnosti NATO-a na Rusiji susjednim područjima, što je okarakterizirao kao rastuću prijetnju zbog koje je Rusija izvršila „preventivni udar“. Drugim riječima, pokrenula invaziju na susjednu, neovisnu zemlju.
Time je nastojao opravdati „specijalnu vojnu operaciju“ – kako u Kremlju nazivaju rat u Ukrajini – i krivicu svaliti na Zapad i NATO, ne navodeći dokaze za optužbe na račun zapadnih država. Pritom je apostrofirao zapadni vojni savez kao ključnog protivnika Rusije – koji je ignorirao ruske sigurnosne interese – i praktički kao jedan od izvora egzistencijalne prijetnje za Rusiju.
Putinovi stari planovi
No, Vladimir Putin nije uvijek na taj način percipirao Sjevernoatlantski savez: prije dva desetljeća, na početku svoje političke karijere, Putin je čak koketirao s idejom da i Rusija postane članica NATO-a. O tome je govorio u jednom od intervjua, a nedavno se toga prisjetio i bivši glavni tajnik NATO-a George Robertson.
U ožujku 2000. godine, Putin – koji je u tom trenutku bio privremeni predsjednik, ali je dva mjeseca kasnije počeo njegov prvi „pravi“ predsjednički mandat, nakon pobjede na izborima – daje intervju poznatom britanskom novinaru i voditelju, pokojnom Davidu Frostu u BBC-jevoj emisiji „Doručak s Frostom“.
‘Ravnopravni partneri’
Na pitanje kako vidi NATO, Putin među ostalim kaže da mu je teško zamisliti NATO kao neprijatelja, a vlastitu zemlju izoliranu od Europe – scenarij koji, dva desetljeća kasnije, upravo gledamo. Dodaje da je moguće govoriti o dubljoj integraciji s NATO-om, ali samo pod uvjetom da se „Rusiju smatra ravnopravnim partnerom“.
Već tada Putin s negodovanjem spominje širenje NATO-a prema istoku i podsjeća da se Moskva tome protivi, ali na pitanje je li moguće da Rusija uđe u NATO uzvraća da „takvu mogućnost ne bi isključio“, ponovno samo pod uvjetom da se Rusiju tretira kao ravnopravnog partnera i njezini stavovi uzmu u obzir.
Dakle, iako je i prije dva desetljeća bio očito nezadovoljan tretmanom svoje zemlje u globalnim odnosima, moguće i ignoriranjem ruskih interesa, kao i proširenjem NATO-a prema istoku Europe, odnosi s vojnim savezom koje je tada zagovarao dijametralno su suprotni situaciji u koju je te odnose doveo, pokrenuvši rat u Ukrajini.
O priključenju NATO-u
O opciji priključenja Rusiji zapadnom vojnom savezu prošle je jeseni za Guardian govorio i George Robertson koji se prisjetio susreta s Putinom u vrijeme dok je bio na dužnosti glavnog tajnika Sjevernoatlantskog saveza. Putin ga je, ispričao je britanskom listu, pitao kada će NATO pozvati Rusiju da se priključi, na što mu je Robertson odgovorio da NATO ne poziva nikoga tko se nije sam prijavio.
No, Putin očito nije htio da Rusija prolazi istu proceduru kao sve ostale zemlje, jer je uzvratio da „neće stajati u redu s puno država koje nisu bitne“, aludirajući i u toj situaciji da za svoju zemlju u globalnim odnosima očekuje poseban tretman koji priliči velesili kakvu je Putin htio izgraditi.
Nerealni zahtjevi Moskve
Ruski predsjednik, međutim, ni danas nije zadovoljan tim tretmanom te učestalo tvrdi da je kolektivni Zapad ignorirao ruske zahtjeve i interese, pa i kada je Moskva prošlog prosinca SAD-u i NATO-u poslala prijedloge za uspostavu novog sigurnosnog sustava u Europi.
Radilo se o popisu ruskih zahtjeva prema NATO-u koji za zapadne države, članice NATO-a nisu bili prihvatljivi i, bilo je jasno od starta, neće biti ispunjeni. Te je zahtjeve Putin spomenuo i danas, u govoru na Crvenom trgu.
Propast Putinove strategije
„Prošlog prosinca predložili smo potpisivanje ugovora o sigurnosnim jamstvima. Rusija je pozvala Zapad na iskren dijalog u potrazi za smislenim i kompromisnim rješenjima, te da se vodi računa o međusobnim interesima. Uzalud. Zemlje NATO-a nas nisu htjele poslušati, što znači da su imale potpuno drugačije planove“, kazao je Putin, prema transkriptu objavljenom na službenoj stranici.
Ti Prosinački zahtjevi predviđali su korijenite promjene u sigurnosnom uređenju Europe, među ostalim i povlačenje NATO-ove vojne infrastrukture iz istočnog dijela kontinenta te zaustavljanje daljnjeg širenja saveza prema granicama Rusije.
Napadom na Ukrajinu Putin je, međutim, postigao upravo suprotno. NATO je u Europi ojačao, politički i vojno, a upravo ovoga tjedna mogli bismo doznati hoće li se proširiti još jedan, vrlo značajan korak do ruskih granica.