Putin se počeo panično bojati vlastitih građana. A to je i dobra i loša vijest

S obzirom na jezive razmjere rata i puno teže blokiranje informacija nego u pred-internetsko doba, Putinovo vrijeme istječe znatno brže

Zato se Putinovom strahu i veseliš i ne veseliš. Strah slabi čak i najveće zlikovce. Ali zločinac pritjeran uza zid sa svih strana, pa još i rastućim sumnjama među građanima vlastite države, postaje sve opasniji i luđi.

Ruska primabelerina Olga Smirnova za sobom je zatvorila vrata proslavljenog Boljšoj teatra, moglo bi se reći s treskom. Iz protesta protiv invazije na Ukrajinu, dala je otkaz i odselila se u Amsterdam, gdje će odsad plesati u Nizozemskom nacionalnom baletu. ”Nikad nisam mislila da ću se sramiti Rusije”, kazala je napuštajući domovinu ova mlada umjetnica rodom iz Sankt Petersburga, solistica glavnih uloga u baletima Bajadera, Labuđe jezero, Onjegin, Uspavana ljepotica, Ivan Grozni, Dama s kamelijama i drugima koji su postavljani na ruskim i svjetskim pozornicama.

Urednica programa Ruske TV vijesti na državnoj televiziji Marina Ovsjannikova, u ponedjeljak je upala u večernju emisiju s transparentom ”Zaustavite rat, ne vjerujte propagandi, ovdje vam lažu”.

Njih dvije i mnogi drugi poznati ruski umjetnici, novinari, znanstvenici, sportaši i anonimni ljudi koji se gnušaju agresije na Ukrajinu počeli su ozbiljno plašiti ruskog diktatora. Putin se već panično boji vlastitih građana. A to je i dobra i loša vijest.

Putinova osvetnička poruka

Očigledan produkt straha od ruske javnosti bio je i Putinov uspaljeni govor protiv ”domaćih izdajnika”, koje je jučer nazvao ruskim ološem i petom kolonom koja pokušava srušiti rusku državu. ”Smeće i izdajice ispljunuti ćemo poput muhe koja je slučajno uletjela u usta, ispljunut ćemo ih na cestu”, zaprijetio je svima koji dovode u pitanje njegovu osvajačku politiku i groze se užasnih slika stradanja u Ukrajinskim gradovima.

Bijesno napadajući sve prozapadno nastrojene ruske građane, a s njima i oligarhe, koji i sami u sve većem broju pozivaju na obustavljanje rata i ”mirno rješenje sukoba”, Putin je osvetnički poručio da će takvima doći glave. A to ”prirodno i nužno samočišćenje našeg društva samo će ojačati našu zemlju, našu solidarnost, koheziju i spremnost da odgovorimo na sve izazove”, zaključio je. Ruski predsjednik ima razloga za paranoju jer se domaće javno mnijenje okreće protiv njega, a otpor prema ratu povećava se s rastom broja poginulih ruskih vojnika u drakonskoj operaciji na ukrajinskom teortoriju.

Neće ih dočekati s cvijećem

Nemoguće je znati jesu li službeni izvori iz Kijeva sasvim pouzdani, ali ukrajinska vojska jučer je javila da su do sada ubili 13.800 Rusa koji ratuju u njihovoj zemlji. To je 13.800 lijesova i grobova, 13.800 ruskih obitelji u crnini.

I skupine zarobljenih Rusa govore pred ukrajinskim kamerama kako ih je sram jer su shvatili da su zapravo poslani ubijati miran ukrajinski narod koji je sada prinuđen životima braniti svoje domove. Snažna osuda Putinove osvajačke vojne od strane ratnih zarobljenika može se dijelom pripisati strahu od odmazde, ali sigurno je da ih – nakon ovakvih komentara – ni Putinov režim neće dočekati s cvijećem kad se vrate kući.

O pravoj situaciji u Ukrajini i ničim izazvanim razaranjima sigurno govore i ranjenici koji se vraćaju u Rusiju. Istina se može cenzurirati, zataškavati, iskrivljavati, ali samo na neki rok. S obzirom na jezive razmjere rata u Ukrajini i puno teže blokiranje informacija nego u pred-internetsko doba, Putinovo vrijeme istječe znatno brže.

Dva aspekta Putinova straha

Putinov novi zakon ”protiv širenja laži” sigurno je zastrašio stanovništvo Rusije koje bi smjelo samo šutjeti da se ne izloži izbacivanju s posla i dugogodišnjim zatvorskim kaznama, ali barem se misao, srećom, ne može penalizirati. A pored toga se sve više ljudi u Rusiji s nekim imenom i prezimenom odlučuje na javne istupe protiv rata, što svima ostalima pruža ”loš primjer”.

Podivljali Neron svjestan je tih opasnosti i zato kod kuće naređuje ”nužno samočišćenje”, a u Ukrajini šalje bombe na dječje bolnice, kazališta, kolone izbjeglica i redove gladnih ljudi koji čekaju štrucu kruha. To su ta dva aspekta njegovog straha.

Kao i svi diktatori i osvajači, preparira i zastrašuje svoju javnost fantomom nepostojećeg neprijatelja, poziva na jedinstvo, huška i razbacuje se velikim pojmovima domovine, nacije, herojstva i slobode, a na drugom frontu, tamo gdje udara vojskom, vuče sve bješnje, krvavije i mahnitije poteze. Zato se Putinovom strahu i veseliš i ne veseliš. Strah slabi čak i najveće zlikovce. Ali zločinac pritjeran uza zid sa svih strana, pa još i rastućim sumnjama među građanima vlastite države, postaje sve opasniji i luđi. Utoliko se ništa ne može predviđati. Možeš se samo infantilno nadati da Putinov kraj neće donijeti i kraj svega kao takav.