Uspjeh Ukrajinaca je i više nego očit
Uspjesi Oružanih snaga Ukrajine više su nego očiti. Prema neovisnim potvrdama, Vojska Ruske Federacije do sada je izgubila 2475 tenkova i 3007 borbenih vozila pješadije, 1042 borbenih oklopna vozila i 369 oklopnih transportera. Sve to za manje od 15 mjeseci rata. I pored svih promjena na bojištu, gubici ruske strane u tehnici gotovo su četiri puta veći od ukrajinskih. Za jedan ukrajinski, Rusi ostaju bez 3,6 svojih tenkova. U borbenim vozilima pješadije odnos je još nepovoljniji na štetu osvajača i iznosi 3,8 naprema 1.
Ti gubici predstavljaju ekvivalent sredstava kojima bi se moglo opremiti sedam oklopnih i osam mehaniziranih divizija. Usporedbe radi, ne treba zaboraviti da je Crvena armija za vrijeme Hladnog rata planirala izbiti na kanal La Manche, kod Oostenda u Belgiju, s deset sovjetskih i četiri istočnonjemačke divizije.
Nakon 622 dana, uglavnom su Rusi ti koji se brane
Na početku opće ruske invazije Oružane snage Ukrajine bile su sjena od vojske. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo raspolagalo je sa 120 taktičkih zrakoplova, od kojih je samo 40 bilo borbeno upotrebljivo. Od 33 baterije srednjeg i kratkog dometa, ukrajinska protuzračna obrana imala je svega 18 operativno spremnih baterija. Procjene od tri do sedam dana ukrajinskog otpora odavno su pale u vodu. Rat se vodi već 622 dana, a ruska strana je ta koje se uglavnom brani.
Ukrajinska ofenziva nije ostvarila značajne teritorijalne dobitke. Međutim, tijekom ofenzive, Rusi su izgubili 375 tenkova i 664 oklopna transportera. Ukupno 1039 komada naspram 225 izgubljenih oklopnih sustava ukrajinske strane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za razliku od Ukrajinca, Rusi kao da ne mare za svoje gubitke. Najsvježiji primjer jest pokušaj zauzimanja Avdiivke koji traje još od 10. listopada. U samo dvadeset dana silovitih napada, ruske oklopno mehanizirane snage otišle su u minus za 196 tenkova i borbenih vozila pješadije.
Ukrajinci pariraju ruskom topništvu
Ukrajinci su postigli paritet s ruskim topništvom. Tijekom ofenzive kontrabatiranjem uništeno je 270 ruskih atelijerskih sustava. Većina uništenja izvršena je sustavima M142 HIMARS. Samo 20 isporučenih od obećanih 35 postigli su balans na bojištu. Međutim, dok su ovi izvrsni višecijevni bacači raketa bili fokusirani na borbu protiv ruske artiljerije, nisu djelovali po ruskim zapovjednim mjestima i logističkim centrima.
Samo s jednom eskadrilom Su-24, naoružanih suvremenim krstarećim raketama Storm Shadow i uz pomoć dronova domaće proizvodnje, Ukrajinci su uspjeli najuriti moćnu i slavnu Crnomorsku flotu iz njezine matične luke Sevastopolj. Ruski brodovi protjerani su iz zapadnog dijela Crnog mora. Više od 15 ruskih ratnih brodova potopljeni su ili dugotrajno teško oštećeni. Krstarica Moskva, zapovjedni brod Crnomorske flote, i podmornica Rostov na Donu, najveći su ukrajinski trofeji. Pri tome Ukrajinska ratna mornarica gotovo i ne postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo su samo dva dokaza koliko suvremena tehnologija može kompenzirati brojčanu nadmoć. Zapadne države imaju na raspolaganju vojnu tehnologiju daleko napredniju od Vojske Ruske Federacije.
Zalužni implicira da pomoć Zapada stiže prekasno
Iako general Zalužni ne optužuje nikoga, očigledno je da pomoć, koja pristiže sa Zapada, vrlo često je “too little, too late”. Najbolji primjer je zakašnjela isporuka američkih raketa MGM-140 ATACMS kojima su Ukrajinci potjerali ruske helikoptere s okupiranog teritorija, ali tek u listopadu, umjesto na početku ofenzive u lipnju.
Postoje zemlje zapadne demokracije koje su jasno poručile da pomoć Ukrajini treba osigurati poraz Rusije na bojnom polju. Takva jasna i nedvosmislena poruka prvi put je, još na početku agresije, bila upućena iz Ujedinjenog Kraljevstva. Istu politiku pomoći Ukrajini slijede baltičke države, Poljska, Češka, Rumunjska, Nizozemska, Danska, Švedska, Norveška, Finska i Nizozemska.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neposredno uz granicu s Ruskom Federacijom živi više od 120 milijuna ljudi koji pamte bolnu prošlost života pod ruskom okupacijom ili dominacijom. Također, nordijske države, agresiju na Ukrajinu vide kao izravnu prijetnju vlastitoj nacionalnoj sigurnosti.
SAD nastoji održati na okupu koaliciju od 50 država
Lloyd Austin, ministar obrane Sjedinjenih Država, nastoji održati na okupu koaliciju od pedeset država koje izravno pomažu Ukrajini. Ipak, i pored značajnog osobnog zalaganja, sama administracija predsjednika Joea Bidena još uvijek nije jasno definirala vojnu pobjedu ruske agresije na Ukrajinu kao svoj cilj. Ukrajina definitivno dobiva najviše pomoći Sjedinjenih Država.
Međutim, podrška se ostvaruje uz mnoga ograničenja i po pravilu dolazi kasno, nakon ruske eskalacije. Ne treba zaboraviti da je administracija Baracka Obame, u kojoj je bio i današnji predsjednik SAD-a, stavila veto na isporuku suvremene vojne opreme Ukrajini nakon ruske agresije 2014. godine. Između ostalih, radilo se o protuoklopnom raketnom sustavu FGM-148 Javelin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka, koja faktički nema jasne vanjske politike, uglavnom se krije iza Sjedinjenih Država kad opravdava oklijevanje u slanju vojne pomoći Ukrajini. Sjetimo se jalovih lamentiranja njemačkih političara oko ofenzivnog i neofenzivnog naoružanja. Francuska, kao i obično, igra neku igru za sebe dok Italija reagira od slučaja do slučaja.
Prvi korak za promjenu na bolje je priznati grešku
Da budemo potpuno jasni: bez pomoći Zapada, prije svega Sjedinjenih Država, Ukrajina bi se jako teško oduprla ruskoj agresiji. Ipak, general Zalužni naglašava važnost, ali i ističe uspjehe domaće namjenske industrije u proizvodnji određenih borbenih sustava.
Ukrajinska proizvodnja dronova i opreme za protuelektroničko djelovanje najbolji su primjeri uspješne domaće proizvodnje. Vlastita proizvodnja za vojne potrebe, uz snabdijevanje suvremenim komponentama sa Zapada, dio je cjelovite jednadžbe ukrajinske vojne pobjede.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi korak za promjenu na bolje jest priznavanje vlastitih grešaka. Ukrajinci su napravili taj značajan korak. General je rekao svoje. Ostalo je na političarima.
Putinoljupci, i ne samo oni, sasvim krivo tumače istup generala Zalužnija. On je zapravo iznio manifest pobjede nad Rusima
Prvi korak za promjenu na bolje jest priznavanje vlastitih grešaka. General je učinio upravo to
Za razliku od izjava ministra obrane Ruske Federacije Sergeja Šojgua kako se Specijalna vojna operacija odvija po planu, zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine iskreno i bez uvijanja, u formi izvještaja, nabraja početne i sadašnje nedostatke snaga kojim zapovijeda te korake koji vode prema vojnom porazu agresora
Mnogi štovatelji ruskog diktatora Vladimira Vladimiroviča Putina potpuno krivo su protumačili esej generala s četiri zvjezdice Valerija Zalužnija “Suvremeni pozicijski rat i kako u njemu pobijediti”. Implicitno priznanje da ukrajinska ljetna ofenziva nije dala očekivane rezultate putinoljupci tumače kao neminovnu pobjedu ruske vojske. Međutim, stručan, koncizan i čitljiv prikaz stvarnog stanja na bojištu i onoga što bi trebalo učiniti ustvari je vrlo jasan manifest za vojnu pobjedu ruske agresije.
Za razliku od izjava ministra obrane Ruske Federacije Sergeja Šojgua kako se Specijalna vojna operacija odvija po planu, zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine iskreno i bez uvijanja, u formi izvještaja, nabraja početne i sadašnje nedostatke snaga kojim zapovijeda te korake koji vode prema vojnom porazu agresora.
Uspjeh Ukrajinaca je i više nego očit
Uspjesi Oružanih snaga Ukrajine više su nego očiti. Prema neovisnim potvrdama, Vojska Ruske Federacije do sada je izgubila 2475 tenkova i 3007 borbenih vozila pješadije, 1042 borbenih oklopna vozila i 369 oklopnih transportera. Sve to za manje od 15 mjeseci rata. I pored svih promjena na bojištu, gubici ruske strane u tehnici gotovo su četiri puta veći od ukrajinskih. Za jedan ukrajinski, Rusi ostaju bez 3,6 svojih tenkova. U borbenim vozilima pješadije odnos je još nepovoljniji na štetu osvajača i iznosi 3,8 naprema 1.
Ti gubici predstavljaju ekvivalent sredstava kojima bi se moglo opremiti sedam oklopnih i osam mehaniziranih divizija. Usporedbe radi, ne treba zaboraviti da je Crvena armija za vrijeme Hladnog rata planirala izbiti na kanal La Manche, kod Oostenda u Belgiju, s deset sovjetskih i četiri istočnonjemačke divizije.
Nakon 622 dana, uglavnom su Rusi ti koji se brane
Na početku opće ruske invazije Oružane snage Ukrajine bile su sjena od vojske. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo raspolagalo je sa 120 taktičkih zrakoplova, od kojih je samo 40 bilo borbeno upotrebljivo. Od 33 baterije srednjeg i kratkog dometa, ukrajinska protuzračna obrana imala je svega 18 operativno spremnih baterija. Procjene od tri do sedam dana ukrajinskog otpora odavno su pale u vodu. Rat se vodi već 622 dana, a ruska strana je ta koje se uglavnom brani.
Ukrajinska ofenziva nije ostvarila značajne teritorijalne dobitke. Međutim, tijekom ofenzive, Rusi su izgubili 375 tenkova i 664 oklopna transportera. Ukupno 1039 komada naspram 225 izgubljenih oklopnih sustava ukrajinske strane.
Za razliku od Ukrajinca, Rusi kao da ne mare za svoje gubitke. Najsvježiji primjer jest pokušaj zauzimanja Avdiivke koji traje još od 10. listopada. U samo dvadeset dana silovitih napada, ruske oklopno mehanizirane snage otišle su u minus za 196 tenkova i borbenih vozila pješadije.
Ukrajinci pariraju ruskom topništvu
Ukrajinci su postigli paritet s ruskim topništvom. Tijekom ofenzive kontrabatiranjem uništeno je 270 ruskih atelijerskih sustava. Većina uništenja izvršena je sustavima M142 HIMARS. Samo 20 isporučenih od obećanih 35 postigli su balans na bojištu. Međutim, dok su ovi izvrsni višecijevni bacači raketa bili fokusirani na borbu protiv ruske artiljerije, nisu djelovali po ruskim zapovjednim mjestima i logističkim centrima.
Samo s jednom eskadrilom Su-24, naoružanih suvremenim krstarećim raketama Storm Shadow i uz pomoć dronova domaće proizvodnje, Ukrajinci su uspjeli najuriti moćnu i slavnu Crnomorsku flotu iz njezine matične luke Sevastopolj. Ruski brodovi protjerani su iz zapadnog dijela Crnog mora. Više od 15 ruskih ratnih brodova potopljeni su ili dugotrajno teško oštećeni. Krstarica Moskva, zapovjedni brod Crnomorske flote, i podmornica Rostov na Donu, najveći su ukrajinski trofeji. Pri tome Ukrajinska ratna mornarica gotovo i ne postoji.
Ovo su samo dva dokaza koliko suvremena tehnologija može kompenzirati brojčanu nadmoć. Zapadne države imaju na raspolaganju vojnu tehnologiju daleko napredniju od Vojske Ruske Federacije.
Zalužni implicira da pomoć Zapada stiže prekasno
Iako general Zalužni ne optužuje nikoga, očigledno je da pomoć, koja pristiže sa Zapada, vrlo često je “too little, too late”. Najbolji primjer je zakašnjela isporuka američkih raketa MGM-140 ATACMS kojima su Ukrajinci potjerali ruske helikoptere s okupiranog teritorija, ali tek u listopadu, umjesto na početku ofenzive u lipnju.
Postoje zemlje zapadne demokracije koje su jasno poručile da pomoć Ukrajini treba osigurati poraz Rusije na bojnom polju. Takva jasna i nedvosmislena poruka prvi put je, još na početku agresije, bila upućena iz Ujedinjenog Kraljevstva. Istu politiku pomoći Ukrajini slijede baltičke države, Poljska, Češka, Rumunjska, Nizozemska, Danska, Švedska, Norveška, Finska i Nizozemska.
Neposredno uz granicu s Ruskom Federacijom živi više od 120 milijuna ljudi koji pamte bolnu prošlost života pod ruskom okupacijom ili dominacijom. Također, nordijske države, agresiju na Ukrajinu vide kao izravnu prijetnju vlastitoj nacionalnoj sigurnosti.
SAD nastoji održati na okupu koaliciju od 50 država
Lloyd Austin, ministar obrane Sjedinjenih Država, nastoji održati na okupu koaliciju od pedeset država koje izravno pomažu Ukrajini. Ipak, i pored značajnog osobnog zalaganja, sama administracija predsjednika Joea Bidena još uvijek nije jasno definirala vojnu pobjedu ruske agresije na Ukrajinu kao svoj cilj. Ukrajina definitivno dobiva najviše pomoći Sjedinjenih Država.
Međutim, podrška se ostvaruje uz mnoga ograničenja i po pravilu dolazi kasno, nakon ruske eskalacije. Ne treba zaboraviti da je administracija Baracka Obame, u kojoj je bio i današnji predsjednik SAD-a, stavila veto na isporuku suvremene vojne opreme Ukrajini nakon ruske agresije 2014. godine. Između ostalih, radilo se o protuoklopnom raketnom sustavu FGM-148 Javelin.
Njemačka, koja faktički nema jasne vanjske politike, uglavnom se krije iza Sjedinjenih Država kad opravdava oklijevanje u slanju vojne pomoći Ukrajini. Sjetimo se jalovih lamentiranja njemačkih političara oko ofenzivnog i neofenzivnog naoružanja. Francuska, kao i obično, igra neku igru za sebe dok Italija reagira od slučaja do slučaja.
Prvi korak za promjenu na bolje je priznati grešku
Da budemo potpuno jasni: bez pomoći Zapada, prije svega Sjedinjenih Država, Ukrajina bi se jako teško oduprla ruskoj agresiji. Ipak, general Zalužni naglašava važnost, ali i ističe uspjehe domaće namjenske industrije u proizvodnji određenih borbenih sustava.
Ukrajinska proizvodnja dronova i opreme za protuelektroničko djelovanje najbolji su primjeri uspješne domaće proizvodnje. Vlastita proizvodnja za vojne potrebe, uz snabdijevanje suvremenim komponentama sa Zapada, dio je cjelovite jednadžbe ukrajinske vojne pobjede.
Prvi korak za promjenu na bolje jest priznavanje vlastitih grešaka. Ukrajinci su napravili taj značajan korak. General je rekao svoje. Ostalo je na političarima.