Raskid s Majom Đerek neće politički uništiti Puljka. Njegovoj ambiciji da sruši HDZ prijeti puno veći problem

Iako neugodna, do izbora priča s Đerek neće imati toliku težinu. No, stranka već godinu dana stagnira

Godina dana koja se, ukratko, trebala iskoristiti za jačanje stranke i kadrovsko etabliranje po Hrvatskoj, potrošena je bez ikakvog rezultata. Pardon, pozitivnog rezultata. Jer je i raskid s Majom Đerek i sporogoreći sukob s Dalijom Orešković nekakav rezultat

Sad je to već solidan uzorak. Na samom početku svog mandata, zagrebačka nova vlast, na čelu s Tomislavom Tomaševićem, postavila je na čelo Zagrebačkog holdinga dva stručnjaka, Nikolu Vukovića i Antu Samodola. Smijenjeni su samo tri mjeseca kasnije, zbog, kako se objašnjavalo, teške suradnje i različitih vizija upravljanja Holdingom.

Viktora Gotovca, pak, stručnjaka za radno pravo, na čelo zagrebačkog SDP-a nije izabrao Peđa Grbin; ali svakako nije bio nezadovoljan izborom članova stranke u glavnom gradu. Gotovac je izbačen iz SDP-a samo devet mjeseci kasnije, nakon što je, bez znanja vrha stranke, zagrebački SDP na njegovu inicijativu raskinuo koalicijski sporazum s Možemo!.

Ordeni za Đerek

Naposljetku, Maja Đerek. Poznata zviždačica iz Državnih nekretnina dobila je posao pročelnice za gradsku imovinu u Splitu. Uz ozbiljne laude gradonačelnika Ivice Puljka, koji je, u kampanji za izvanredne gradske izbore održane prošle godine, kazao kako je Đerek od države “zaslužila orden za hrabrost, orden za zaštitu javnog dobra, orden za službeničku savjesnost, orden za domoljublje, orden za uzornost ili kako se već sve ne zovu brojni ordeni koje dobivaju i neki koji nisu zaslužili ni drvene medalje”. Sljedeće ljeto Đerek je već od Puljka dobila – otkaz.

Sva tri primjera daju za naslutiti da u cijelom narativu postoji nešto ozbiljno krivo postavljeno. Da nešto ozbiljno šteka u svakom ozbiljnijem pokušaju da se društvo, država, grad ili stranka, svejedno, ne vodi kao interesna skupina s obaveznim zavjetom šutnje, što je trademark vladajuće stranke u zemlji.

Zabluda o stručnjacima

Bez pretenzije za konačan odgovor na pitanje o tome zašto ovako ozbiljno škripe pokušaji drugačijeg vođenja politike od one HDZ-ove, valja ukazati na samo nekoliko natuknica za moguća objašnjenja. Prvo, ako se radi, kako će strastveno objašnjavati mnogi od onih koji su se u ovim pričama našli s krive strane otkaza, tek o mimikriji, o navodnom pokušaju dokidanja prakse HDZ-a kako bi se ista provodila pod drugim znakovljem – onda stvar očito ne funkcionira dobro. Jer HDZ-ovi kadrovi vrlo rijetko, endemski, imaju bilo kakav problem s načinom na koji stranka radi, a još rjeđe o tome govore u javnosti.

Drugo, i puno važnije, čini se da u svim ovim pričama postoji zajednički nazivnik jedne ozbiljne zablude, koja polazi od odnosa stručnjaka i politike. Ne postoji apsurdnije ideje rođene iz dobre namjere od one da bi stručnjaci trebali voditi društvo na osnovu svojih kompetencija. Stručnjaci za politiku zovu se političari, a mandat za donošenje odluka imaju na osnovu izbornog legitimiteta.

Važnost kadrovske politike

Odluke koje donose, pritom, uglavnom se temelje na alternativama koje – i jedna, i druga, i tko zna koja – imaju stručno uporište. Treba li smanjiti poreze kako bi raslo gospodarstvo? Ili ih podići kako bi se financirale javne funkcije? Obje alternative imaju uporište u struci – onaj koji bira među njima je političar i kod odluke uzima u obzir i mnoge varijable koje nemaju veze s ekonomijom.

Treći, i možda najvažniji problem je važnost kadrovske politike. Za pobjedu na izborima potreban je jedan set vještina. Za provođenje programa za koji si dobio podršku potpuno drugi, a tu je ključno da vrlo pozorno biraš ljude s kojima ćeš surađivati. Greške su, dakako, neizbježne, ali i dosta skupe, pogotovo u zemlji gdje je opća politička obrazovanost na niskoj razini, a većina medija interesno zarobljena od interesne skupine na vlasti.

Puljkova teška pogreška

U posljednjem gorkom i bučnom raskidu “nove političke snage” sa stručnjakinjom koja je trebala pomoći uvesti reda svakako ima od svega spomenutog pomalo. Ne ulazeći u samu bit razlaza, činjenica da se on dogodio – bezrezervno čini Puljkov odabir Maje Đerek, koju je sam “okitio” lani pustim ordenima – teškom kadrovskom pogreškom splitskog gradonačelnika. Puljka je zabljesnuo medijsko-politički potencijal suradnje s osvjedočenom zviždačicom tako da, očito, nije vodio dovoljno računa o tome kako će se Đerek uklopiti u radno okruženje i politiku koju je sam kanio voditi.

Smijenjena pročelnica je, očito, u svom resoru kanila voditi svoju, a ne njegovu politiku – a to tako, jednostavno, ne može funkcionirati. Kao što nije moglo funkcionirati ni u Zagrebačkom holdingu. Kao što, čak, u datim okolnostima, nije moglo funkcionirati ni u zagrebačkom SDP-u.

Centar je potrošio previše vremena

Iako dobar dio medija žuri s konstatacijom da je razlaz sa Đerek kraj za Puljka i da se radi o početku kraja njegove ozbiljnije političke karijere, ta teza je, u najmanju ruku, daleko preuranjena. Do prvih sljedećih izbora je vjerojatno barem desetak mjeseci. Do novih lokalnih – dvije godine. To je prokleto dugo vremena i ovaj bučan i ružan javni razvod do sljedećeg izlaska na birališta neće imati ni blizu onakvu snagu kako se sad može doimati.

To je za splitskog gradonačelnika, međutim, samo uvjetno dobra vijest. Jer, razlaz sa Đerek nije njegov glavni politički problem. Stranka Centar, naime, ima daleko veće ambicije od Splita. Njihov slogan “Ili HDZ ili Hrvatska” dovoljno jasno ocrtava granice političkog terena na kojem i kako kane nastupati. Puljak je, pritom, već dvije godine gradonačelnik drugog najvećeg grada u Hrvatskoj, na izvanrednim izborima lani je potpuno deklasirao konkurenciju. Mjesec dana nakon te pobjede prosječan rejting u nacionalnim anketama im je bio 2,1 posto. Sličan je i danas.

Umjesto zbijanja redova – serija raskida

Godina dana koja se, ukratko, trebala iskoristiti za jačanje stranke i kadrovsko etabliranje po Hrvatskoj, potrošena je bez ikakvog rezultata. Pardon, pozitivnog rezultata. Jer je i raskid s Majom Đerek i sporogoreći sukob s Dalijom Orešković nekakav rezultat. A do glavnih, parlamentarnih izbora je još godinu dana, ako ne i koji mjesec manje.

Ništa, doduše, što se ne može prevladati ho-ruk predizbornom kampanjom i igranjem na one kojima je dosta HDZ-a, ali sa skepsom gledaju i na “potrošeni” SDP i “prezeleni” Možemo!. Ali, za takvu akciju, kad već nije bilo sustavnih uspjeha na jačanju stranke izvan zidina Dioklecijanove palače, preduvjet je – zbijanje redova. Ono što se upravo događa je njihovo prorjeđivanje.