Komentari

Sad je jasno, Kazimir Bačić nije djelovao na svoju ruku. HDZ ne želi odustati od zastrašivanja novinara

Odbijanje Sabora da pozove na povlačenje HRT-ovih tužbi jasno pokazuje da je upravo zastrašivanje novinara - medijska strategija vlasti

FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Pritom, prava medijska strategija, pisani dokument koji bi bio osnova za razvoj slobodne i pluralističke medijske scene u zemlji ne postoji. HDZ je na vlasti šest godina, od toga je Nina Obuljen Koržinek ministrica kulture skoro punih pet, a tog temeljnog dokumenta nema.

Bila je to gotovo idealna prilika za politički potpuno besplatno poentiranje HDZ-a. I izvlačenje iz vrlo neugodne situacije u kojoj se ta stranka našla pred domaćom i međunarodnom javnošću zbog toga što je, eto, ravnatelj HRT-a poželio tužiti novinare koji su ružno pisali ili govorili o radu te kuće.

Kazimir Bačić je, naime, pao. U pritvoru je zbog sumnje o sirovom sudjelovanju u korupcijskom kolu Milana Bandića, Sabor ga je smijenio i Bačić se činio kao idealan Pedro, kompromitirani čovjek na čiji će se samovolju svaliti svi grijesi. Kako oni političkog pritiska na novinare vlastite kuće (i šire), te oni zbog izglednog financijskog tereta koji će za HRT, dakle novac pretplatnika i poreznih obveznika, predstavljati gotovo izvjesno izgubljene tužbe.

Fenomalna poruka svima

Za sve to nije trebalo biti posebno politički dovitljiv, uostalom, već postoji pravomoćna presuda po kojoj je Hrvoje Zovko, dvaput s HRT-a potjerani predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (prvi put pravomoćno nezakonito, drugi sudski proces je još u toku) imao pravo govoriti na da HRT-u postoji cenzura. Dakle, točno ono što je zlosretni Bačić označavao kao nedopustivo narušavanje časti i ugleda javne radio-televizije.

No, HDZ nije podržao zaključak koji je predložio SDP-ov Arsen Bauk, a kojim bi se obvezalo v.d. ravnatelja Renata Kunića da povuče tužbe koje je HRT podigao protiv nekoliko vlastitih novinara. Ti novinari javnog servisa će tako i dalje pred sudom morati braniti svoje pravo na slobodu govora o stanju na HRT-u, što je – i dalje – upravo fenomenalna poruka za sve one koji razmišljaju o tome da zbog eventualnih nepravilnosti kojima svjedoče – dignu glas.

Samo mimikrija

Sve to, propuštena mogućnost da se HDZ jeftino izvuče iz cijele priče i sve grijehe svijeta svali na ionako već posrnulog bivšeg ravnatelja, sva ta žestina neodustajanja od poruke svim potencijalno neopreznim zaposlenicima Prisavlja, sva bizarnost argumenta zastupnika vladajuće stranke Željka Reinera o tome kako je ravnatelj u vrijeme SDP-a smijenio svu silu urednika na HRT-u – nepogrešivo ukazuje na jednu jedinu stvar.

Kazimir Bačić nije djelovao na svoju ruku. Njegove serijske tužbe protiv novinara iz svojih i ostalih medijskih kuća, koje su Hrvatsku dovele na zao glas što se tiče medijskih sloboda, itekako su imale podršku politike. A poziv resornog saborskog odbora za koji su prije dvije godine digli ruke i zastupnici vladajuće koalicije – da se ti procesi riješe nagodbom – bio je samo mimikrija.

I partneri, također

Sudski sporovi HRT-a protiv novinara HRT-a i dalje traju, a Bačiću, dok po njega zbog korupcije nije došao USKOK, nije zafalila ni dlaka s glave. Činjenica da HDZ i njegovi partneri nisu prihvatili da se pozove v.d. ravnatelja da povuče skupe i štetne tužbe protiv vlastitih zaposlenika samo pokazuju kako nema, niti je ikad u ovoj mučnoj priči bilo slučajnosti. Ovo je, jednostavno, HDZ-ova medijska strategija. I njihovih malih partnera, koji se često pozivaju na liberalnu demokraciju, također.

Jasno, prava medijska strategija, pisani dokument koji bi bio osnova za razvoj slobodne i pluralističke medijske scene u zemlji ne postoji. HDZ je na vlasti šest godina, od toga je Nina Obuljen Koržinek ministrica kulture skoro punih pet, a tog temeljnog dokumenta nema.

Medijska strategija u praksi

No, više nema mjesta pitanjima zbog čega se toliko teli njegova izrada – sad je jasno da medijska strategija itekako postoji i da je itekako u primjeni. Jer, smišljeno zastrašivanje novinara bizarnim sudskim tužbama, kako onih na plaći javnog servisa, tako i ostalih, upareno s milijunima i milijunima proračunskog novca kojima se u privatnim medijima kupuje utjecaj i uvredljivo jednostavno vidljiva blagonaklonost, ne mogu biti ništa drugo nego – medijska strategija u praksi.

A tamo gdje trgovina utjecajem i transfer novčanih sredstava nisu dovoljni, funkcionirat će i dobra, stara batina. Ako nikako drugačije, onda sudskim tužbama, pa makar i tako suludima poput onih koje je HRT podigao protiv vlastitih novinara. Ovjera te prijetnje osornim saborskim odbijanjem poziva da se odustane barem od tih tužbi, živopisna je slika medijske strategije HDZ-a, njihovih političkih partnera, Nine Obuljen Koržinek i Andreja Plenkovića koja se, iako na papiru kobno kasni, u stvarnosti provodi, evo, već godinama.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu