O ovome do jučer nismo imali pojma. Barem ja. A saznala sam to čitajući izvještaje s prvog ročišta povodom tužbe koju je Zoran Mamić podnio protiv splitskih repera Vojka V i Grše, odnosno Andrije Vujevića i Grge Šipeka. Mamić je, dakle, prijavio dvojicu splitskih glazbenika da su ga u pjesmi “Mamići”, koju su snimili prije dvije godine, teško oklevetali i time počinili kazneno djelo protiv njegove časti i dostojanstva.
Moje se krhko znanje s ovim proširilo utoliko što sam napokon naučila da osoba koja je kidnula iz Hrvatske u drugu državu jer je u našoj zemlji osuđena na zatvorsku kaznu i podmirenje milijunske financijske štete – i nakon toga uživa sva prava da se koristi uslugama hrvatskog sudstva u potpuno nepovezanim predmetima. Dakle, netko tko je pobjegao izvan jurisdikcije ove države da bi spriječio izvršenje pravomoćne presude sudova čije presude ne priznaje, može se sasvim legalno obratiti tim istim hrvatskim sudovima da ga, recimo, zaštite od navodne klevete i prljanja njegovog ugleda. Osuđenik koji je ispario iz Hrvatske da ne bi bio odveden u zatvor ostaje, znači, i dalje pretplaćen na servis hrvatskih sudova.
Nekako ne vjerujem da je takvo što moguće igdje osim u Hrvatskoj.
Mamić želi svjedočiti preko videa
Kao što je poznato, Mamići su jedan za drugim odbjegli u BiH i sada tamo žive, Zoran Mamić od 2021., a brat mu Zdravko od 2018. To su godine kada su braća u Hrvatskoj osuđena na zatvorske i novčane kazne. Zdravko Mamić dobio je šest i pol godina za krađu 15,5 milijuna eura na transferu igrača iz Dinama i utaju poreza tešku 1,6 milijun eura, a u ožujku 2021. presuda je postala pravomoćna. Kazna zatvora od četiri godine i osam mjeseci za dokazano sudjelovanje u izvlačenju novca iz Dinama izrečena je kasnije i Zoranu Mamiću koji sada trpi duševne boli zbog pjesme splitskih repera.
U takvim okolnostima, situacija na Općinskom sudu u Splitu djelovala je totalno nestvarno. Na raspravu je došla odvjetnica Zorana Mamića, tipa koji se od izricanja presude ne pojavljuje u Hrvatskoj i živi u Livnu kao slobodan čovjek iako mu je mjesto u zatvoru. Budući da procesna pravila nalažu da se tužitelja Mamića oko sporne pjesme i njegovih duševnih patnji ispita u sudnici, a Mamiću nije ni na kraj pameti da bi došao na sud u Hrvatskoj, njegova odvjetnica traži da se aktivira video link iz Livna. Nudi i drugu varijantu, da se njenog klijenta sasluša u BiH putem međunarodne pravne pomoći.
Sudac Marijan Saša odbija i jedno i drugo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Karikatura sudske prakse
Ugodno je kad čovjek može osjetiti ponos što postoje takvi suci. Jer na drugom hrvatskom sudu Zoranovom bratu Zdravku, još jednom osuđeniku iz te ugledne obitelji, svojedobno je dopušteno ispitivanje videolinkom iz BiH. Normalni ljudski rezon to je doživio kao karikaturu pravosuđa i države. Jer videolink služi da se ispitaju ljudi koji se ne mogu odazvati pozivu suda zbog starosti, invaliditeta ili jer su teško bolesni, a Mamići su, koliko se zna, snažni i zdravi kao drijenak.
U žanr karikature spada, dakako, i to što je sud u Splitu morao postupiti po tužbi bjegunca Zorana Mamića protiv pjesme i njenih autora. No zakon pred ovakve ludosti nije podigao zid, nije rekao ”ne može”, a sudovi postupaju po zakonu. Zakonodavac se nije sjetio reagirati. U Saboru imaju važnijeg posla nego da sprečavaju da se ovom sustavu građani ili smiju ili da ga se srame, čak i onda kad u konkretnim situacijama, kojih se, navodno, do tada nisu sjetili, izađe na vidjelo gdje je intervencija nužna.
Igramo se suda i reda
Tako da se u splitskoj sudnici povodom Mamićeve tužbe mora raditi kao da je sve normalno. Kao da. Bjegunčeva odvjetnica negoduje što se njenom klijentu uskraćuje pravo da zaštiti svoj ugled i čast s obzirom na činjenicu da ga ”nije moguće neposredno ispitati”. A nije ga moguće ”neposredno ispitati” jer je u bjegstvu od hrvatskog poretka, suda i od presude s kakvom nitko na svijetu više nema ni ugleda ni časti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa to je da svisneš od muke: igramo se suda i reda, a sudu i redu se zapravo rugamo kao u kakvoj banana državi. Nije sigurno ni sucima ugodno kad moraju ozbiljno oponašati svoje uloge u takvim degutantnim predstavama. A svakako nije ni građanima na čiji trošak i osuđenim kriminalcima odbjeglima u BiH – odakle ih se nikad neće izručiti – stoji na raspolaganju svaki i bilo koji sudski pogon hrvatske države, ravnopravno kao i bilo kome drugome.
Ima pravo odvjetnik utuženih repera: i to je tema njihove ogorčene pjesme o ”Mamićima”. Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić upravo u Saboru podnosi izvještaj o radu sudova pa možda kaže koju i o ovome.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo kod nas: Mamić pobjegao u BiH da ne mora u zatvor, a sad najnormalnije tužaka ljude po hrvatskim sudovima
Osuđenik ostaje i dalje pretplaćen na servis hrvatskih sudova
U Saboru imaju važnijeg posla nego da sprečavaju da se ovom sustavu građani ili smiju ili da ga se srame, čak i onda kad u konkretnim situacijama, kojih se, navodno, do tada nisu sjetili, izađe na vidjelo gdje je intervencija nužna
O ovome do jučer nismo imali pojma. Barem ja. A saznala sam to čitajući izvještaje s prvog ročišta povodom tužbe koju je Zoran Mamić podnio protiv splitskih repera Vojka V i Grše, odnosno Andrije Vujevića i Grge Šipeka. Mamić je, dakle, prijavio dvojicu splitskih glazbenika da su ga u pjesmi “Mamići”, koju su snimili prije dvije godine, teško oklevetali i time počinili kazneno djelo protiv njegove časti i dostojanstva.
Moje se krhko znanje s ovim proširilo utoliko što sam napokon naučila da osoba koja je kidnula iz Hrvatske u drugu državu jer je u našoj zemlji osuđena na zatvorsku kaznu i podmirenje milijunske financijske štete – i nakon toga uživa sva prava da se koristi uslugama hrvatskog sudstva u potpuno nepovezanim predmetima. Dakle, netko tko je pobjegao izvan jurisdikcije ove države da bi spriječio izvršenje pravomoćne presude sudova čije presude ne priznaje, može se sasvim legalno obratiti tim istim hrvatskim sudovima da ga, recimo, zaštite od navodne klevete i prljanja njegovog ugleda. Osuđenik koji je ispario iz Hrvatske da ne bi bio odveden u zatvor ostaje, znači, i dalje pretplaćen na servis hrvatskih sudova.
Nekako ne vjerujem da je takvo što moguće igdje osim u Hrvatskoj.
Mamić želi svjedočiti preko videa
Kao što je poznato, Mamići su jedan za drugim odbjegli u BiH i sada tamo žive, Zoran Mamić od 2021., a brat mu Zdravko od 2018. To su godine kada su braća u Hrvatskoj osuđena na zatvorske i novčane kazne. Zdravko Mamić dobio je šest i pol godina za krađu 15,5 milijuna eura na transferu igrača iz Dinama i utaju poreza tešku 1,6 milijun eura, a u ožujku 2021. presuda je postala pravomoćna. Kazna zatvora od četiri godine i osam mjeseci za dokazano sudjelovanje u izvlačenju novca iz Dinama izrečena je kasnije i Zoranu Mamiću koji sada trpi duševne boli zbog pjesme splitskih repera.
U takvim okolnostima, situacija na Općinskom sudu u Splitu djelovala je totalno nestvarno. Na raspravu je došla odvjetnica Zorana Mamića, tipa koji se od izricanja presude ne pojavljuje u Hrvatskoj i živi u Livnu kao slobodan čovjek iako mu je mjesto u zatvoru. Budući da procesna pravila nalažu da se tužitelja Mamića oko sporne pjesme i njegovih duševnih patnji ispita u sudnici, a Mamiću nije ni na kraj pameti da bi došao na sud u Hrvatskoj, njegova odvjetnica traži da se aktivira video link iz Livna. Nudi i drugu varijantu, da se njenog klijenta sasluša u BiH putem međunarodne pravne pomoći.
Sudac Marijan Saša odbija i jedno i drugo.
Karikatura sudske prakse
Ugodno je kad čovjek može osjetiti ponos što postoje takvi suci. Jer na drugom hrvatskom sudu Zoranovom bratu Zdravku, još jednom osuđeniku iz te ugledne obitelji, svojedobno je dopušteno ispitivanje videolinkom iz BiH. Normalni ljudski rezon to je doživio kao karikaturu pravosuđa i države. Jer videolink služi da se ispitaju ljudi koji se ne mogu odazvati pozivu suda zbog starosti, invaliditeta ili jer su teško bolesni, a Mamići su, koliko se zna, snažni i zdravi kao drijenak.
U žanr karikature spada, dakako, i to što je sud u Splitu morao postupiti po tužbi bjegunca Zorana Mamića protiv pjesme i njenih autora. No zakon pred ovakve ludosti nije podigao zid, nije rekao ”ne može”, a sudovi postupaju po zakonu. Zakonodavac se nije sjetio reagirati. U Saboru imaju važnijeg posla nego da sprečavaju da se ovom sustavu građani ili smiju ili da ga se srame, čak i onda kad u konkretnim situacijama, kojih se, navodno, do tada nisu sjetili, izađe na vidjelo gdje je intervencija nužna.
Igramo se suda i reda
Tako da se u splitskoj sudnici povodom Mamićeve tužbe mora raditi kao da je sve normalno. Kao da. Bjegunčeva odvjetnica negoduje što se njenom klijentu uskraćuje pravo da zaštiti svoj ugled i čast s obzirom na činjenicu da ga ”nije moguće neposredno ispitati”. A nije ga moguće ”neposredno ispitati” jer je u bjegstvu od hrvatskog poretka, suda i od presude s kakvom nitko na svijetu više nema ni ugleda ni časti.
Pa to je da svisneš od muke: igramo se suda i reda, a sudu i redu se zapravo rugamo kao u kakvoj banana državi. Nije sigurno ni sucima ugodno kad moraju ozbiljno oponašati svoje uloge u takvim degutantnim predstavama. A svakako nije ni građanima na čiji trošak i osuđenim kriminalcima odbjeglima u BiH – odakle ih se nikad neće izručiti – stoji na raspolaganju svaki i bilo koji sudski pogon hrvatske države, ravnopravno kao i bilo kome drugome.
Ima pravo odvjetnik utuženih repera: i to je tema njihove ogorčene pjesme o ”Mamićima”. Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić upravo u Saboru podnosi izvještaj o radu sudova pa možda kaže koju i o ovome.