Ajmo ovako. Ja sam direktorica javne televizije, a značajan novac od HTV-a za snimanje serije u devet nastavaka dobije moja kći jer je, navodno, ponudila najbolji projekt među svih 16 kandidata koji su se prijavili. Ili: Ja sam ministrica europskih fondova, a upravo je moj otac sretni dobitnik najveće tranše godišnjih potpora za neki biznis s poljoprivredom u Cetinskoj krajini.
Ili može ovo: Ja sam državna tajnica zadužena za državnu imovinu, a na natječaju za čišćenje i održavanje državnih prostora pobjeđuje servis mog nećaka koji je upravo za to registriran. A mogu biti i šefica Vladinog protokola kome se hrana i piće za sve evente isporučuje baš iz tvrtke čija je vlasnica moja vjenčana kuma.
Ovo su, dakako, izmišljeni slučajevi, ali čak i ne tako izmišljeni kako se čini jer smo usporedivih afera imali već dosta. To o čemu govorimo zove se sukob interesa i gotovo da nema ništa lakše nego razumjeti što je to. I sad Večernji list otkriva tu izvrsnu priču o državnom tajniku u Ministarstvu unutarnjih poslova Žarku Katiću koji je zadužen za izdavanje radnih dozvola strancima, a njegov sinak po imenu Filip osnovao je baš takvu tvrtku koja u Hrvatsku uvozi strane radnike.
Nije prijavio čime mu se sin bavi
Ima netko tko je zadržao poslovnu sposobnost a ne konta u čemu je ovdje stvar? Ne vjerujem. Jer to je sukob interesa po definiciji. Biznis Filipa Katića, koji tamo negdje po Katmanduu i Manili ugovara transfer nepalskih i filipinskih radnika ovamo i pogađa se s njihovim budućim hrvatskim poslodavcima – za što, dakako, naplaćuje naknadu – ovisi o tome hoće li njegov tata, državni tajnik u MUP-u, ispostaviti dozvole za te ljude. I kakve dozvole.
Otac je državni tajnik za strance kod ministra Božinovića postao 2017. godine. Pronicljivi sin Filip osnovao je tvrtku za uvoz strane radne snage 2020., kad su ovdašnji poslodavci počeli čupati kosu jer više nemaju koga zaposliti. Nije se posvetio nekoj drugoj djelatnosti, recimo uvozu također deficitarnih mineralnih goriva i maziva, kad je tata već bio na odlučujućoj poziciji u ministarstvu koje nema veze s gorivima i mazivima.
Do sada se sve to skupa nije znalo, ili samo mi nismo znali, no sada, kada su to novinari provalili, nema više nikakve sumnje. Žarko Katić mora biti smijenjen jer nije prijavio čime se njegov sin bavi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je ‘eventualni sukob interesa’?!
No, umjesto da se s tim kokošarenjem raskrsti za tili čas, kreću velike i seriozne rasprave o tome je li to sukob interesa, bi li mogao biti ili možda ne mora i traži se da se to meritorno analizira i utvrdi sa službenim potpisom i pečatom. Mislim da je naša politika skroz pošandrcala. Ili misli da građani ne vladaju vlastitim rasuđivanjem.
Čitam da je Božinovićevo Ministarstvo unutarnjih poslova, nakon Večernjakovog otkrića, od saborskog Povjerenstva za sukob interesa zatražilo mišljenje ”o eventualnom postojanju sukoba interesa njihovog državnog tajnika”.
A kako je državni tajnik Katić dobio funkciju u Vladi kao član HDZ-ovog koalicijskog partnera HSLS-a, kao tangirani se javlja i predsjednik HSLS-a Dario Hrebak. I on želi čuti što će o udruženom pothvatu oca i sina Katića reći Povjerenstvo da bi znao što mu je činiti. Majke ti mile, da Povjerenstvo za sukob interesa konstatira da se kruh mijesi od šećerne vate, Hrebak bi naručio vatu. Da se ispeče za sendviče s kulenom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Katić možda izađe čist kao gorski potok
Dosta je obeshrabrujuće gledati ovakva kola oko vruće kaše u koja se hvataju važni akteri našeg političkog života kad god ne žele donositi odluke. Kad čekaju da se stvari slegnu same od sebe. I kad se nadaju da će mediji za takve gnjavaže s vremenom izgubiti interes. Vidjet ćeš da će i Katić stariji, ako ga ikad itko zovne na raport, reći da nije imao pojma od čega mu živi sin. Da je sin punoljetan i da ima pravo osnovati tvrtku kakvu želi.
I da se već samim pitanjima o sinovljevoj firmi krše njegova i sinova ustavna prava. Možda će podnijeti tužbe protiv medija koji o ovome pišu. A ni za principijelnost stava Povjerenstva više ne bih dala ruku u vatru budući da je i kći nove predsjednice Aleksandre Jozić Ileković izabrana za posao u MUP-u.
I to nakon što je njena majka, kao članica Povjerenstva, glasala protiv pokretanja postupka protiv glavnog kadrovika u MUP-u, tipa koji je u Ministarstvu zaposlio čak pet članova svoje obitelji. Utoliko će i Katić možda iz ovoga izaći čist kao gorski potok. A Hrebak i Božinović moći će se napraviti ludi i mirno zakunjati poslije ručka. Jer ako institucija kaže da je šećerna vuna, onda je šećerna vuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sin uvozi radnike, a tata kao državni tajnik u MUP-u im izdaje radne dozvole. Ima netko tko ne konta u čemu je ovdje stvar?
Dosad se nije znalo, ali sada, kad su to novinari provalili, nema više nikakve sumnje
No, umjesto da se s tim kokošarenjem raskrsti za tili čas, kreću velike i seriozne rasprave o tome je li to sukob interesa, bi li mogao biti ili možda ne mora i traži se da se to meritorno analizira i utvrdi sa službenim potpisom i pečatom. Mislim da je naša politika skroz pošandrcala. Ili misli da građani ne vladaju vlastitim rasuđivanjem
Ajmo ovako. Ja sam direktorica javne televizije, a značajan novac od HTV-a za snimanje serije u devet nastavaka dobije moja kći jer je, navodno, ponudila najbolji projekt među svih 16 kandidata koji su se prijavili. Ili: Ja sam ministrica europskih fondova, a upravo je moj otac sretni dobitnik najveće tranše godišnjih potpora za neki biznis s poljoprivredom u Cetinskoj krajini.
Ili može ovo: Ja sam državna tajnica zadužena za državnu imovinu, a na natječaju za čišćenje i održavanje državnih prostora pobjeđuje servis mog nećaka koji je upravo za to registriran. A mogu biti i šefica Vladinog protokola kome se hrana i piće za sve evente isporučuje baš iz tvrtke čija je vlasnica moja vjenčana kuma.
Ovo su, dakako, izmišljeni slučajevi, ali čak i ne tako izmišljeni kako se čini jer smo usporedivih afera imali već dosta. To o čemu govorimo zove se sukob interesa i gotovo da nema ništa lakše nego razumjeti što je to. I sad Večernji list otkriva tu izvrsnu priču o državnom tajniku u Ministarstvu unutarnjih poslova Žarku Katiću koji je zadužen za izdavanje radnih dozvola strancima, a njegov sinak po imenu Filip osnovao je baš takvu tvrtku koja u Hrvatsku uvozi strane radnike.
Nije prijavio čime mu se sin bavi
Ima netko tko je zadržao poslovnu sposobnost a ne konta u čemu je ovdje stvar? Ne vjerujem. Jer to je sukob interesa po definiciji. Biznis Filipa Katića, koji tamo negdje po Katmanduu i Manili ugovara transfer nepalskih i filipinskih radnika ovamo i pogađa se s njihovim budućim hrvatskim poslodavcima – za što, dakako, naplaćuje naknadu – ovisi o tome hoće li njegov tata, državni tajnik u MUP-u, ispostaviti dozvole za te ljude. I kakve dozvole.
Otac je državni tajnik za strance kod ministra Božinovića postao 2017. godine. Pronicljivi sin Filip osnovao je tvrtku za uvoz strane radne snage 2020., kad su ovdašnji poslodavci počeli čupati kosu jer više nemaju koga zaposliti. Nije se posvetio nekoj drugoj djelatnosti, recimo uvozu također deficitarnih mineralnih goriva i maziva, kad je tata već bio na odlučujućoj poziciji u ministarstvu koje nema veze s gorivima i mazivima.
Do sada se sve to skupa nije znalo, ili samo mi nismo znali, no sada, kada su to novinari provalili, nema više nikakve sumnje. Žarko Katić mora biti smijenjen jer nije prijavio čime se njegov sin bavi.
To je ‘eventualni sukob interesa’?!
No, umjesto da se s tim kokošarenjem raskrsti za tili čas, kreću velike i seriozne rasprave o tome je li to sukob interesa, bi li mogao biti ili možda ne mora i traži se da se to meritorno analizira i utvrdi sa službenim potpisom i pečatom. Mislim da je naša politika skroz pošandrcala. Ili misli da građani ne vladaju vlastitim rasuđivanjem.
Čitam da je Božinovićevo Ministarstvo unutarnjih poslova, nakon Večernjakovog otkrića, od saborskog Povjerenstva za sukob interesa zatražilo mišljenje ”o eventualnom postojanju sukoba interesa njihovog državnog tajnika”.
A kako je državni tajnik Katić dobio funkciju u Vladi kao član HDZ-ovog koalicijskog partnera HSLS-a, kao tangirani se javlja i predsjednik HSLS-a Dario Hrebak. I on želi čuti što će o udruženom pothvatu oca i sina Katića reći Povjerenstvo da bi znao što mu je činiti. Majke ti mile, da Povjerenstvo za sukob interesa konstatira da se kruh mijesi od šećerne vate, Hrebak bi naručio vatu. Da se ispeče za sendviče s kulenom.
Katić možda izađe čist kao gorski potok
Dosta je obeshrabrujuće gledati ovakva kola oko vruće kaše u koja se hvataju važni akteri našeg političkog života kad god ne žele donositi odluke. Kad čekaju da se stvari slegnu same od sebe. I kad se nadaju da će mediji za takve gnjavaže s vremenom izgubiti interes. Vidjet ćeš da će i Katić stariji, ako ga ikad itko zovne na raport, reći da nije imao pojma od čega mu živi sin. Da je sin punoljetan i da ima pravo osnovati tvrtku kakvu želi.
I da se već samim pitanjima o sinovljevoj firmi krše njegova i sinova ustavna prava. Možda će podnijeti tužbe protiv medija koji o ovome pišu. A ni za principijelnost stava Povjerenstva više ne bih dala ruku u vatru budući da je i kći nove predsjednice Aleksandre Jozić Ileković izabrana za posao u MUP-u.
I to nakon što je njena majka, kao članica Povjerenstva, glasala protiv pokretanja postupka protiv glavnog kadrovika u MUP-u, tipa koji je u Ministarstvu zaposlio čak pet članova svoje obitelji. Utoliko će i Katić možda iz ovoga izaći čist kao gorski potok. A Hrebak i Božinović moći će se napraviti ludi i mirno zakunjati poslije ručka. Jer ako institucija kaže da je šećerna vuna, onda je šećerna vuna.