Škoro treba odlučiti: Postaje li Domovinski pokret stranka-satelit HDZ-a ili u dvije županije ide s centrom i ljevicom?

U Zagrebačkoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji ostao je još samo jedan pokušaj i manje od 30 dana za konstituiranje skupština

Stajanje uz Blaženka Bobana, Antu Sanadera i, u krajnjoj liniji, Andreja Plenkovića i Keruma u Splitsko-dalmatinskoj županiji i u situaciji u kojoj postoji alternativa, značajno bi ovlažilo barut žestoke kritike koju Škoro i drugovi lansiraju prema HDZ-u na nacionalnoj razini.

Predzadnjeg dana svibnja na naredne tri godine zatvorena su birališta u Hrvatskoj. Po redovnom rasporedu, sve do izbora za Europski parlament u svibnju 2024. godine neće biti kampanja, sučeljavanja, prebrojavanja… Odnosno, ne bi trebalo biti.

Naime, iako je od prošlog petka i Hrvatski sabor na dvomjesečnom ljetnjem raspustu, tjedni koji slijede neće biti lišeni političkih drama koje bi, pak, već ove jeseni mogle rezultirati – izlascima na birališta.

Izvanredni izbori?

Radi se o neuspješnom konstituiranju županijskih skupština u dvije velike hrvatske županije, Zagrebačkoj i Splitsko-dalmatinskoj. Baš u petak, u obje skupštine je održan drugi neuspješni pokušaj formiranja većine.

Po Zakonu o lokalnim izborima ostalo im je još samo trideset dana u kojima se može održati treći – i posljednji pokušaj njihovog konstituiranja. A onda? Izvanredni izbori za ta tijela.

Kraj utvrde

Ovdje se ne radi samo o tome hoće li nezavisni Stjepan Kožić koji je uz podršku HDZ-a osvojio dužnost župana Zagrebačke županije, ili HDZ-ov Blaženko Boban imati “oporbene situacije” u županijskim skupštinama i samim time morati pristati na neku vrstu uvijek potencijalno eksplozivne suradnje s političkim suparnicima.

Ne radi se, konačno, ni o tome da se (na još jednom primjeru) pokaže kako HDZ počinje gubiti tlo pod nogama u Dalmaciji koja mu je, barem na županijskoj razini, oduvijek bila sigurna politička utvrda. Rasplet u obje skupštine je, naime, u rukama Domovinskog pokreta, a način na koji će se priča odigrati u narednim tjednima mogao bi ključno utjecati na dugoročnu političku poziciju stranke Miroslava Škore.

Ključari iz Domovinskog pokreta

U zagrebačkoj županiji je u kojoj je, čini se, dogovor ipak nešto bliži, zapelo je na funkciji – predsjednika Skupštine. Nezavisni Kožić je pobijedio, ali iz Domovinskog pokreta odbijaju mogućnost da čelno mjesto u Skupštini dobije HDZ, jer se boje da će time imati preveliku kontrolu nad županom.

S obzirom na to da Kožić i HDZ imaju 21 od 47 vijećnika, a da su na drugoj strani SDP (13), Fokus (šest) i Most (dva zastupnika), jasno je da je pet vijećnika Domovinskog pokreta ključ bez kojeg nema konstituiranja Skupštine. Nego novih izbora za Županijsku skupštinu, odmah nakon godišnjih odmora.

Neriješeno u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Slično je, samo još dramatičnije, u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije. Tamo su HDZ, HSP i HGS (Kerum) na 22 vijećnika (od 47). Most ima sedam, SDP šest vijećnika, centristička koalicija ZA pet, dok Centar ima četvero vijećnika. Dakle, centar i ljevica su također 22 vijećnika. Ostaju još tri vijećnika – Domovinskog pokreta.

I ovdje je u dva navrata propalo konstituiranje županijske skupštine. U petak je čak išlo i glasanje o predsjednici ovog tijela, ali po 22 glasa dobile su i oporbena kandidatkinja Daša Dragnić i HDZ-ova Danica Baričević.

Loše za želudac

Domovinski pokret se ovdje čvrsto ukopao u stav da ne želi koalirati ni sa SDP-om Ranka Ostojića, ni sa Željkom Kerumom, što je rezultiralo trenutnom pat-pozicijom i odbrojavanjem posljednjih trideset dana do izvanrednih izbora.

Škorina stranka je u oba slučaja, a pogotovo ovom s juga, u prilično nezahvalnoj situaciji. Iako u Saboru dosta dobro surađuju na nekim projektima ne samo sa SDP-om, nego i s ljevijima od njih, odluka o tome da se s centrom i SDP-om formira vlast mogla bi loše pasti na želudac dobrom dijelu birača Domovinskog pokreta.

Postaje li DP stranka-satelit HDZ-a?

Čini se, međutim, da bi istu – ako ne i veću – količinu želučane kiseline kod Škorinih birača proizvelo i dizanje ruke za HDZ-ovu većinu, pogotovo u županiji u kojoj je ta stranka na vlasti već trideset godina, sa svim “divotama” koje toliko dugo trajanje na vlasti sa sobom nosi. Stajanje uz Blaženka Bobana, Antu Sanadera i, u krajnjoj liniji, Andreja Plenkovića i Keruma u Splitsko-dalmatinskoj županiji i u situaciji u kojoj postoji alternativa, značajno bi ovlažilo barut žestoke kritike koju Škoro i drugovi lansiraju prema HDZ-u na nacionalnoj razini.

Bila bi to, čini se, prečica prema ulasku u već solidno napućenu orbitu stranaka-satelita Hrvatske demokratske zajednice, čiji su utjecaj, pa i sama egzistencija, bez moćnog partnera – nepostojeći. Treća alternativa za Domovinski pokret također nije najsretnija – ustrajanje na principima koje su sami definirali i odlazak na izvanredne izbore bi, sasvim sigurno, izazvao optužbe sa svih strana za izazivanje “nepotrebnog” i “skupog” odlaska na birališta.

Novi izbori, staro pitanje

I tako se Domovinski pokret u ove dvije županije, posebno u Splitsko-dalmatinskoj gdje je tri desetljeća na vlasti stranka nezadovoljstvo kojom je i iniciralo ulazak Miroslava Škore u politiku, našao lice u lice sa stvarnošću. I konačnim pitanjem, zapisanim u genetski od kod prvog dana nastanka Škorine stranke. Treba li, dakle, Domovinski pokret – s kim god – rušiti HDZ ili se zadovoljiti ulogom korektiva (neki će to nazvati “desnim rezervoarom”) Plenkovićeve stranke?

Ili se, nekim čudom, karte nakon novih izbora mogu posložiti tako da Domovinski pokret ne ostane na ovakvoj političkoj vjetrometini? No, i to bi, opet, bila samo odgoda konačnog rješenja “Škorinog rebusa”: Popravljanje ili rušenje HDZ-a, sa svim rizicima koje te odluke nose. Treći put, onaj s izvanrednim izboirma je, ipak, tek samo guranje odgovora još malo dalje u budućnost.