Smrt u Operi zagrebačkog HNK posljedica je sloma hrvatskog javnog zdravstva, partijski dirigiranog, katastrofalno upravljanog i kadrovski nedostatnog. Ali smrt tenora Ante Topića je i poraz hrvatskog društva u cjelini jer je Ante Topić imao kao i svaki drugi hrvatski građanin nepisani ugovor s državom prema kojem će ona štiti njegovo osnovno ljudsko pravo, pravo na život i zdravlje.
Crkveni zbor Prezbiterijanske crkve u Mt. Vernonu, omanjem gradu u američkoj saveznoj državi Washington, ukupno je brojio 122 člana. Početkom ožujka ove godine u toj državi još nije bilo zabilježenih slučajeva zaraze koronavirusom te je dirigent crkvenog zbora Adam Burdick 6. ožujka poslao email svim članovima kako će se probe i dalje redovno odvijati bez obzira na to što “postoji određena zabrinutost zbog virusa”. Zbor je svoje probe redovno održavao utorkom te se 10. ožujka polovina svih članova ipak odazvala pozivu dirigenta i odradila probu u trajanju dva i pol sata.
Ravnatelj crkvenog zbora poslao je članovima 15. ožujka novi email u kojem ih obavještava kako je 11. i 12. ožujka najmanje šest članova zbora imalo povišenu temperaturu te da ih je troje testirano na SARS-CoV-2. Narednog dana rezultati testa su pokazali kako je sve troje pozitivno. Konačni rezultat probe na kojoj je sudjelovao 61 član zbora bila su 53 slučaja zaraze od kojih je njih troje završilo u bolnici, a dvoje je preminulo. Kasnije je ustanovljeno da na probi održanoj 3. ožujka ni jedan član zbora nije pokazivao neke od simptoma zaraze, a da je na probi tog kobnog 10. ožujka samo jedan sudionik imao simptome slične prehladi.
Epidemiološki događaji visokog rizika
Koncem ožujka prvi puta sam pisao o ovom slučaju, a kako je cijela kronologija događaja 12. svibnja objavljena na mrežnim stranicama američkog CDC-a bilo je za očekivati da će svugdje gdje postoji lokalna transmisija koronavirusa biti obustavljeno ili zabranjeno zborsko pjevanje bilo kakve vrste. Taj događaj kao i nekoliko drugih slučajeva zabilježenih na koncertima u noćnim klubovima, karaoke barovima i crkvama tijekom veljače i ožujka u Republici Koreji, Japanu i Singapuru, svi podrobno opisani u radovima objavljenim u prestižnim znanstvenim časopisima, svrstali su sva takva događanja u krajnje rizična i u vrijeme epidemije jednostavno nepoželjna.
Ne treba biti naročito obrazovan da bi se razumjelo kako je širenje virusa kapljičnim putem ili aerosolom bitno veće u skupini koja pjeva, skandira, viče ili se dere, nego tamo gdje se samo šapuće ili šuti. Zbog toga su sva okupljanja takve vrste, bez obzira radi li se o svadbama, obiteljskim proslavama, političkim skupovima, sportskim utakmicama, vjerskim obredima, koncertima ili opernim predstavama, epidemiološki događaji visokog rizika koji u većini zemlja nisu bili dopušteni čak ni u vrijeme lokalnih zatišja u širenju zaraze.
Zaraza u HNK
Naravno da uvijek postoje i drugačiji primjeri drugačije zemlje u kojima zdravstvene, državne i lokalne vlasti žele da njihovi građani uživaju u zborskoj pjesmi bez obzira na sve moguće posljedice. Jedna od takvih je i Hrvatska pa ne treba previše čuditi zašto je trenutno na vrhu europske liste po broju novih slučajeva u odnosu na broj stanovnika. To bi trebalo privući dužnu pažnju i svih onih koje previše ne mare za operne izvedbe ili za teatar uopće budući da je 4. prosinca u Respiratornom centru KB Dubrava od posljedica zaraze preminuo Ante Topić, član zbora Opere zagrebačkog HNK. COVID-19 bio je u trećem tjednu studenog uzrokom smrti i Slavka Bogdanovića, člana opernog zbora HNK u Osijeku.
Nakon smrti tenora Ante Topića saznali smo kako tijekom studenog u zagrebačkom HNK nisu poduzete nikakve posebne epidemiološke mjere iako se zaraza u toj kazališnoj kući počela širiti još krajem listopada što je na kraju rezultiralo zarazom čak 48 zaposlenika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najprije je 23. listopada odigrana premijera opere “Carmen“ gdje je u trećem činu četrdesetak aktera predstave simuliralo orgije na sceni “plazeći jedni po drugima“. Snimku te scene jedna je članica zbora Opere poslala Bernardu Kaiću, voditelju Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti u HZJZ-u koji je nakon što je snimku pregledao izjavio da se nada kako će Stožer ukinuti rad Opere do nekih boljih vremena.
Svi su znali za širenje korone, od Vlade do HZJZ-a
Nekoliko dana kasnije, 29. listopada, održana je predstava opere “Seviljski brijač“ na kojoj je sudjelovao prethodno zaraženi statist. Iako je statist tijekom izvedbe, odnosno prije i poslije nje, bio u kontaktu s tridesetak izvođača ili pomoćnog i tehničkog osoblja, uprava HNK je po saznanju o njegovoj zarazi diskretno obavijestila samo dvoje zaposlenika. Zbog takvog postupka Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi podnio je 16. studenog kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv intendantice HNK Dubravke Vrgoč.
Iz svega navedenog vidljivo je da su Vlada, njena nadležna ministarstva, nacionalni i gradski stožer, Državni inspektorat, gradske vlasti i HZJZ vrlo dobro znali kako se u zagrebačkom HNK još početkom studenog počela širiti zaraza, ali nitko od njih ni tada ni kasnije ništa nije želio učiniti za zaštitu života i zdravlja svih zaposlenika, suradnika i posjetitelja HNK.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugdje opere otkazane
Ako kojim slučajem poželite otići u parišku Operu na njenoj mrežnoj stranici dočekat će vas poruka direktora Alexandera Neefau koji izražava žaljenje što su zbog pandemije do konca godine otkazane sve izvedbe. Sličnu obavijest možete naći i na stranicama bečke i berlinske opere, iako je u svim tim gradovima i državama broj novih slučajeva na 100.000 stanovnika u 14 dana tri do pet puta manji nego u Hrvatskoj.
Smrt u Operi zagrebačkog HNK rezultat je ne samo izostanka bilo kakve pravovremene i suvisle protuepidemijske politike, ona je posljedica sloma hrvatskog javnog zdravstva, partijski dirigiranog, katastrofalno upravljanog i kadrovski nedostatnog. Ali smrt tenora Ante Topića je i poraz hrvatskog društva u cjelini jer je Ante Topić imao kao i svaki drugi hrvatski građanin nepisani ugovor s državom prema kojem će ona štiti njegovo osnovno ljudsko pravo, pravo na život i zdravlje.
Republika Hrvatska krajem je listopada izvedbama opera “Carmen” i “Seviljski brijač“ to njegovo pravo najprije neoprostivo ugrozila, a kasnijim prikrivanjem svojih grijeha i skandaloznim nečinjenjem raskinula je taj ugovor ne samo s Antom Topićem, nego i sa svim njegovim kolegicama i kolegama koji su imali više sreće od njega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neoprostivo zakašnjenje mjera
I površan pogled na priložene usporedne prikaze kretanja broja novih slučajeva ili broj preminulih na milijun stanovnika u sedam dana nesporno potvrđuje kako je Hrvatska svoje ključne pogreške u usporavanju širenja napravila još početkom listopada.
Umjesto da je poput Irske, Ujedinjene Kraljevine, Portugala, Njemačke ili Nizozemske započela s uvođenjem mjera ograničenja kontakata između članova različitih kućanstava kada su epidemiolozi još uvijek mogli evidentirati sve kontakte u novim žarištima, ona je ili slušala savjete šarlatana i samozvanih epidemioloških gurua ili je strahovala od reakcija onih zbog čijih lokalnih istomišljenika čak i uređene i pristojne države uvode izvanredno stanje i policijski sat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I premijer Andrej Plenković i njegov pogubljeni ministar zdravstva Vili Beroš i glavni epidemiolog Krunoslav Capak, svi su oni danas itekako svjesni da su neoprostivo zakasnili s uvođenjem mjera. Ali umjesto da građanima ponude ispriku zbog svojih pogrešnih procjena i zakašnjelih odluka, umjesto da priznaju kako su kapaciteti COVID bolnica popunjeni kako nam ne preostaje ništa drugo nego svesti sve kontakte između članova različitih kućanstava samo na one nužne i neizbježne, oni putem vjerodostojnih nasljednika Grigorija Aleksandroviča Potemkina nude nepostojeće liječnike i medicinske sestre koji trebaju brinuti o stvarnim pacijentima na običnim bolničkim krevetima izmišljenih odjela intenzivne njege.
Ante Topić bio je jedan 2145 bolesnika KB Dubrava, ali nažalost i jedan od 575 preminulih u toj bolnici u kojoj, kao i u svima drugima, neće biti mjesta za sve one kojima će zbog ovakve sramne, kukavičke i pogubne politike trebati odgovarajuća bolnička njega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Tragičan događaj u HNK ogroman je skandal. I Stožer i Vlada morali su znati da tamo bukti korona
Svi od Vlade do HZJZ-a dobro su znali kako se u HNK još početkom studenog počela širiti zaraza i nisu učinili ništa
Smrt u Operi zagrebačkog HNK posljedica je sloma hrvatskog javnog zdravstva, partijski dirigiranog, katastrofalno upravljanog i kadrovski nedostatnog. Ali smrt tenora Ante Topića je i poraz hrvatskog društva u cjelini jer je Ante Topić imao kao i svaki drugi hrvatski građanin nepisani ugovor s državom prema kojem će ona štiti njegovo osnovno ljudsko pravo, pravo na život i zdravlje.
Crkveni zbor Prezbiterijanske crkve u Mt. Vernonu, omanjem gradu u američkoj saveznoj državi Washington, ukupno je brojio 122 člana. Početkom ožujka ove godine u toj državi još nije bilo zabilježenih slučajeva zaraze koronavirusom te je dirigent crkvenog zbora Adam Burdick 6. ožujka poslao email svim članovima kako će se probe i dalje redovno odvijati bez obzira na to što “postoji određena zabrinutost zbog virusa”. Zbor je svoje probe redovno održavao utorkom te se 10. ožujka polovina svih članova ipak odazvala pozivu dirigenta i odradila probu u trajanju dva i pol sata.
Ravnatelj crkvenog zbora poslao je članovima 15. ožujka novi email u kojem ih obavještava kako je 11. i 12. ožujka najmanje šest članova zbora imalo povišenu temperaturu te da ih je troje testirano na SARS-CoV-2. Narednog dana rezultati testa su pokazali kako je sve troje pozitivno. Konačni rezultat probe na kojoj je sudjelovao 61 član zbora bila su 53 slučaja zaraze od kojih je njih troje završilo u bolnici, a dvoje je preminulo. Kasnije je ustanovljeno da na probi održanoj 3. ožujka ni jedan član zbora nije pokazivao neke od simptoma zaraze, a da je na probi tog kobnog 10. ožujka samo jedan sudionik imao simptome slične prehladi.
Epidemiološki događaji visokog rizika
Koncem ožujka prvi puta sam pisao o ovom slučaju, a kako je cijela kronologija događaja 12. svibnja objavljena na mrežnim stranicama američkog CDC-a bilo je za očekivati da će svugdje gdje postoji lokalna transmisija koronavirusa biti obustavljeno ili zabranjeno zborsko pjevanje bilo kakve vrste. Taj događaj kao i nekoliko drugih slučajeva zabilježenih na koncertima u noćnim klubovima, karaoke barovima i crkvama tijekom veljače i ožujka u Republici Koreji, Japanu i Singapuru, svi podrobno opisani u radovima objavljenim u prestižnim znanstvenim časopisima, svrstali su sva takva događanja u krajnje rizična i u vrijeme epidemije jednostavno nepoželjna.
Ne treba biti naročito obrazovan da bi se razumjelo kako je širenje virusa kapljičnim putem ili aerosolom bitno veće u skupini koja pjeva, skandira, viče ili se dere, nego tamo gdje se samo šapuće ili šuti. Zbog toga su sva okupljanja takve vrste, bez obzira radi li se o svadbama, obiteljskim proslavama, političkim skupovima, sportskim utakmicama, vjerskim obredima, koncertima ili opernim predstavama, epidemiološki događaji visokog rizika koji u većini zemlja nisu bili dopušteni čak ni u vrijeme lokalnih zatišja u širenju zaraze.
Zaraza u HNK
Naravno da uvijek postoje i drugačiji primjeri drugačije zemlje u kojima zdravstvene, državne i lokalne vlasti žele da njihovi građani uživaju u zborskoj pjesmi bez obzira na sve moguće posljedice. Jedna od takvih je i Hrvatska pa ne treba previše čuditi zašto je trenutno na vrhu europske liste po broju novih slučajeva u odnosu na broj stanovnika. To bi trebalo privući dužnu pažnju i svih onih koje previše ne mare za operne izvedbe ili za teatar uopće budući da je 4. prosinca u Respiratornom centru KB Dubrava od posljedica zaraze preminuo Ante Topić, član zbora Opere zagrebačkog HNK. COVID-19 bio je u trećem tjednu studenog uzrokom smrti i Slavka Bogdanovića, člana opernog zbora HNK u Osijeku.
Nakon smrti tenora Ante Topića saznali smo kako tijekom studenog u zagrebačkom HNK nisu poduzete nikakve posebne epidemiološke mjere iako se zaraza u toj kazališnoj kući počela širiti još krajem listopada što je na kraju rezultiralo zarazom čak 48 zaposlenika.
Najprije je 23. listopada odigrana premijera opere “Carmen“ gdje je u trećem činu četrdesetak aktera predstave simuliralo orgije na sceni “plazeći jedni po drugima“. Snimku te scene jedna je članica zbora Opere poslala Bernardu Kaiću, voditelju Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti u HZJZ-u koji je nakon što je snimku pregledao izjavio da se nada kako će Stožer ukinuti rad Opere do nekih boljih vremena.
Svi su znali za širenje korone, od Vlade do HZJZ-a
Nekoliko dana kasnije, 29. listopada, održana je predstava opere “Seviljski brijač“ na kojoj je sudjelovao prethodno zaraženi statist. Iako je statist tijekom izvedbe, odnosno prije i poslije nje, bio u kontaktu s tridesetak izvođača ili pomoćnog i tehničkog osoblja, uprava HNK je po saznanju o njegovoj zarazi diskretno obavijestila samo dvoje zaposlenika. Zbog takvog postupka Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi podnio je 16. studenog kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv intendantice HNK Dubravke Vrgoč.
Iz svega navedenog vidljivo je da su Vlada, njena nadležna ministarstva, nacionalni i gradski stožer, Državni inspektorat, gradske vlasti i HZJZ vrlo dobro znali kako se u zagrebačkom HNK još početkom studenog počela širiti zaraza, ali nitko od njih ni tada ni kasnije ništa nije želio učiniti za zaštitu života i zdravlja svih zaposlenika, suradnika i posjetitelja HNK.
Drugdje opere otkazane
Ako kojim slučajem poželite otići u parišku Operu na njenoj mrežnoj stranici dočekat će vas poruka direktora Alexandera Neefau koji izražava žaljenje što su zbog pandemije do konca godine otkazane sve izvedbe. Sličnu obavijest možete naći i na stranicama bečke i berlinske opere, iako je u svim tim gradovima i državama broj novih slučajeva na 100.000 stanovnika u 14 dana tri do pet puta manji nego u Hrvatskoj.
Smrt u Operi zagrebačkog HNK rezultat je ne samo izostanka bilo kakve pravovremene i suvisle protuepidemijske politike, ona je posljedica sloma hrvatskog javnog zdravstva, partijski dirigiranog, katastrofalno upravljanog i kadrovski nedostatnog. Ali smrt tenora Ante Topića je i poraz hrvatskog društva u cjelini jer je Ante Topić imao kao i svaki drugi hrvatski građanin nepisani ugovor s državom prema kojem će ona štiti njegovo osnovno ljudsko pravo, pravo na život i zdravlje.
Republika Hrvatska krajem je listopada izvedbama opera “Carmen” i “Seviljski brijač“ to njegovo pravo najprije neoprostivo ugrozila, a kasnijim prikrivanjem svojih grijeha i skandaloznim nečinjenjem raskinula je taj ugovor ne samo s Antom Topićem, nego i sa svim njegovim kolegicama i kolegama koji su imali više sreće od njega.
Neoprostivo zakašnjenje mjera
I površan pogled na priložene usporedne prikaze kretanja broja novih slučajeva ili broj preminulih na milijun stanovnika u sedam dana nesporno potvrđuje kako je Hrvatska svoje ključne pogreške u usporavanju širenja napravila još početkom listopada.
Umjesto da je poput Irske, Ujedinjene Kraljevine, Portugala, Njemačke ili Nizozemske započela s uvođenjem mjera ograničenja kontakata između članova različitih kućanstava kada su epidemiolozi još uvijek mogli evidentirati sve kontakte u novim žarištima, ona je ili slušala savjete šarlatana i samozvanih epidemioloških gurua ili je strahovala od reakcija onih zbog čijih lokalnih istomišljenika čak i uređene i pristojne države uvode izvanredno stanje i policijski sat.
I premijer Andrej Plenković i njegov pogubljeni ministar zdravstva Vili Beroš i glavni epidemiolog Krunoslav Capak, svi su oni danas itekako svjesni da su neoprostivo zakasnili s uvođenjem mjera. Ali umjesto da građanima ponude ispriku zbog svojih pogrešnih procjena i zakašnjelih odluka, umjesto da priznaju kako su kapaciteti COVID bolnica popunjeni kako nam ne preostaje ništa drugo nego svesti sve kontakte između članova različitih kućanstava samo na one nužne i neizbježne, oni putem vjerodostojnih nasljednika Grigorija Aleksandroviča Potemkina nude nepostojeće liječnike i medicinske sestre koji trebaju brinuti o stvarnim pacijentima na običnim bolničkim krevetima izmišljenih odjela intenzivne njege.
Ante Topić bio je jedan 2145 bolesnika KB Dubrava, ali nažalost i jedan od 575 preminulih u toj bolnici u kojoj, kao i u svima drugima, neće biti mjesta za sve one kojima će zbog ovakve sramne, kukavičke i pogubne politike trebati odgovarajuća bolnička njega.