Što se dogodilo s SDP-om u Splitu: pokazali su se kao neozbiljna i nebitna stranka

SDP nema povjerenja u vlastitu snagu i oporavak u drugom gradu u zemlji, iz čega slijedi da je nemoguće očekivati da će ih imati na nacionalnoj razini

18.07.2020., Zagreb - Sjednica Glavnog odbora SDP-a u Hotelu International. Pedja Grbin, Sinisa Hajdas Doncic, Zeljko Kolar.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

HDZ, koji jednostavno zaslužuje izgubiti vlast, može samo nastaviti uživati u tome da mu se potencijalni protivnici sami fauliraju

Ono što se ovog tjedna dogodilo na splitskom gradskom vijeću, prilikom glasanja o tome hoće li se Grad Split zadužiti 150 milijuna eura za potrebe razvojnih projekata, važnije je za arhitekturu sljedećih parlamentarnih izbora i općenito za političku scenu u Hrvatskoj, nego nedavna odluka Možemo o samostalnom izlasku na parlamentarne izbore, ali nije ni blizu uzrokovalo toliki javni interes.

Istina, to je donekle i razumljivo, s obzirom na to da se radilo o odluci stranke zagrebačkog gradonačelnika i naizgled najlogičnijeg mogućeg partnera SDP-u, međutim stvari s jedne strane nisu toliko jednostavne, a s druge ovdje je riječ o Splitu, gradu u kojem se uvijek nešto ranije pokažu politički trendovi koji se kasnije odraze na čitavu zemlju.

Razumijevanje konzekvenci i poruka

Pa što se dakle dogodilo u Splitu? Dogodilo se to da je jedan od dva vijećnika SDP-a, Damir Barbir, glasao protiv odluke svoje stranke i donio Puljku presudan glas i tanku većinu za izglasavanje kreditnog zaduženja. To je činjenica koju nitko ne može osporiti, dok je sve drugo u domeni interpretacija; jedna od mogućih i ovaj je tekst.

A za razumijevanje konzekvenci i poruka koje se iz ovoga mogu iščitati, potrebno je znati genezu splitskog SDP-a, ali i Puljkovog razumijevanja politike, kao i kombinacije za buduće parlamentarne izbore.

Kako je SDP tako propao u Splitu

Pad ugleda splitskog SDP-a traje već jako dugo, još otkad ga je vodio Marin Jurjević Baja, da bi ta stranka u gradu doživjela definitivan moralni poraz u Baldasarovo doba, što je posljedično dovelo do toga da trenutačno u sastavu Gradskog vijeća ima tek dva vijećnika, odnosno povijesni minimum.

I istina je da je trojac ljudi koji su posljednjih, postbaldasarovskih godina vodili tu stranku u gradu, a to su Goran Kotur, Damir Barbir i aktualni predsjednik Davor Matijević, bili važni mladi akteri u tom dobu, što im je bitno otežavalo rebrendizaciju stranke, dodatno upropaštene Koturovom odlukom da na pretposljednjim izborima u prvi plan isturi izvjesnog Antu Franića, koji je prvom prilikom napustio SDP i općenito nije imao pretjerane veze s ljevicom.

SDP se pokazao kao neozbiljan i nebitan

Gradsku organizaciju ubrzo nakon toga preuzeo je Barbir i konačno Matijević, čovjek koji je uspio vlastitim vijećničkim angažmanom započeti proces vraćanja povjerenja u tu stranku, inzistirajući dosljedno na socijalnim temama i pokazujući stvarnu upućenost u probleme grada.

No, sve i da je stigao napraviti puno više od toga, ovakav Barbirov izbor je taj oporavak rasturio na proste faktore, pokazao SDP kao neozbiljnu i nebitnu stranku te dodatno otežao, ako ne i onemogućio povratak povjerenja građana u socijaldemokrate.

Jer netko tko ne prati detaljno gradsku politiku, iz svega ovoga može vidjeti samo realnu nemoć SDP-a kao stranke i njenu suštinsku neozbiljnost, ako nije u stanju na ovakvoj temi održati jedinstven stav i glasati sukladno dogovoru. I to ne na način da se odmetnuo neki sedmi ili osmi vijećnik koji je slučajno upao u vijeće, nego je to napravio jedan od dvojice, i to donedavni predsjednik gradske organizacije.

Puljku ideja kompromisa nije baš najdraža

Što znači da SDP nema povjerenja u vlastitu snagu i oporavak u drugom gradu u zemlji, iz čega slijedi da je nemoguće očekivati da će takvo povjerenje u sebe imati na nacionalnoj razini. I kako god se Damir Barbir pokušavao opravdati, ovo je ključna poruka njegovog izbora.

Što se tiče same teme, odnosno izglasanog kredita, to nas dovodi do Ivice Puljka i njegovog političkog djelovanja, iz kojeg je vidljivo da mu ideja suradnje, dogovaranja i kompromisa nije baš najdraža, budući da je odbio zahtjeve spomenutog SDP-a, odnosno njegovog predsjednika, da se o svim pojedinim projektima dodatno raspravlja kada budu aktualni.

I tu, ne ulazeći uopće u pitanje je li ideja o kreditu ispravna ili nije, dolazimo do najbitnijega za politiku izvan Splita. A to je da ni zagrebačka, ni splitska gradska vlast, koliko god činile dobro došlo osvježenje i političku promjenu, nisu blagonaklono gledale na zahtjeve manjih partnera, a to je u oba slučaja bio SDP, što je na kraju dovelo do raskola prvo u zagrebačkoj, a potom u splitskoj organizaciji SDP-a.

HDZ može nastaviti sve ovo gledati i uživati

Imamo li opet u svijesti činjenicu da je HDZ nemoguće poraziti bez suradnje SDP-a, Možemo i Centra nakon sljedećih parlamentarnih izbora, bez obzira na to što između tih stranaka postoji ozbiljan ideološki jaz, teško je ne upitati se nakon svega, je li takva suradnja uopće moguća.

I sam SDP i njegov predsjednik tu se nalaze možda i pred najvećim izazovom osmišljavanja budućeg djelovanja i povratka vjerodostojnosti, u okolnostima koje im nimalo ne idu na ruku.

A HDZ, koji je ovakav model političkog djelovanja uspostavio i koji jednostavno zaslužuje izgubiti vlast, može samo nastaviti uživati u tome da mu se potencijalni protivnici sami fauliraju. Istina je da je cijena tog uživanja gubitak bilo kakvog utjecaja na vlast u dva najveća grada, ali dobiju li još jedne parlamentarne izbore, to im neće pretjerano teško pasti.