SDP se zadnjih mjeseci ponaša netipično inteligentno i odgovorno (nedavni incident s Mirelom Holy zaista nije stranačko nego karakterno pitanje). Peđa Grbin apsolutno je opravdano raspustio vukovarsku organizaciju SDP-a, jer pravomoćno osuđena osoba naprosto ne smije biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika. HDZ-ov vjerojatno može , ali SDP-ov doista ne smije.
Gospodin Grbin još je više bio u pravu, kad je raspustio zagrebačku organizaciju, koja je bila puna puna Bandićevih ili Bernardićevih simpatizera. SDP mora raščistiti s bilo kakvim tragovima povezanosti s Milanom Bandićem, što u Zagrebu nije sasvim lako. No, svakako je najpametniji Grbinov potez imenovanje Joška Klisovića SDP-ovim kandidatom za zagrebačkog gradonačelnika.
Ne samo zato što je Klisović neobično obrazovan i pristojan čovjek za tipičan profil suvremenog hrvatskog političara, nego stoga što je gospodin Klisović dovoljno inteligentan da razumije kako je on proglašen kandidatom za gradonačelnika i zato da se tijekom kampanje ne bi previše svađao s Tomislavom Tomaševićem, te da bi poslije prvog kruga izbora mogao uvjerljivo i iskreno podržati gospodina Tomaševića.
HDZ ne želi sudjelovati u rušenju Bandića
Joško Klisović pametan je samosvjestan čovjek, koji može voditi baš takvu kampanju. Jer, naglasimo još jednom o čemu se ovdje ustvari radi. Jedini stvarni cilj ovogodišnjih zagrebačkih izbora jest rušenje Milana Bandića, političara koji već dvadesetak godina kriminalizira cijeli grad. HDZ ne želi sudjelovati u procesu Bandićeva rušenja, dakle, u dekriminalizaciji Zagreba, što je vidljivo iz postupaka njihova kandidata, koji je toliko politički i komunikacijski limitiran, da je implicitno napao Đorđa Balaševića dva dana poslije pjevačeve smrti, u vrijeme kad se cijeli Zagreb, uključujući i ponešto HDZ-ovih birača, s puno sentimentalnosti opraštao od Balaševića.
HDZ, dakle, ne želi sudjelovati u rušenju Milana Bandića, pa je taj važni politički prostor ostavljen isključivo lijevo liberalnim strankama. Sve ankete pokazuju da je Tomislav Tomašević, šef platforme Možemo, najizgledniji kandidat za novog zagrebačkog gradonačelnika. Stoga je dužnost svake političke opcije u Zagrebu, koja se trajno želi riješiti gospodina Bandića, da pomogne gospodinu Tomaševiću na ovogodišnjim gradskim izborima. SDP i Joško Klisović baš to rade. SDP i Klisović ne žele napadati Tomaševića; njihova se najoštrija dosadašnja kritika odnosila na Tomaševićevo neiskustvo.
Tomašević ne želi napadati SDP
Kad bi polemike na hrvatskoj političkoj sceni ostale u oprekama iskusno-neiskusno, naši bi političari komunicirali jednako ljubazno kao recepcionari u hotelima s pravih pet zvjezdica. SDP, znači, ne napada Tomaševića, kao što ni Tomašević ne želi ulaziti u konflikt sa SDP-om, pa je tako, prije nekoliko dana, na pomalo bedasta pitanja jednog novinara N1 o sukobu između Možemo i SDP-a, mirno objašnjavao kako se radi o najnormalnijoj izbornoj retorici, a ne o konfliktu na ljevici, dodavši da je on osobno spreman podržati Joška Klisovića, plasira li se Klisović u drugi krug.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Evidentno je, dakle, da je na razini dvije najvažnije lijevo liberalne političke opcije u Zagrebu, SDP-a i Možemo, postignut čvrst dogovor o predizbornoj suradnji baš po uzoru na dogovor dva lijevo liberalna koalicijska bloka prije 21 godinu, na parlamentarnim izborima 3.siječnja 2000. kad su Račan i Budiša, u suradnji s grupacijom sastavljenom od HNS a, IDS-a, LS-a i HSS-a, uvjerljivo pobijedili HDZ.
Suradnjom bi se mogao izbaciti Bandić
Po istom bi modelu suradnje, Možemo, SDP i druge, manje lijevo liberalne stranke, za tri mjeseca trebale zauvijek izbaciti Milana Bandića iz političkog života. Pri tome uopće nije bitno koliko će glasova SDP osvojiti na predstojećim izborima. SDP je trajna, čvrsta stranka, koju jedni izbori ne mogu uništiti. Uostalom, na parlamentarnim izborima 1992.godine Račanov je SDP postigao upravo katastrofalan rezultat, da bi već 1995. godine postao najjača hrvatska oporbena stranka. SDP je ušao u neophodnu fazu čistilišta, koja se predugo odgađala, i koja će neizbježno biti traumatična.
Međutim, sudjelovanjem u političkoj eliminaciji zagrebačkog gradonačelnika i potporom Tomislavu Tomaševiću da postane novi zagrebački gradonačelnik, SDP će izgraditi čvrstu osnovu za obnovu stranke i za uspješan izlazak na parlamentarne izbore za tri godine. A Tomislav Tomašević apsolutno je jedini realni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, koji bi mogao promijeniti niz groznih, korupcijskih politika i administrativnih praksi, koje se već predugo provode u glavnom gradu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se zapravo krije iza mudre SDP-ove odluke da Joška Klisovića kandidira za gradonačelnika Zagreba
Kandidiranje Joška Klisovića najpametniji je SDP-ov potez posljednjih mjeseci
Sve ankete pokazuju da je Tomislav Tomašević, šef platforme Možemo, najizgledniji kandidat za novog zagrebačkog gradonačelnika. Stoga je dužnost svake političke opcije u Zagrebu, koja se trajno želi riješiti gospodina Bandića, da pomogne gospodinu Tomaševiću na ovogodišnjim gradskim izborima. SDP i Joško Klisović baš to rade.
SDP se zadnjih mjeseci ponaša netipično inteligentno i odgovorno (nedavni incident s Mirelom Holy zaista nije stranačko nego karakterno pitanje). Peđa Grbin apsolutno je opravdano raspustio vukovarsku organizaciju SDP-a, jer pravomoćno osuđena osoba naprosto ne smije biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika. HDZ-ov vjerojatno može , ali SDP-ov doista ne smije.
Gospodin Grbin još je više bio u pravu, kad je raspustio zagrebačku organizaciju, koja je bila puna puna Bandićevih ili Bernardićevih simpatizera. SDP mora raščistiti s bilo kakvim tragovima povezanosti s Milanom Bandićem, što u Zagrebu nije sasvim lako. No, svakako je najpametniji Grbinov potez imenovanje Joška Klisovića SDP-ovim kandidatom za zagrebačkog gradonačelnika.
Ne samo zato što je Klisović neobično obrazovan i pristojan čovjek za tipičan profil suvremenog hrvatskog političara, nego stoga što je gospodin Klisović dovoljno inteligentan da razumije kako je on proglašen kandidatom za gradonačelnika i zato da se tijekom kampanje ne bi previše svađao s Tomislavom Tomaševićem, te da bi poslije prvog kruga izbora mogao uvjerljivo i iskreno podržati gospodina Tomaševića.
HDZ ne želi sudjelovati u rušenju Bandića
Joško Klisović pametan je samosvjestan čovjek, koji može voditi baš takvu kampanju. Jer, naglasimo još jednom o čemu se ovdje ustvari radi. Jedini stvarni cilj ovogodišnjih zagrebačkih izbora jest rušenje Milana Bandića, političara koji već dvadesetak godina kriminalizira cijeli grad. HDZ ne želi sudjelovati u procesu Bandićeva rušenja, dakle, u dekriminalizaciji Zagreba, što je vidljivo iz postupaka njihova kandidata, koji je toliko politički i komunikacijski limitiran, da je implicitno napao Đorđa Balaševića dva dana poslije pjevačeve smrti, u vrijeme kad se cijeli Zagreb, uključujući i ponešto HDZ-ovih birača, s puno sentimentalnosti opraštao od Balaševića.
HDZ, dakle, ne želi sudjelovati u rušenju Milana Bandića, pa je taj važni politički prostor ostavljen isključivo lijevo liberalnim strankama. Sve ankete pokazuju da je Tomislav Tomašević, šef platforme Možemo, najizgledniji kandidat za novog zagrebačkog gradonačelnika. Stoga je dužnost svake političke opcije u Zagrebu, koja se trajno želi riješiti gospodina Bandića, da pomogne gospodinu Tomaševiću na ovogodišnjim gradskim izborima. SDP i Joško Klisović baš to rade. SDP i Klisović ne žele napadati Tomaševića; njihova se najoštrija dosadašnja kritika odnosila na Tomaševićevo neiskustvo.
Tomašević ne želi napadati SDP
Kad bi polemike na hrvatskoj političkoj sceni ostale u oprekama iskusno-neiskusno, naši bi političari komunicirali jednako ljubazno kao recepcionari u hotelima s pravih pet zvjezdica. SDP, znači, ne napada Tomaševića, kao što ni Tomašević ne želi ulaziti u konflikt sa SDP-om, pa je tako, prije nekoliko dana, na pomalo bedasta pitanja jednog novinara N1 o sukobu između Možemo i SDP-a, mirno objašnjavao kako se radi o najnormalnijoj izbornoj retorici, a ne o konfliktu na ljevici, dodavši da je on osobno spreman podržati Joška Klisovića, plasira li se Klisović u drugi krug.
Evidentno je, dakle, da je na razini dvije najvažnije lijevo liberalne političke opcije u Zagrebu, SDP-a i Možemo, postignut čvrst dogovor o predizbornoj suradnji baš po uzoru na dogovor dva lijevo liberalna koalicijska bloka prije 21 godinu, na parlamentarnim izborima 3.siječnja 2000. kad su Račan i Budiša, u suradnji s grupacijom sastavljenom od HNS a, IDS-a, LS-a i HSS-a, uvjerljivo pobijedili HDZ.
Suradnjom bi se mogao izbaciti Bandić
Po istom bi modelu suradnje, Možemo, SDP i druge, manje lijevo liberalne stranke, za tri mjeseca trebale zauvijek izbaciti Milana Bandića iz političkog života. Pri tome uopće nije bitno koliko će glasova SDP osvojiti na predstojećim izborima. SDP je trajna, čvrsta stranka, koju jedni izbori ne mogu uništiti. Uostalom, na parlamentarnim izborima 1992.godine Račanov je SDP postigao upravo katastrofalan rezultat, da bi već 1995. godine postao najjača hrvatska oporbena stranka. SDP je ušao u neophodnu fazu čistilišta, koja se predugo odgađala, i koja će neizbježno biti traumatična.
Međutim, sudjelovanjem u političkoj eliminaciji zagrebačkog gradonačelnika i potporom Tomislavu Tomaševiću da postane novi zagrebački gradonačelnik, SDP će izgraditi čvrstu osnovu za obnovu stranke i za uspješan izlazak na parlamentarne izbore za tri godine. A Tomislav Tomašević apsolutno je jedini realni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, koji bi mogao promijeniti niz groznih, korupcijskih politika i administrativnih praksi, koje se već predugo provode u glavnom gradu.