E sad, ovdje je važno vrijeme radnje. Naime, Minimaksove zagrebačke ustaše ne dolaze iz ratnih devedesetih, nego iz jugoslavenskih osamdesetih godina, kad smo svi još živjeli u zajedničkoj državi i kad nitko nije predviđao tako brutalni raspad Jugoslavije.
Tko su uopće pripadnici beogradske čaršije?
Minimaksov stav da su u Zagrebu svi ustaše, tipičan je za onaj koloplet ljudi, ideja i organizacija, koji se već desetljećima i desetljećima naziva beogradska čaršija. Riječ je o protagonistima javne scene, intelektualcima, novinarima, bivšim i sadašnjim političarima, kao i pripadnicima obavještajnih službi, koji svi skupa, velikim dijelom formiraju javno mišljenje u Srbiji.
Glavna je značajka politike beogradske čaršije izazivanje i održavanje antagonizma prema Hrvatima, Bošnjacima i Albancima (krajem osamdesetih i početkom devedesetih i prema Slovencima), kao i stalne, nepromjenjive, neposustale teritorijalne ambicije prema dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Beogradska je čaršija zapravo najretrogradniji i nacionalno najradikalniji segment srpskog društva.
Iz sentimenta i ideologije beogradske čaršije proizašao je, napokon, Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz osamdesetih godina, koji je poslužio kao čvrsta ideološka podloga za Miloševićeve ratove.
I Račan je upozoravao da se s njima ne može surađivati
Ivica Račan u jednom je opsežnom intervjuu od prije tridesetak godina plastično prikazao stavove beogradske čaršije prema Hrvatskoj. ”Za njih smo svi mi, i Tuđman i ja, i Stipe Šuvar, zakleti ustaše. I dok se takvo stanje ne promijeni, sa Srbijom će biti nemoguće ozbiljno razgovarati, a kamoli surađivati”, govorio je šef hrvatske Socijaldemokratske partije i bivši visoki dužnosnik hrvatske i jugoslavenske Komunističke partije, čovjek koji je vrlo detaljno poznavao srpsku političku scenu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Video kojeg je neki dan objavio kosovski teolog Miloš Stojković, i to za vrijeme posjeta Kninu, tipičan je primjer ponašanja beogradske čaršije. Stojković je, podsjetimo u tom videu govorio o srpskim zemljama u Dalmacije ustvrdio da ti prostori zapravo pripadaju Srbiji (Stojković je kasnije pokušao demantirati da se radi o njegovom videu, tvrdeći kako je autor netko drugi te da se video slučajno pojavio na njegovom Facebooku; međutim, čini se da mu nitko ne vjeruje).
Krajnji cilj videa izazivanje fizičkih napada Hrvata na Srbe
Video sa Stojkovićeva Facebooka nije namijenjen Srbima, nego Hrvatima. Njegov je cilj razbjesniti Hrvate, osobito lokalno stanovništvo, pa isprovocirati što je moguće napetije odnose s lokalnim Srbima. Krajnji je cilj ovog videa izazivanje fizičkih napada Hrvata na Srbe. Da bi se zatim u Beogradu moglo tvrditi kako se, eto, ustaše ponovo iživljavaju nad nezaštićenim srpskim narodom u Krajini. Cilj je, dakle, izazvati osjećaj i dojam o ugroženosti Srba u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podsjetimo, navodna ugroženost Srba u Hrvatskoj predstavljala je glavni povod za srpske ustanke 1990. godine, a zatim i za jugoslavensku i srpsku vojnu intervenciju protiv Hrvatske. Danas je, naravno, sve drukčije. Ne postoje ni unutarnji, ni vanjski preduvjeti za bilo kakve ozbiljnije nacionalne nemire, a još manje za međudržavnu vojnu konfrontaciju. Hrvatska je, uostalom, u NATO-u.
Čaršija i dalje ima teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj
Međutim, Stojkovićev video, kao i bezbroj drugih događaja u srpskoj političkoj, intelektualnoj i estradnoj javnosti, govore o nečemu što zaista jest važno. Ona Srbija, koju reprezentira beogradska čaršija, i dalje ima sasvim ozbiljne teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj, neovisno od toga što se one trenutno ne mogu ni početi realizirati.
I tu je riječ o kontinuitetu srpske državne politike još od Prvog svjetskog rata do danas. Taj je kontinuitet uspio trajno i čvrsto osporiti jedino Josip Broz Tito, demontirajući Srbiju na tri države (pa smo mu zato ukinuli trg u Zagrebu).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budući da je sam Aleksandar Vučić formiran u čaršijskom političkom i ideološkom ambijentu, te da pojedini njegovi ministri u određenim povodima osporavaju teritorijalni integritet Republike Hrvatske, sasvim je očigledno, baš kao što je Ivica Račan rekao prije tridesetak godina, da se s takvom Srbijom ne može surađivati. Kao što je jasno da će se ispadi poput Stojkovićeva s vremena na vrijeme ponavljati.
Što zbilja stoji iza provokacije srpskog teologa, koji govori da će se u Kninu opet vijoriti srpske zastave
Video Miloša Stojkovića tipičan je primjer povijesnog odnosa beogradske čaršije prema Hrvatskoj i Bosni
Video sa Stojkovićeva Facebooka nije namijenjen Srbima, nego Hrvatima. Njegov je cilj razbjesniti Hrvate, osobito lokalno stanovništvo, pa isprovocirati što je moguće napetije odnose s lokalnim Srbima. Krajnji je cilj ovog videa izazivanje fizičkih napada Hrvata na Srbe. Da bi se zatim u Beogradu moglo tvrditi kako se, eto, ustaše ponovo iživljavaju nad nezaštićenim srpskim narodom u Krajini.
Popularni srpski komičar i voditelj Milovan Ilić Minimaks, čovjek koji je izmislio Lepu Branu, u nekim je beogradskim krugovima bio osobito omiljen zbog političkog vica, kojeg je često pričao na radiju. Vic ide otprilike ovako: ”Sedim u restorana u Zagrebu, i odjednom ustanem, Kad ono, oko mene svi ustaše.”
E sad, ovdje je važno vrijeme radnje. Naime, Minimaksove zagrebačke ustaše ne dolaze iz ratnih devedesetih, nego iz jugoslavenskih osamdesetih godina, kad smo svi još živjeli u zajedničkoj državi i kad nitko nije predviđao tako brutalni raspad Jugoslavije.
Tko su uopće pripadnici beogradske čaršije?
Minimaksov stav da su u Zagrebu svi ustaše, tipičan je za onaj koloplet ljudi, ideja i organizacija, koji se već desetljećima i desetljećima naziva beogradska čaršija. Riječ je o protagonistima javne scene, intelektualcima, novinarima, bivšim i sadašnjim političarima, kao i pripadnicima obavještajnih službi, koji svi skupa, velikim dijelom formiraju javno mišljenje u Srbiji.
Glavna je značajka politike beogradske čaršije izazivanje i održavanje antagonizma prema Hrvatima, Bošnjacima i Albancima (krajem osamdesetih i početkom devedesetih i prema Slovencima), kao i stalne, nepromjenjive, neposustale teritorijalne ambicije prema dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Beogradska je čaršija zapravo najretrogradniji i nacionalno najradikalniji segment srpskog društva.
Iz sentimenta i ideologije beogradske čaršije proizašao je, napokon, Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz osamdesetih godina, koji je poslužio kao čvrsta ideološka podloga za Miloševićeve ratove.
I Račan je upozoravao da se s njima ne može surađivati
Ivica Račan u jednom je opsežnom intervjuu od prije tridesetak godina plastično prikazao stavove beogradske čaršije prema Hrvatskoj. ”Za njih smo svi mi, i Tuđman i ja, i Stipe Šuvar, zakleti ustaše. I dok se takvo stanje ne promijeni, sa Srbijom će biti nemoguće ozbiljno razgovarati, a kamoli surađivati”, govorio je šef hrvatske Socijaldemokratske partije i bivši visoki dužnosnik hrvatske i jugoslavenske Komunističke partije, čovjek koji je vrlo detaljno poznavao srpsku političku scenu.
Video kojeg je neki dan objavio kosovski teolog Miloš Stojković, i to za vrijeme posjeta Kninu, tipičan je primjer ponašanja beogradske čaršije. Stojković je, podsjetimo u tom videu govorio o srpskim zemljama u Dalmacije ustvrdio da ti prostori zapravo pripadaju Srbiji (Stojković je kasnije pokušao demantirati da se radi o njegovom videu, tvrdeći kako je autor netko drugi te da se video slučajno pojavio na njegovom Facebooku; međutim, čini se da mu nitko ne vjeruje).
Krajnji cilj videa izazivanje fizičkih napada Hrvata na Srbe
Video sa Stojkovićeva Facebooka nije namijenjen Srbima, nego Hrvatima. Njegov je cilj razbjesniti Hrvate, osobito lokalno stanovništvo, pa isprovocirati što je moguće napetije odnose s lokalnim Srbima. Krajnji je cilj ovog videa izazivanje fizičkih napada Hrvata na Srbe. Da bi se zatim u Beogradu moglo tvrditi kako se, eto, ustaše ponovo iživljavaju nad nezaštićenim srpskim narodom u Krajini. Cilj je, dakle, izazvati osjećaj i dojam o ugroženosti Srba u Hrvatskoj.
Podsjetimo, navodna ugroženost Srba u Hrvatskoj predstavljala je glavni povod za srpske ustanke 1990. godine, a zatim i za jugoslavensku i srpsku vojnu intervenciju protiv Hrvatske. Danas je, naravno, sve drukčije. Ne postoje ni unutarnji, ni vanjski preduvjeti za bilo kakve ozbiljnije nacionalne nemire, a još manje za međudržavnu vojnu konfrontaciju. Hrvatska je, uostalom, u NATO-u.
Čaršija i dalje ima teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj
Međutim, Stojkovićev video, kao i bezbroj drugih događaja u srpskoj političkoj, intelektualnoj i estradnoj javnosti, govore o nečemu što zaista jest važno. Ona Srbija, koju reprezentira beogradska čaršija, i dalje ima sasvim ozbiljne teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj, neovisno od toga što se one trenutno ne mogu ni početi realizirati.
I tu je riječ o kontinuitetu srpske državne politike još od Prvog svjetskog rata do danas. Taj je kontinuitet uspio trajno i čvrsto osporiti jedino Josip Broz Tito, demontirajući Srbiju na tri države (pa smo mu zato ukinuli trg u Zagrebu).
Budući da je sam Aleksandar Vučić formiran u čaršijskom političkom i ideološkom ambijentu, te da pojedini njegovi ministri u određenim povodima osporavaju teritorijalni integritet Republike Hrvatske, sasvim je očigledno, baš kao što je Ivica Račan rekao prije tridesetak godina, da se s takvom Srbijom ne može surađivati. Kao što je jasno da će se ispadi poput Stojkovićeva s vremena na vrijeme ponavljati.