S obzirom na to kako naglo i iznenada se sve odigralo, suludo bi bilo sumnjati da jedan od razloga naprasne ostavke Miroslava Škore na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta nisu dobro narušeni odnosi u vrhu stranke. Oko čega je pukao i posljednji konopac koji je popularnog pjevača i u posljednje dvije godine uspješnog političara (priča o seriji poraza je ipak više trolanje političkih protivnika nego išta drugo, Domovinski pokret je od nule došao do ozbiljne snage) vezivao za stranku koju je osnovao, pitanje je oko kojeg će biti još analiza. Sasvim je, primjerice, moguće da je pitanje ulaska u orbitu HDZ-a u jedine dvije županije kojima prijete izvanredni izbori točka pucanja.
No, da je puklo u samom vrhu, nema nikakve sumnje. Da se Škoro, eto, tek umorio ili odlučio povući iz zdravstvenih razloga, ne bi otišao objavom na Facebooku koja je šokirala njegove stranačke kolege, a najviše, čini se, njegovu sestru, saborsku zastupnicu Vesnu Vučemilović.
Veselo
Da je, ukratko, razlog bilo koji osim narušenih odnosa, onda bi Škoro za svoj odlazak organizirao tiskovnu konferenciju, okružen najbližim suradnicima, a stranka bi na njoj iznijela precizan plan prijelaznog razdoblja, možda čak i predstavila vjerojatnog nasljednika/nasljednicu karizmatičnog osnivača.
Ništa od toga se nije dogodilo, Domovinski pokret je samo objavio Facebook status u kojem su nahvalili Škoru, ali i napisali da ih je ostavka “pomalo zatekla”. Status koji je dan poslije spomenuta saborska zastupnica te stranke, Vesna Vučemilović nazvala – sjevernokorejskim. Veselo.
Traži se “pobjednički mentalitet”
Ukratko, jasno je da u ovakvoj situaciji, koja prijeti dezintegracijom stranke, Domovinski pokret nema u rukavu rješenje za to tko će biti Škoro nakon Škore. Što otvara prostor špekulacijama, a one, jasno, daljnjem kaosu.
Politički tajnik stranke i sad v.d. predsjednika, Mario Radić, članovima je obećao kako će to biti “osoba koja okuplja i koja ima pobjednički mentalitet”. Kako onih s pobjedama u džepu i nema baš previše na političkoj sceni, pogotovo na ovom dijelu, desnijem od HDZ-a, mnogima je na pamet palo prvo ime koje je krenulo u opticaj odmah nakon Škorine ostavke – gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grobar ili spasitelj?
Već su krenule i prve javne reakcije na tu mogućnost. Istaknuti saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepan Bartulica kaže da ga cijeni i da je Penava jedan u nizu onih koji bi mogli preuzeti stranku. Sestra Miroslava Škore, Vesna Vučemilović, je daleko skeptičnija, podsjećajući kako je u predsjedničkoj kampanji Penava nastupao na skupovima Kolinde Grabar-Kitarović, dakle direktno protiv Škore, boji se da bi se Penava mogao pretvoriti u – grobara stranke.
Pretvaranje Penave u novu veliku nadu domaće ultradesnice i čovjeka koji okuplja sve one kojima je HDZ skoro pa izdajnička stranka zbog centrističkih “skretanja” i koalicije sa SDSS-om, ima svoju logiku. Čovjek je uvjerljivo pobijedio na izborima za gradonačelnika Vukovara, nacionalno je prepoznatljiva figura, a HDZ je napustio nezadovoljan politikom stranke.
Ivan Penava – nezavisna lista
No, slutnja Vesne Vučemilović da bi Penava mogao biti posljednji korak na putu prema dole stranke koja je prije jedva godinu dana osvojila treće mjesto na parlamentarnim izborima, itekako je utemeljena. Činjenica da je Penava podržavao Grabar-Kitarović je tu čak možda manji problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, Penava nije uopće član Domovinskog pokreta. On je, kao nezavisni kandidat, išao na listi Domovinskog pokreta na parlamentarnim izborima, član je njihovog kluba, ali i – druge stranke. Stranka se zove “Ivan Penava – nezavisna lista” i s njom je, a ne s Domovinskim pokretom, Penava pobijedio na lokalnim izborima.
Riba na biciklu
Kako bi netko tko je dvije godine gazio po terenu prvo za Miroslava Škoru, pa za Domovinski pokret, prihvatio činjenicu, da mu stranku sad preuzima čovjek koji do Škorinog odlaska nije bio ni njen član? Pa još, eto, čovjek koji je u predsjedničkoj kampanji, kako naglašava Vučemilović, bio na suprotnoj strani?
Izbor Ivana Penave bi, međutim, za Domovinski pokret mogao predstavljati još jedan, golemi problem. Za razliku od Škore, kojemu su inzistiranje na izrazito desnim politikama i ratnički istupi u javnosti djelovali prirodno kao, otprilike, biciklistička kaciga na ribi, Penava se savršeno uklapa u foto-robota lidera nacionalno nabrijane (jako blagi izraz) stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O ne, Penava ne bi nimalo neprirodno izgledao dok poziva na suradnju protiv nadirućih hordi ljevičara i ćirilice, dok se neprestano poziva na žrtve rata koristeći emotivno najzapaljivije moguće slike i plaši birače izglednom obnovom Jugoslavije (evo je, samo što nije). I tu bi, ukratko, mogao biti kraj priče o Domovinskom pokretu kao politički bitnom faktoru na nacionalnoj razini.
Očajnička ultradesna kampanja u Zagrebu
Naime, cijela Škorina priča prije dvije godine nije počela kao pokazna vježba desničarenja. U kampanji za predsjedničke izbore Škoro je itekako igrao na image uspješnog poduzetnika, čovjeka koji nije isključiv i nezavisnog igrača koji je prije svega borac protiv interesnih skupina koje su zarobile zemlju i priječe njen društveni i gospodarski razvoj.
Kasnije je Škoro sve više odlazio u desno, surađujući i s bizarnijim likovima s političke scene, poput Hrvoja Zekanovića, a vrh odmicanja od priče iz predsjedničke kampanje bila je žustra, očajnička i ultradesna kampanja u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radnička fronta desnice
Svim time je Domovinski pokret definitivno dobio biljeg stranke koja je izrazito desno. Dolaskom Penave, ta priča bi se još nekoliko puta žešće podcrtala, a stranka koju je osnovao Miroslav Škoro otplovila još dalje prema rubovima političke scene. Govoreći slikovito, ako je Domovinski pokret sa Škorom bio na desnici ono što je Možemo! s Tomislavom Tomaševićem na ljevici, s Penavom bi se Domovinski pokret pretvorio u – Radničku frontu.
A tamo, na lijevim i desnim rubovima političkog spektra, kako su pokazali praktički svi izbori u trideset godina hrvatskog višestranačja, jednostavno nema dovoljno glasova da politička opcija koja ih zastupa bude išta više od pukog ukrasa u parlamentu. Na tim rubovima 16 mandata osvojenih 2020. godine djelovali bi kao potpuno nedostižan rezultat, a cilj Pokreta da ozbiljno promijeni Hrvatsku tek kao dokumentarni zapis iz – davne prošlosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvarno, Penava je ozbiljna ideja? Domovinski pokret bi time otplovio skroz udesno i u - irelevantnost
Kaos koji je u Domovinskom pokretu izazvao nenadani odlazak Miroslava Škore sve je ozbiljniji
Govoreći slikovito, ako je Domovinski pokret sa Škorom bio na desnici ono što je Možemo! s Tomislavom Tomaševićem na ljevici, s Penavom bi se Domovinski pokret pretvorio u - Radničku frontu
S obzirom na to kako naglo i iznenada se sve odigralo, suludo bi bilo sumnjati da jedan od razloga naprasne ostavke Miroslava Škore na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta nisu dobro narušeni odnosi u vrhu stranke. Oko čega je pukao i posljednji konopac koji je popularnog pjevača i u posljednje dvije godine uspješnog političara (priča o seriji poraza je ipak više trolanje političkih protivnika nego išta drugo, Domovinski pokret je od nule došao do ozbiljne snage) vezivao za stranku koju je osnovao, pitanje je oko kojeg će biti još analiza. Sasvim je, primjerice, moguće da je pitanje ulaska u orbitu HDZ-a u jedine dvije županije kojima prijete izvanredni izbori točka pucanja.
No, da je puklo u samom vrhu, nema nikakve sumnje. Da se Škoro, eto, tek umorio ili odlučio povući iz zdravstvenih razloga, ne bi otišao objavom na Facebooku koja je šokirala njegove stranačke kolege, a najviše, čini se, njegovu sestru, saborsku zastupnicu Vesnu Vučemilović.
Veselo
Da je, ukratko, razlog bilo koji osim narušenih odnosa, onda bi Škoro za svoj odlazak organizirao tiskovnu konferenciju, okružen najbližim suradnicima, a stranka bi na njoj iznijela precizan plan prijelaznog razdoblja, možda čak i predstavila vjerojatnog nasljednika/nasljednicu karizmatičnog osnivača.
Ništa od toga se nije dogodilo, Domovinski pokret je samo objavio Facebook status u kojem su nahvalili Škoru, ali i napisali da ih je ostavka “pomalo zatekla”. Status koji je dan poslije spomenuta saborska zastupnica te stranke, Vesna Vučemilović nazvala – sjevernokorejskim. Veselo.
Traži se “pobjednički mentalitet”
Ukratko, jasno je da u ovakvoj situaciji, koja prijeti dezintegracijom stranke, Domovinski pokret nema u rukavu rješenje za to tko će biti Škoro nakon Škore. Što otvara prostor špekulacijama, a one, jasno, daljnjem kaosu.
Politički tajnik stranke i sad v.d. predsjednika, Mario Radić, članovima je obećao kako će to biti “osoba koja okuplja i koja ima pobjednički mentalitet”. Kako onih s pobjedama u džepu i nema baš previše na političkoj sceni, pogotovo na ovom dijelu, desnijem od HDZ-a, mnogima je na pamet palo prvo ime koje je krenulo u opticaj odmah nakon Škorine ostavke – gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava.
Grobar ili spasitelj?
Već su krenule i prve javne reakcije na tu mogućnost. Istaknuti saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepan Bartulica kaže da ga cijeni i da je Penava jedan u nizu onih koji bi mogli preuzeti stranku. Sestra Miroslava Škore, Vesna Vučemilović, je daleko skeptičnija, podsjećajući kako je u predsjedničkoj kampanji Penava nastupao na skupovima Kolinde Grabar-Kitarović, dakle direktno protiv Škore, boji se da bi se Penava mogao pretvoriti u – grobara stranke.
Pretvaranje Penave u novu veliku nadu domaće ultradesnice i čovjeka koji okuplja sve one kojima je HDZ skoro pa izdajnička stranka zbog centrističkih “skretanja” i koalicije sa SDSS-om, ima svoju logiku. Čovjek je uvjerljivo pobijedio na izborima za gradonačelnika Vukovara, nacionalno je prepoznatljiva figura, a HDZ je napustio nezadovoljan politikom stranke.
Ivan Penava – nezavisna lista
No, slutnja Vesne Vučemilović da bi Penava mogao biti posljednji korak na putu prema dole stranke koja je prije jedva godinu dana osvojila treće mjesto na parlamentarnim izborima, itekako je utemeljena. Činjenica da je Penava podržavao Grabar-Kitarović je tu čak možda manji problem.
Naime, Penava nije uopće član Domovinskog pokreta. On je, kao nezavisni kandidat, išao na listi Domovinskog pokreta na parlamentarnim izborima, član je njihovog kluba, ali i – druge stranke. Stranka se zove “Ivan Penava – nezavisna lista” i s njom je, a ne s Domovinskim pokretom, Penava pobijedio na lokalnim izborima.
Riba na biciklu
Kako bi netko tko je dvije godine gazio po terenu prvo za Miroslava Škoru, pa za Domovinski pokret, prihvatio činjenicu, da mu stranku sad preuzima čovjek koji do Škorinog odlaska nije bio ni njen član? Pa još, eto, čovjek koji je u predsjedničkoj kampanji, kako naglašava Vučemilović, bio na suprotnoj strani?
Izbor Ivana Penave bi, međutim, za Domovinski pokret mogao predstavljati još jedan, golemi problem. Za razliku od Škore, kojemu su inzistiranje na izrazito desnim politikama i ratnički istupi u javnosti djelovali prirodno kao, otprilike, biciklistička kaciga na ribi, Penava se savršeno uklapa u foto-robota lidera nacionalno nabrijane (jako blagi izraz) stranke.
O ne, Penava ne bi nimalo neprirodno izgledao dok poziva na suradnju protiv nadirućih hordi ljevičara i ćirilice, dok se neprestano poziva na žrtve rata koristeći emotivno najzapaljivije moguće slike i plaši birače izglednom obnovom Jugoslavije (evo je, samo što nije). I tu bi, ukratko, mogao biti kraj priče o Domovinskom pokretu kao politički bitnom faktoru na nacionalnoj razini.
Očajnička ultradesna kampanja u Zagrebu
Naime, cijela Škorina priča prije dvije godine nije počela kao pokazna vježba desničarenja. U kampanji za predsjedničke izbore Škoro je itekako igrao na image uspješnog poduzetnika, čovjeka koji nije isključiv i nezavisnog igrača koji je prije svega borac protiv interesnih skupina koje su zarobile zemlju i priječe njen društveni i gospodarski razvoj.
Kasnije je Škoro sve više odlazio u desno, surađujući i s bizarnijim likovima s političke scene, poput Hrvoja Zekanovića, a vrh odmicanja od priče iz predsjedničke kampanje bila je žustra, očajnička i ultradesna kampanja u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba.
Radnička fronta desnice
Svim time je Domovinski pokret definitivno dobio biljeg stranke koja je izrazito desno. Dolaskom Penave, ta priča bi se još nekoliko puta žešće podcrtala, a stranka koju je osnovao Miroslav Škoro otplovila još dalje prema rubovima političke scene. Govoreći slikovito, ako je Domovinski pokret sa Škorom bio na desnici ono što je Možemo! s Tomislavom Tomaševićem na ljevici, s Penavom bi se Domovinski pokret pretvorio u – Radničku frontu.
A tamo, na lijevim i desnim rubovima političkog spektra, kako su pokazali praktički svi izbori u trideset godina hrvatskog višestranačja, jednostavno nema dovoljno glasova da politička opcija koja ih zastupa bude išta više od pukog ukrasa u parlamentu. Na tim rubovima 16 mandata osvojenih 2020. godine djelovali bi kao potpuno nedostižan rezultat, a cilj Pokreta da ozbiljno promijeni Hrvatsku tek kao dokumentarni zapis iz – davne prošlosti.