Da bi danas, nakon što je povjerenstvo priopćilo da je Dodik i nakon ponovljenog brojanja službeno izabran za Predsjednika RS-a, ublažio retoriku te pozvao na mukotrpan zajednički rad sviju s obzirom na teška vremena koja dolaze. Na što se savršeno nadovezala čestitka Aleksandra Vučića, koji mu je na kraju poručio da čuva mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini. Usput se čitava ona kampanja protiv Vanje Bjelice Prutine, jedne od članica SIP-a koja je podržala ponovno brojanje glasova, zaboravila.
Kada poštuje državne institucije
Iz svega navedenog može se zaključiti da Dodik državne institucije poštuje samo onda kad mu idu u prilog, neovisno o tome što on očito jeste osvojio izbore. To isto vrijedi i za ostale nacionalne lidere, s tom razlikom što su jedino u Banja Luci ljudi realno na ulicama, ako zanemarimo one jednako opasne, koliko i tragikomične sarajevske prosvjede protiv Christiana Schmidta i njegovih odluka.
I to je fenomen koji je vrijedan malo ozbiljnije analize, budući da se na prostoru Republike Srpske ne događaju samo masovni prosvjedi protiv vlasti i Dodikovi kontraprosvjedi, nego je i kampanja protekla aktivno na ulici, što na prostoru Federacije BiH, a pogotovo u većinski hrvatskim krajevima nije slučaj. Vjerojatno se radi o tome da je u srpskom kontekstu tzv. događanje naroda postalo tradicija, jer sadržajnog političkog razmimoilaženja zapravo nema, jednako kao što ga nema niti u svim drugim kontekstima.
No, postoji tu i još nešto, a to je činjenica da je prostor RS umnogome jednonacionalan, dok se u Federaciji svaki prosvjed izrodi u antagonizam prema drugima i samim time ga je opasno organizirati. Ili preciznije, u Republici Srpskoj diskriminacija ostalih je gotovo pa kodificirana, dok je u Federaciji obrnuto i ona je zbog toga osjetljivija na bilo kakve masovne političke skupove. Stoga je i bolje da se ne događaju.
Nakon svega ostaju dva pitanja
Iz čitave ove priče vidi se dodatno i to da dva entiteta žive u potpuno paralelnim stvarnostima, što zna svatko tko ima ikakve kontakte s Bosnom i Hercegovinom. I tu nikakvo apeliranje da Visoki predstavnik upotrijebi bonnske ovlasti i u Republici Srpskoj, čak i kad bi on te apele poslušao, ne bi pretjerano promijenilo stanje stvari.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga ostaju nakon svega dva pitanja. Jedno je, na koje je gotovo nemoguće odgovoriti, vezano uz dogovor svih relevantnih političkih aktera o budućem smjeru zemlje. Drugo se odnosi na to je li ovo samo Dodikov taktički uzmak od radikalne retorike, dok zakonodavno ostvaruje sve što je najavljivao, ili je doista došlo do neke promjene uslijed signala s nekih adresa koje na njega mogu utjecati.
Iako će prije biti da je ovo prvo, činjenica je da su Milorad Dodik i SNSD, a to je sada nakon ove posljednje potvrde očito, premoćno pobijedili na proteklim izborima, iz kojih je on izišao čak i jači nego što je bio, zbog čega mu sada zapreku mogu praviti samo nove međunarodne okolnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svašta se događalo oko Milorada Dodika ovih dana. Na kraju je iz svega izašao jači nego što je bio
Danas je radikalno ublažio retoriku te pozvao na mukotrpan zajednički rad s obzirom na teška vremena koja dolaze
Je li ovo samo Dodikov taktički uzmak od radikalne retorike, dok zakonodavno ostvaruje sve što je najavljivao, ili je doista došlo do neke promjene uslijed signala s nekih adresa koje na njega mogu utjecati?
Svašta se s Miloradom Dodikom izdogađalo posljednjih dana. Prvo je organizirao kontramiting u najboljem stilu Slobodana Miloševića, s ciljem pritiska na Središnje izborno povjerenstvo, ali i da pokaže kako i dalje može skupiti više ljudi od opozicije. Sve uz žestoku nacionalističku retoriku čija je glavna poruka bila da će Republika Srpska otići iz Bosne i Hercegovine i odnijeti 49 posto teritorija te zemlje.
Da bi danas, nakon što je povjerenstvo priopćilo da je Dodik i nakon ponovljenog brojanja službeno izabran za Predsjednika RS-a, ublažio retoriku te pozvao na mukotrpan zajednički rad sviju s obzirom na teška vremena koja dolaze. Na što se savršeno nadovezala čestitka Aleksandra Vučića, koji mu je na kraju poručio da čuva mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini. Usput se čitava ona kampanja protiv Vanje Bjelice Prutine, jedne od članica SIP-a koja je podržala ponovno brojanje glasova, zaboravila.
Kada poštuje državne institucije
Iz svega navedenog može se zaključiti da Dodik državne institucije poštuje samo onda kad mu idu u prilog, neovisno o tome što on očito jeste osvojio izbore. To isto vrijedi i za ostale nacionalne lidere, s tom razlikom što su jedino u Banja Luci ljudi realno na ulicama, ako zanemarimo one jednako opasne, koliko i tragikomične sarajevske prosvjede protiv Christiana Schmidta i njegovih odluka.
I to je fenomen koji je vrijedan malo ozbiljnije analize, budući da se na prostoru Republike Srpske ne događaju samo masovni prosvjedi protiv vlasti i Dodikovi kontraprosvjedi, nego je i kampanja protekla aktivno na ulici, što na prostoru Federacije BiH, a pogotovo u većinski hrvatskim krajevima nije slučaj. Vjerojatno se radi o tome da je u srpskom kontekstu tzv. događanje naroda postalo tradicija, jer sadržajnog političkog razmimoilaženja zapravo nema, jednako kao što ga nema niti u svim drugim kontekstima.
No, postoji tu i još nešto, a to je činjenica da je prostor RS umnogome jednonacionalan, dok se u Federaciji svaki prosvjed izrodi u antagonizam prema drugima i samim time ga je opasno organizirati. Ili preciznije, u Republici Srpskoj diskriminacija ostalih je gotovo pa kodificirana, dok je u Federaciji obrnuto i ona je zbog toga osjetljivija na bilo kakve masovne političke skupove. Stoga je i bolje da se ne događaju.
Nakon svega ostaju dva pitanja
Iz čitave ove priče vidi se dodatno i to da dva entiteta žive u potpuno paralelnim stvarnostima, što zna svatko tko ima ikakve kontakte s Bosnom i Hercegovinom. I tu nikakvo apeliranje da Visoki predstavnik upotrijebi bonnske ovlasti i u Republici Srpskoj, čak i kad bi on te apele poslušao, ne bi pretjerano promijenilo stanje stvari.
Stoga ostaju nakon svega dva pitanja. Jedno je, na koje je gotovo nemoguće odgovoriti, vezano uz dogovor svih relevantnih političkih aktera o budućem smjeru zemlje. Drugo se odnosi na to je li ovo samo Dodikov taktički uzmak od radikalne retorike, dok zakonodavno ostvaruje sve što je najavljivao, ili je doista došlo do neke promjene uslijed signala s nekih adresa koje na njega mogu utjecati.
Iako će prije biti da je ovo prvo, činjenica je da su Milorad Dodik i SNSD, a to je sada nakon ove posljednje potvrde očito, premoćno pobijedili na proteklim izborima, iz kojih je on izišao čak i jači nego što je bio, zbog čega mu sada zapreku mogu praviti samo nove međunarodne okolnosti.