Ostavlja državu koja se oporavlja od pokušaja državnog udara
Za sobom Trump ostavlja trag svog nemara, nebrige i nesposobnosti zbog kojih je Amerika u pandemiji izgubila 400 tisuća života. Ostavlja državu koja se još oporavlja od njegova pokušaj državnog udara; ekonomiju na koljenima, polarizirano društvo i milijune zatrovane njegovim lažima i teorijama zavjere. Zbog Trumpa Amerika više nije država u kojoj je prijenos vlasti uvijek prošao mirno – i to više nikad neće biti; što se jednom razbije, više neće biti cijelo.
Dolazio sam u Washington često u ove četiri godine dok je Trump bio na vlasti; svjedočio sam jednom i tragikomičnoj paradi za Dan nezavisnosti, cijeli dan razgovarao s njegovim najzagriženijim glasačima, pa po kiši slušao Trumpov napuhani nacionalistički govor. No, za dolazak u Washington na inauguraciju ništa me nije uspjelo pripremiti – ni televizijske i mobitel snimke silne vojske na ulicama, ni detalji koje sam znao iščitavajući izvještaje.
Kretanje po Washingtonu gotovo je potpuno nemoguće
Tko je ikad putovao u Washington vlakom, sjetit će se ogromnih kolona taksija ispred Union Stationa i dugih redova ljudi koji uskaču u njih. Ničega tu više nema, ni ljudi ni auta. Taksiji ne smiju do kolodvora, koji se nalazi u zelenoj zoni, iza nekoliko checkpointa i posebno je štićena lokacija. Do taksija možete ako hodate pet-šest blokova, prođete dvije vojne kontrole s dugim cijevima i humveejima, pa na izlasku iz zelene zone ukoračate u dio grada gdje još smiju voziti auti; Berlin sredinom 1970-ih.
Kretanje po Washingtonu gotovo je nemoguće jer su Kapitol i National Mall, esplanada od Kongresa do spomenika Lincolnu, ne samo blokirani, nego ispregrađeni desecima kilometara ograde, iza koje stoje naoružani vojnici. Taj osjećaj da ste tu, ali zapravo niste jer se dalje ne može pod cijenu života, vratio me u moj rodni grad pod opsadom 1991. godine i podsjetio šetnje podijeljenom Nikozijom jednog kasnijeg ljeta. Organizatori obrane Washingtona nemaštovito su utvrđeni dio nazvali zelenom zonom, taman poput one u Bagdadu. Pod opsadom 25 tisuća vojnika, glavni grad Amerike zbilja izgleda bliskoistočno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umjesto ljudi na ograđenoj esplanadi stoji dvjesto tisuća zastavica
Inauguracije su i inače dobro štićeni događaji, ali ovakve mjere sigurnosti su nezapamćene. Tek oko tisuću ljudi dobit će mjesto na stepenicama Kapitola, karte se kongresnicima dijele +1, a ne +10 kao prije. Ambasador Pjer Šimunović, jedan od rijetkih koji će sjediti na tribini Kapitola, kaže mi kako su diplomatima rekli da dođu najkasnije u 8 ujutro, četiri sata prije inauguracije. Ako ništa, bar će im vrijeme biti lijepo – Bidenova bi trebala biti prva sunčana inauguracija u tri desetljeća, još od inauguracije Billa Clintona 1993. godine.
Umjesto ljudi, na ograđenoj esplanadi posađeno je dvjesto tisuća zastavica – američkih i zastavica saveznih država, a s prozora hotela nedaleko Malla sinoć sam gledao 56 reflektora koji svijetle u nebo po 46 sekundi, predstavljajući 56 država i teritorija u čast 46. predsjednika. Zastavica s Malla ljupka su zamjena za ljude u ovakvim nesretnim okolnostima. Čak je i simpatičan prizor u kojem tolika vojska naizgled čuva more zastavica.
Razlog zbog kojeg Washingtonom stupa vojska veći je povod straha nego njihovo oružje. Amerika još nije načistu je li pokušaj državnog udara 6. siječnja bio jednokratni događaj nakon kojeg slijedi business as usual, ili smo otvorili vrata tinjajućeg sukoba i započeli eru rješavanja političkih nesuglasica oružjem. Inauguracija će biti važan indikator, ali trebat će vjerojatno pričekati i nakon nje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budućnost Amerike ovisit će i o budućnosti Trumpa
Budućnost demokracije u Americi, pa zapravo i mira u Americi, ovisit će dobrim dijelom i o budućnosti Donalda Trumpa. Ako on trajno ostane bez pristupa društvenim mrežama, koje je zlorabio za huškanje i radikalizaciju naroda, šanse za mir bit će znatno bolje.
Ako Senat na nadolazećem suđenju prihvati impeachment i Trumpu zabrani daljnje sudjelovanje u politici zbog “poticanja na oružano rušenje vlasti Sjedinjenih Država”, Trump možda sjaše s javne pozornice i ostane interesantan samo nezadovoljnim susjednima u Mar-a-Lagu i tužiteljima koji kopaju po njegovim financijama. Možda tad Trump više ne bude ni na javnoj pozornici ni u Mar-a-Lagu, nego u zatvoru. Prvi korak prema Trumpovoj demisiji iz politike dogodio se zadnjeg punog dana njegova predsjedništva, kad se s raspusta vratio Senat koji mu treba suditi.
I vođa republikanaca okrenuo se protiv Donalda Trumpa
Dogodilo se konačno i to: vođa republikanaca Mitch McConnell okrenuo se protiv predsjednika. Trump je javnost “šopao lažima” i “isprovocirao napad” rulje na Kapitol, rekao je u McConnell u Senatu. Te riječi neće dobro završiti po Trumpa, kao što nastupi Bruta u pravilu ne završe dobro po Cezara. McConnella će s porotničkim nožem u ruci sigurno slijediti bar desetak senatora, što će – s demokratima – stvoriti dvotrećinsku većinu glasova potrebnu za uklanjanje Trumpa iz političkog života. Tad će Amerika, nakon četiri godine, možda moći odahnuti, a Trump se posvetiti svojim istragama i susjedima u Mar-a-Lagu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uoči odlaska iz Bijele kuće, Trump je pomilovao oko 140 ljudi, među kojima nisu ni on sam ni članovi njegove obitelji. No, kakva su pomilovanja najbolje govori vrijeme njihove objave – u 1:07 u noći. Trump je pomilovao Stevea Bannona, šefa svoje izborne kampanje, koji je bio naslijedio Paula Manaforta, kojega je Trump pomilovao prije par tjedana. Bannon je pomilovanje ulovio u zadnji čas, jer Trumpu treba anti-establišment saveznik nakon što mu je McConnell okrenuo leđa. Priča se da predsjednik na odlasku možda želi osnovati stranku, koja bi se zvala Patriotska stranka. No, ta ideja vjerojatno nije došla dalje od imena koje se Trumpu svidjelo.
Ceremonija koja je pokazala koliko je Biden drukčiji od Trumpa
No, nije sve Trumpovo ludilo i to pogotovo ne bi trebalo biti danas, kad priseže novi predsjednik i kad Amerika konačno dobiva prvu ženu na jednom od dva vodeća mjesta. Koliko su Biden i Harris potpuno drugi svemir od Trumpa, vidjelo se sinoć na ceremoniji kojom je obilježena smrt 400 tisuća Amerikanaca preminulih u pandemiji. Joe i Jill Biden su s Kamalom Harris i njenim suprugom Dougom Emhoffom stajali nekoliko minuta u teškoj tišini kod Odraznog bazena ispred spomenika Lincolnu.
Na tom simboličnom mjestu američke povijesti, s kojega je govorio Martin Luther King, novi lideri Amerike žalovali su za izgubljenim sugrađanima. Nevjerojatno, bio je to prvi javni čin u kojem je zemlja zastala i u kojem je vlast priznala golemi gubitak; Trumpova administracija ignorirala je pandemiju još od ljeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tužno je bilo i kad je Biden krenuo iz Delawarea u Washington da postane predsjednik. Na odlasku iz Wilmingtona shrvala ga je melankonija. Zaplakao je, spomenuo svoju smrt i rekao kako bi volio da njegov pokojni sin Beau Biden danas postaje predsjednik, a ne on. No, nakon ovih mračnih dana, doći će bolji dani, rekao je Joe Biden. Amerika se nada da je u pravu.
Telegramova reportaža iz Washingtona: Zbog vojske na ulici, grad izgleda kao Bagdad. Na ovo se ne možete pripremiti
Telegramov dopisnik donosi atmosferu u Washingtonu uoči Bidenove inauguracije
Inauguracije su i inače dobro štićeni događaji, ali ovakve mjere sigurnosti su nezapamćene. Tek oko tisuću ljudi dobit će mjesto na stepenicama Kapitola, karte se kongresnicima dijele +1, a ne +10 kao prije. Ambasador Pjer Šimunović, jedan od rijetkih koji će sjediti na tribini Kapitola, kaže mi kako su diplomatima rekli da dođu najkasnije u 8 ujutro, četiri sata prije inauguracije.
Shrvana, Amerika je dočekala i zadnji dan mandata Donalda Trumpa. Na Kapitolu će u podne prisegnuti 46. predsjednik Joe Biden i prva žena u Bijeloj kući, potpredsjednica Kamala Harris. Besraman kakav je bio sve ove godine, Trump se neće pojaviti na inauguraciji svoga nasljednika – prvi put u modernoj povijesti izostat će taj simbolični čin mirne primopredaje vlasti u demokraciji staroj gotovo dva stoljeća.
Umjesto da uzvrati gestu koju su njemu prije četiri godine učinili Barack Obama i Biden, predsjednik će postrojiti preostale savjetnike, paradne vojnike i limenu glazbu, pljeskati sam sebi, podignuti bradu dok sluša 21 počasni plotun za čast koju nije zaslužio, pa zadnji put Air Force Oneom odletjeti u svoju floridsku rezidenciju. Otići će par sati prije nego što prisegnu Biden i Harris, potpuno zainteresiran, kao uvijek, isključivo za samoga sebe.
Ostavlja državu koja se oporavlja od pokušaja državnog udara
Za sobom Trump ostavlja trag svog nemara, nebrige i nesposobnosti zbog kojih je Amerika u pandemiji izgubila 400 tisuća života. Ostavlja državu koja se još oporavlja od njegova pokušaj državnog udara; ekonomiju na koljenima, polarizirano društvo i milijune zatrovane njegovim lažima i teorijama zavjere. Zbog Trumpa Amerika više nije država u kojoj je prijenos vlasti uvijek prošao mirno – i to više nikad neće biti; što se jednom razbije, više neće biti cijelo.
Dolazio sam u Washington često u ove četiri godine dok je Trump bio na vlasti; svjedočio sam jednom i tragikomičnoj paradi za Dan nezavisnosti, cijeli dan razgovarao s njegovim najzagriženijim glasačima, pa po kiši slušao Trumpov napuhani nacionalistički govor. No, za dolazak u Washington na inauguraciju ništa me nije uspjelo pripremiti – ni televizijske i mobitel snimke silne vojske na ulicama, ni detalji koje sam znao iščitavajući izvještaje.
Kretanje po Washingtonu gotovo je potpuno nemoguće
Tko je ikad putovao u Washington vlakom, sjetit će se ogromnih kolona taksija ispred Union Stationa i dugih redova ljudi koji uskaču u njih. Ničega tu više nema, ni ljudi ni auta. Taksiji ne smiju do kolodvora, koji se nalazi u zelenoj zoni, iza nekoliko checkpointa i posebno je štićena lokacija. Do taksija možete ako hodate pet-šest blokova, prođete dvije vojne kontrole s dugim cijevima i humveejima, pa na izlasku iz zelene zone ukoračate u dio grada gdje još smiju voziti auti; Berlin sredinom 1970-ih.
Kretanje po Washingtonu gotovo je nemoguće jer su Kapitol i National Mall, esplanada od Kongresa do spomenika Lincolnu, ne samo blokirani, nego ispregrađeni desecima kilometara ograde, iza koje stoje naoružani vojnici. Taj osjećaj da ste tu, ali zapravo niste jer se dalje ne može pod cijenu života, vratio me u moj rodni grad pod opsadom 1991. godine i podsjetio šetnje podijeljenom Nikozijom jednog kasnijeg ljeta. Organizatori obrane Washingtona nemaštovito su utvrđeni dio nazvali zelenom zonom, taman poput one u Bagdadu. Pod opsadom 25 tisuća vojnika, glavni grad Amerike zbilja izgleda bliskoistočno.
Umjesto ljudi na ograđenoj esplanadi stoji dvjesto tisuća zastavica
Inauguracije su i inače dobro štićeni događaji, ali ovakve mjere sigurnosti su nezapamćene. Tek oko tisuću ljudi dobit će mjesto na stepenicama Kapitola, karte se kongresnicima dijele +1, a ne +10 kao prije. Ambasador Pjer Šimunović, jedan od rijetkih koji će sjediti na tribini Kapitola, kaže mi kako su diplomatima rekli da dođu najkasnije u 8 ujutro, četiri sata prije inauguracije. Ako ništa, bar će im vrijeme biti lijepo – Bidenova bi trebala biti prva sunčana inauguracija u tri desetljeća, još od inauguracije Billa Clintona 1993. godine.
Umjesto ljudi, na ograđenoj esplanadi posađeno je dvjesto tisuća zastavica – američkih i zastavica saveznih država, a s prozora hotela nedaleko Malla sinoć sam gledao 56 reflektora koji svijetle u nebo po 46 sekundi, predstavljajući 56 država i teritorija u čast 46. predsjednika. Zastavica s Malla ljupka su zamjena za ljude u ovakvim nesretnim okolnostima. Čak je i simpatičan prizor u kojem tolika vojska naizgled čuva more zastavica.
Razlog zbog kojeg Washingtonom stupa vojska veći je povod straha nego njihovo oružje. Amerika još nije načistu je li pokušaj državnog udara 6. siječnja bio jednokratni događaj nakon kojeg slijedi business as usual, ili smo otvorili vrata tinjajućeg sukoba i započeli eru rješavanja političkih nesuglasica oružjem. Inauguracija će biti važan indikator, ali trebat će vjerojatno pričekati i nakon nje.
Budućnost Amerike ovisit će i o budućnosti Trumpa
Budućnost demokracije u Americi, pa zapravo i mira u Americi, ovisit će dobrim dijelom i o budućnosti Donalda Trumpa. Ako on trajno ostane bez pristupa društvenim mrežama, koje je zlorabio za huškanje i radikalizaciju naroda, šanse za mir bit će znatno bolje.
Ako Senat na nadolazećem suđenju prihvati impeachment i Trumpu zabrani daljnje sudjelovanje u politici zbog “poticanja na oružano rušenje vlasti Sjedinjenih Država”, Trump možda sjaše s javne pozornice i ostane interesantan samo nezadovoljnim susjednima u Mar-a-Lagu i tužiteljima koji kopaju po njegovim financijama. Možda tad Trump više ne bude ni na javnoj pozornici ni u Mar-a-Lagu, nego u zatvoru. Prvi korak prema Trumpovoj demisiji iz politike dogodio se zadnjeg punog dana njegova predsjedništva, kad se s raspusta vratio Senat koji mu treba suditi.
I vođa republikanaca okrenuo se protiv Donalda Trumpa
Dogodilo se konačno i to: vođa republikanaca Mitch McConnell okrenuo se protiv predsjednika. Trump je javnost “šopao lažima” i “isprovocirao napad” rulje na Kapitol, rekao je u McConnell u Senatu. Te riječi neće dobro završiti po Trumpa, kao što nastupi Bruta u pravilu ne završe dobro po Cezara. McConnella će s porotničkim nožem u ruci sigurno slijediti bar desetak senatora, što će – s demokratima – stvoriti dvotrećinsku većinu glasova potrebnu za uklanjanje Trumpa iz političkog života. Tad će Amerika, nakon četiri godine, možda moći odahnuti, a Trump se posvetiti svojim istragama i susjedima u Mar-a-Lagu.
Uoči odlaska iz Bijele kuće, Trump je pomilovao oko 140 ljudi, među kojima nisu ni on sam ni članovi njegove obitelji. No, kakva su pomilovanja najbolje govori vrijeme njihove objave – u 1:07 u noći. Trump je pomilovao Stevea Bannona, šefa svoje izborne kampanje, koji je bio naslijedio Paula Manaforta, kojega je Trump pomilovao prije par tjedana. Bannon je pomilovanje ulovio u zadnji čas, jer Trumpu treba anti-establišment saveznik nakon što mu je McConnell okrenuo leđa. Priča se da predsjednik na odlasku možda želi osnovati stranku, koja bi se zvala Patriotska stranka. No, ta ideja vjerojatno nije došla dalje od imena koje se Trumpu svidjelo.
Ceremonija koja je pokazala koliko je Biden drukčiji od Trumpa
No, nije sve Trumpovo ludilo i to pogotovo ne bi trebalo biti danas, kad priseže novi predsjednik i kad Amerika konačno dobiva prvu ženu na jednom od dva vodeća mjesta. Koliko su Biden i Harris potpuno drugi svemir od Trumpa, vidjelo se sinoć na ceremoniji kojom je obilježena smrt 400 tisuća Amerikanaca preminulih u pandemiji. Joe i Jill Biden su s Kamalom Harris i njenim suprugom Dougom Emhoffom stajali nekoliko minuta u teškoj tišini kod Odraznog bazena ispred spomenika Lincolnu.
Na tom simboličnom mjestu američke povijesti, s kojega je govorio Martin Luther King, novi lideri Amerike žalovali su za izgubljenim sugrađanima. Nevjerojatno, bio je to prvi javni čin u kojem je zemlja zastala i u kojem je vlast priznala golemi gubitak; Trumpova administracija ignorirala je pandemiju još od ljeta.
Tužno je bilo i kad je Biden krenuo iz Delawarea u Washington da postane predsjednik. Na odlasku iz Wilmingtona shrvala ga je melankonija. Zaplakao je, spomenuo svoju smrt i rekao kako bi volio da njegov pokojni sin Beau Biden danas postaje predsjednik, a ne on. No, nakon ovih mračnih dana, doći će bolji dani, rekao je Joe Biden. Amerika se nada da je u pravu.