Ništa nije vrijedilo. Niti jedna lekcija nije naučena, niti jedna pogreška nije izbjegnuta, niti jedno upozorenje nije shvaćeno ozbiljno. I Hrvatska opet, od petka dnevno puni cijeli jedan autobus ljudi koji su umrli s Covidom-19. Pedeset ljudi. Dnevno. Opet.
Slaba je sad vajda bijesnog podsjećanja na premijerovu proglašenu pobjedu nad Covidom-19 u Splitu, 26. svibnja (ukupno 101 umrli) prošle ili Beroševog likovanja o “optimalnoj pobjedničkoj formuli” iz 13. siječnja ove godine (ukupno 4472 umrla u Hrvatskoj od novog koronavirusa).
Ljudi umiru kao muhe
U petak je mrtvih od izbijanja pandemije u Hrvatskoj bilo ukupno 6.235, a za očekivati je, s obzirom na broj zaraženih i trend rasta proteklih tjedana, da će se brzo podebljati za još koju tisuću. Hrvatska je, ukratko, u trećem valu i ljudi nam upravo umiru kao muhe. Ova mutacija virusa se, pritom, širi mnogo brže i smrtonosnija je od dosadašnje. Što sad?
Situacija je, pritom, još dodatno dramatičnija od one s početka jeseni. Naime, iako su se politički i epidemiološki dužnosnici kupali u politikantstvu i samozavaravanju sve dok, duboko u studenom, nije postalo posve nepodnošljivo negirati tragediju, ovaj put je drugačije.
Igralište za virus
Brojke zaraženih i umrlih nisu još dostigle one jesenske, ali nije isključeno da se i to dogodi. No, ovaj put su okolnosti znatno drugačije – građani su daleko umorniji od pandemijskog života i kad se to upari s nevjerojatnim licemjerjem vlasti u pitanju poštivanja mjera, jasno je zašto je Hrvatska postala idealno igralište za virus.
Jer, kad se ministar zdravstva javno sprda sa zdravim razumom, znanošću i elementarnom pristojnošću pravdajući nepoštivanje mjera na pogrebu Milana Bandića pričom o tome da “virus nije rekorder u skoku u dalj”, jasno je što se događa u svakodnevnom životu – prepuni kafići, otvorene i zatvorene terase, kao i mnogi unutrašnji objekti, masovna druženja i krajnje nehajno poštivanje osnovnih epidemioloških mjera, poput nošenja maske ili održavanja distance.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sezona visi o pandemijskom koncu
A Hrvatskoj, osim života novih tisuća građana o pandemijskom koncu visi i gospodarski apsolutno najvažniji dio godine – turistička sezona. Koliko bi ljudi za svoj bezbrižan ljetni odmor izabralo zemlju u kojoj dnevno od korone umiru desetci ili, daleko bilo, stotine ljudi?
Stoga je u ovom trenutku, sredinom travnja druge pandemijske godine za hrvatske političke i epidemiološke vlasti bitno samo jedno pitanje: Što se čeka?
Gadno se zamjeriti, ali…
S obzirom na to da je brzo procjepljivanje uprskano lošim procjenama u naručivanju cjepiva i kaosom u provođenju cijepljenja, spasa s te strane – do turističke sezone neće biti. Ne bez ozbiljnog zatvaranja zemlje. Ne prestane li Hrvatska hitno biti igralište za virus, dakle, ljudske i financijske žrtve mogle bi biti epskih razmjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno, te mjere su krajnje nepopularne. Pogotovo je teško uvoditi ih kad su u svibnju lokalni izbori, a priču o pobjedi si ispucao već lani, u kampanji za Sabor. Gadno se zamjeriti i crkvenim autoritetima koje imaju svoje proljetne rituale, a koji predviđaju masovna okupljanja.
Populističke gluposti o pobjedama
No, ozbiljno zatvaranje bi dalo priliku da brojke krenu padati u svibnju i da se ljeto dočeka s manje tragičnim vijestima. Da više ljudi dođe do cjepiva nego virus do njih.
Populističke gluposti o pobjedama i “hrvatskim modelima” više, jednostavno, ne igraju. Hrvatska je usred ljudske i na pragu moguće ekonomske tragedije koje mogu biti samo gore ako vladajući budu previše oklijevali. Opet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treba li Hrvatska u novo zatvaranje? Pa, autobus mrtvih dnevno je - previše
Populističke gluposti o pobjedama i 'hrvatskim modelima' više, jednostavno, ne igraju
Hrvatska je usred ljudske i na pragu moguće ekonomske tragedije koje mogu biti samo gore ako vladajući budu previše oklijevali. Opet
Ništa nije vrijedilo. Niti jedna lekcija nije naučena, niti jedna pogreška nije izbjegnuta, niti jedno upozorenje nije shvaćeno ozbiljno. I Hrvatska opet, od petka dnevno puni cijeli jedan autobus ljudi koji su umrli s Covidom-19. Pedeset ljudi. Dnevno. Opet.
Slaba je sad vajda bijesnog podsjećanja na premijerovu proglašenu pobjedu nad Covidom-19 u Splitu, 26. svibnja (ukupno 101 umrli) prošle ili Beroševog likovanja o “optimalnoj pobjedničkoj formuli” iz 13. siječnja ove godine (ukupno 4472 umrla u Hrvatskoj od novog koronavirusa).
Ljudi umiru kao muhe
U petak je mrtvih od izbijanja pandemije u Hrvatskoj bilo ukupno 6.235, a za očekivati je, s obzirom na broj zaraženih i trend rasta proteklih tjedana, da će se brzo podebljati za još koju tisuću. Hrvatska je, ukratko, u trećem valu i ljudi nam upravo umiru kao muhe. Ova mutacija virusa se, pritom, širi mnogo brže i smrtonosnija je od dosadašnje. Što sad?
Situacija je, pritom, još dodatno dramatičnija od one s početka jeseni. Naime, iako su se politički i epidemiološki dužnosnici kupali u politikantstvu i samozavaravanju sve dok, duboko u studenom, nije postalo posve nepodnošljivo negirati tragediju, ovaj put je drugačije.
Igralište za virus
Brojke zaraženih i umrlih nisu još dostigle one jesenske, ali nije isključeno da se i to dogodi. No, ovaj put su okolnosti znatno drugačije – građani su daleko umorniji od pandemijskog života i kad se to upari s nevjerojatnim licemjerjem vlasti u pitanju poštivanja mjera, jasno je zašto je Hrvatska postala idealno igralište za virus.
Jer, kad se ministar zdravstva javno sprda sa zdravim razumom, znanošću i elementarnom pristojnošću pravdajući nepoštivanje mjera na pogrebu Milana Bandića pričom o tome da “virus nije rekorder u skoku u dalj”, jasno je što se događa u svakodnevnom životu – prepuni kafići, otvorene i zatvorene terase, kao i mnogi unutrašnji objekti, masovna druženja i krajnje nehajno poštivanje osnovnih epidemioloških mjera, poput nošenja maske ili održavanja distance.
Sezona visi o pandemijskom koncu
A Hrvatskoj, osim života novih tisuća građana o pandemijskom koncu visi i gospodarski apsolutno najvažniji dio godine – turistička sezona. Koliko bi ljudi za svoj bezbrižan ljetni odmor izabralo zemlju u kojoj dnevno od korone umiru desetci ili, daleko bilo, stotine ljudi?
Stoga je u ovom trenutku, sredinom travnja druge pandemijske godine za hrvatske političke i epidemiološke vlasti bitno samo jedno pitanje: Što se čeka?
Gadno se zamjeriti, ali…
S obzirom na to da je brzo procjepljivanje uprskano lošim procjenama u naručivanju cjepiva i kaosom u provođenju cijepljenja, spasa s te strane – do turističke sezone neće biti. Ne bez ozbiljnog zatvaranja zemlje. Ne prestane li Hrvatska hitno biti igralište za virus, dakle, ljudske i financijske žrtve mogle bi biti epskih razmjera.
Jasno, te mjere su krajnje nepopularne. Pogotovo je teško uvoditi ih kad su u svibnju lokalni izbori, a priču o pobjedi si ispucao već lani, u kampanji za Sabor. Gadno se zamjeriti i crkvenim autoritetima koje imaju svoje proljetne rituale, a koji predviđaju masovna okupljanja.
Populističke gluposti o pobjedama
No, ozbiljno zatvaranje bi dalo priliku da brojke krenu padati u svibnju i da se ljeto dočeka s manje tragičnim vijestima. Da više ljudi dođe do cjepiva nego virus do njih.
Populističke gluposti o pobjedama i “hrvatskim modelima” više, jednostavno, ne igraju. Hrvatska je usred ljudske i na pragu moguće ekonomske tragedije koje mogu biti samo gore ako vladajući budu previše oklijevali. Opet.