U Mostaru se danas, prvi put nakon 12 godina, održavaju povijesni lokalni izbori. Što očekivati?

Jedini istinski višenacionalni grad u BiH

Naime, unatoč užasavajućem ratu i nezamislivim zločinima te činjenici da je grad preživio zapravo dva rata, prvog na proljeće ‘92. i drugog od svibnja ‘93. do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, tijekom kojih je u pojedinim dijelovima grada srušen doslovno do temelja, a ostao je i bez ijednog mosta preko Neretve te bez brojnih ljudi koji su poginuli ili su prognani u izbjeglištvo, Mostar je ostao jedini istinski višenacionalan grad u Bosni i Hercegovini.

Istina, to više nije onaj skoro pa idealni omjer iz popisa iz 1991. godine, kada je na području grada živjelo nešto preko 35 % Muslimana (Bošnjaka), malo iznad 34 % Hrvata, neznatno više od 18 % Srba te 12 % Jugoslavena i ostalih. Po posljednjem popisu iz 2013. u Mostaru živi 48,4 % Hrvata, 44,2 % Bošnjaka, 4,2 % Srba i 3,2 % ostalih, iz čega je jasno vidljivo da je broj Srba i ostalih značajno pao, ali i dalje nije zanemariv, dok je odnos Hrvata i Bošnjaka onaj koji određuje budućnost grada.

Glasanje na temelju gradskog statuta

U pokušaju da ne legaliziraju posljedica rata, međunarodni dužnosnici donijeli su gradski statut po kojem se od nekadašnjih ratom razdvojenih područja grada formira šest općina, po 3 sa svake strane, od koji svaka daje jednaki broj vijećnika u gradsko vijeće, pored jedinstvene liste za područje čitavog Mostara s koje se birao manji broj vijećnika. Građani su dakle glasali na dva listića, na prvom za vijećnike iz svoje općine, a na drugom za jedinstvu gradsku listu.

No, to pravo bilo je uskraćeno stanovnicima središnje gradske zone, postratnog Distrikta, koja se nalazila na prvoj liniji fronte. Oni su, naime, mogli glasati samo na jedinstvenoj gradskoj listi, a nisu imali svoju općinu. Pored svega navedenog, niti jedan od konstitutivnih naroda nije mogao imati više od 15, niti manje od četiri vijećnika, pri čemu je jasno da su po 15 mjesta popunjavali Hrvati i Bošnjaci, a 4 Srbi, dok je za ostale bio rezerviran jedan mandat. Gradonačelnik se pak birao od strane izabranih vijećnika u maksimalno tri kruga, tako da je u prva dva kruga bila potrebna dvotrećinska većina vijećnika za izbor, a u trećem natpolovična.

Dogovor o izbornom zakonu nakon presuda

Nakon što su hrvatske stranke podignule tužbu na Ustavnom sudu protiv diskriminacije građana, budući da je glas ljudi koji su živjeli u zapadnom dijelu grada i naseljenijim općinama vrijedio višestruko manje od glasa u istočnom dijelu grada, ali i zbog očite diskriminacije stanovnika središnje zone, sud je uvažio tužbu i naložio izmjene statuta i izbornog zakona.

Ta presuda je, kao i mnoge druge, stajala godinama bez izvršenja, da bi nakon što je Irma Baralija aktivistica i potpredsjednica Naše stranke podnijela i dobila tužbu na Europskom sudu za ljudska prava koji je naredio sprovođenje izbora u Mostaru, čelnici dviju najvećih nacionalnih stranaka, HDZ-a i SDA konačno ove godine postigli dogovor o izbornom zakonu.

On je dovoljno zakasnio da se izbori ne održe u istom terminu kao i drugim sredinama u zemlji, zbog čega su sada sva svjetla reflektora i interes javnosti usmjerena u Mostar. U sklopu tog sporazuma jedino što su promijenili bilo je usklađivanje broja vijećnika koje daje određeno gradsko područje s brojem glasača, dok su ljudima iz središnje zone drugi glas omogućili tako da glasaju u onom području u koje im je spadala mjesna zajednica svojevremeno.

Tko se bavi problemima građana, a tko ne

Ovdje treba napomenuti dvije stvari. Jedna je, da koliko god se brojni mediji trudili prikazati kako se uopće ne radi o izborima, nego o nacionalnom prebrojavanju, to jednostavno nije točno. Istina je da je SDA okupio čitav niz stranaka s patriotskim porukama i retorikom koja umnogome evocira politike i traume iz devedesetih, a gotovo uopće se ne bavi komunalnim pitanjima u kampanji, za koje je gradsko vijeće jedino nadležno.

Isto tako je jasno da je i kampanja HDZ-a, ali i svih hrvatskih ostalih stranaka, bez obzira na nominalne poruke o kvaliteti života, potpuno na fonu nacionalnog okupljanja i osiguranja nastavka vlasti u Mostaru, za što je vrlo znakovita poruka o sigurnosti koja je jedna od ključnih riječi njihove kampanje. Također, koalicija srpskih stranaka koja izlazi na izbore pod Šantićevim stihom ‘Ostajte ovdje’ ne krije da joj cilj nacionalno okupljanje.

No, postoje dvije relevantne liste, koje su izrazito antinacionalističke, koje se dobrim dijelom bave konkretnim gradskim problemima i koje se obraćaju ljudima sa svih strana grada. Jedna od tih je koalicija SDP-a i Naše stranke, a druga lista dugogodišnjih aktivista koja nastupa pod imenom ‘Pravo na grad’.

Podrška velikih igrača

Općenito govoreći, ključni obračun na ovim izborima bit će onaj između ljudi i lista koji bi se bavili konkretnim urbanističkim i komunalnim problemima grada i onih koji bi grad držali taocem ratnog nasljeđa. Ovim drugima, odnosno dvjema vodećim strankama stigla je ogromna medijska i logistička potpora posljednjih dana. Od Plenkovića i Medveda s jedne strane, do Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Čede Jovanovića s druge, a i Milorad Dodik je došao dati podršku trećima.

Dodatno, s obzirom na to da bi neupućeni mogli pomisliti kako su ta imaginarna dva dijela grada etnički homogena, to jednostavno nije točno, što posebno vrijedi za zapadni dio Mostara, koji je najvećim dijelom izgrađen u socijalističkom i austrougarskom razdoblju, tako da će se najveća bitka za mandate odvijati upravo u tim izbornim jedinicama, odnosno gradskim područjima i doista bi nijanse mogle odlučiti pobjednika.

Što predviđaju ankete?

Iako ne postoje ozbiljne agencije za ispitivanje javnog mnijenja, jedina anketa koja je objavljena neki dan bila je ona po kojoj će izlaznost biti nezamislivih 81 %, u što je doista teško za povjerovati. No, činjenica je da se nešto veći broj ljudi iz dijaspore prijavio da glasa putem pošte, što su mnogi već napravili, kao što je činjenica da se u gradu osjeća nekakvo pozitivno iščekivanje među svim građanima, što znam budući da sam posljednjih desetak dana u Mostaru.

Kada se pak posvetimo konkretnom nasljeđu vladajućih, lako ćemo uočiti da gradom već 12 godina de facto zajednički vladaju HDZ i SDA i da im ova situacija savršeno odgovora, budući da se proračun donosi i novci se troše bez ikakve kontrole od strane medija ili gradskih vijećnika. Ishod ovog dvovlašća je poražavajući.

Stanje u gradu do izbora

Prometnice i zelene površine sve do posljednjih mjesec dana nisu se čistile, niti obnavljale desetljećima. Zračna luka na fantastičnoj lokaciji, blizu grada, jednostavno je puštena da životari i propada isključivo zbog nedostatka političke volje da to ne bude tako.

Raznim makinacijama je uklonjeno nekoliko školskih zgrada na čijim lokacijama su podignute privatne stambene zgrade, gradska vijećnica i zgrada HDZ-a, a važni spomenici kulture i arhitekture, poput Ugljenovog Hotela Ruža, Hotela Neretva i Bogdanovićevog Partizanskog groblja su ili potpuno srušeni, ili neobnovljeni, ili se konstantno devastiraju, a uz sve to traume rata su itekako prisutne, ponajprije jer se HDZ ne želi suočiti s politikom iz devedesetih.

Stoga je na pitanje o tome što se može od izbora očekivati u smislu rezultata teško dati ozbiljnu pretpostavku. S jedne strane bilo bi logično za očekivati pobunu i radikalne promjene, ali s druge je zbog stalnog obnavljanja strahova i trauma to vrlo teško ostvariti, kao i zbog toga što najveći broj ljudi glasa za vodeće stranke iz čistog materijalnog interesa. No, jasno je da veća izlaznost ukazuje na veću mogućnost promjena, što ćemo znati odmah nakon zatvaranja birališta.