Svatko tko je naumio ujutro popiti kavu na glavnom gradskom trgu u Trogiru, treba se pripremiti na to da će morati odslušati cijelu misu iz trogirske katedrale Svetog Lovre. Obred se prenosi preko zvučnika, glas svećenika odjekuje u duru i molu.
Ne možeš pročitati novine, popričati s prijateljima ili naprosto uživati u suncu. Bila sam ovaj vikend tamo pa znam. Da sam htjela biti na misi, ušla bih u crkvu kao i svi ti ljudi, nešto domaćih, nešto turista, koji su u nedjelju sjedili oko mene za stolovima triju kafića. Ali htjeli-ne htjeli, nedjeljna misa u Trogiru očito je obavezna za svakoga.
Nula od čovjeka
Pitam konobare otkad imaju ovakav direktan prijenos. ”Već neko vrijeme”, sliježu ramenima. Rečeno im je da je to uvedeno zato ”da svi mogu čuti bogoslužje”. U razgovor se uključuje i jedna mlađa gospođa sa susjednog stola također nezadovoljna što se ovako remeti njen mir. Čude se i Nijemci s drugoga.
Svećenik za to vrijeme cijelom trgu govori da nije važno nosiš li nove ili stare patike (tenisice), kako si obučen i koliko novaca imaš, nego kakav si čovjek. To je lijepa poruka premda, kad se osvrnemo oko sebe, malo izvan prostora i vremena. U nastavku se malo očeše i o politiku preko prispodobe o autoritetu. Autoritet se stvara djelima.
Ali, ”ako si i predsjednik Vlade, a nula od čovjeka”, nećeš ga steći. Izaberi hoćeš li odgovoriti zovu političke stranka, ili zovu Isusa Krista. Izaberi, grmi iz zvučnika. A onda dodaje kako time ne tvrdi da nema političkih stranaka koje slijede nauk Isusa Krista jer ima i takvih.
Zbog gužve koje nema?
Dan ranije, stranke na malom platou ispred ribarnice skupljaju potpise za lokalne izbore. Štand do štanda, predstavljaju se prolaznicima HDZ, SDP, Most i Domovinski pokret. Župnik nije rekao za koga da se glasa, ali može se zaključivati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zovem jutros gradonačelnika da ga pitam kako to da je misa iz katedrale izašla na kompletni prostor gradskog trga. U Trogiru, gdje imamo kuću, crkvena zvona iz brojnih katoličkih bogomolja odavna zvone po cijeli dan, a počnu već ranom zorom. Neki se ljudi bune, pogotovo brundaju turisti koji ljeti navale u grad, a s njima i iznajmljivači apartmana, no bez rezultata. U nekim islamskim zemljama tako sam slušala glas hodže s minareta. Ali ovo s javnom misom je novost.
Trogir vodi SDP-ov gradonačelnik Ante Bilić koji se sad natječe i za novi mandat. Malo je zatečen mojim pitanjem. Kaže da je i on jučer bio na glavnom trgu pored katedrale, ali nije ništa čuo. Dopušta, doduše, da je možda svratio tek kasnije, kad je obred već bio završen. Pretpostavlja da je župnik posegnuo za zvučnicima kao rekvizitom zbog epidemioloških mjera, kako se vjernici ne bi tiskali u crkvu. No ispred ulaza u crkvu nije bilo ljudi.
Trogirani su podijeljeni
Pitam Bilića zar ne misli da je puštanje mise s razglasa nekorektno ulaženje u privatni prostor građana koji su se zatekli na vrlo prometnoj i popularnoj javnoj gradskoj površini koja je ispunjena ugostiteljskim objektima, a i stanara iz susjedstva čiji prozori gledaju na katedralu. Gradonačelnik opet okreće na koronu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A biste li zvučnike dopustili i crkvi neke druge vjeroispovijesti? Na to ne odgovara, a razgovor se ionako počinje vrtjeti u krugu pa se u to ime pozdravljamo.
Trogirani su oko ovoga podijeljeni. Jedan je tip komentara da ”nikome neće naškoditi da čuje misu”, a drugi kažu kako Crkva zauzima pedalj po pedalj svih rukavaca gradskog života pri čemu smatra da joj svaki dvostruko pripada. U svakom slučaju, kad se u nedjelju opet zateknem tamo, morat ću naći neko drugo mjesto da u tišini pročitam dnevne novine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uz kavu u kafiću, na glavnom gradskom trgu u Trogiru dobiješ i kompletnu misu iz katedrale
Obred se prenosi preko zvučnika, glas svećenika odjekuje u duru i molu, i ne možeš ga izbjeći
Nisi u stanju pročitati novine, popričati s prijateljima ili naprosto u tišini uživati u suncu. Tko želi, može riječ vjere dobiti u crkvi. Ali htio-ne htio, nedjeljna misa u Trogiru očito je obavezna za svakoga
Svatko tko je naumio ujutro popiti kavu na glavnom gradskom trgu u Trogiru, treba se pripremiti na to da će morati odslušati cijelu misu iz trogirske katedrale Svetog Lovre. Obred se prenosi preko zvučnika, glas svećenika odjekuje u duru i molu.
Ne možeš pročitati novine, popričati s prijateljima ili naprosto uživati u suncu. Bila sam ovaj vikend tamo pa znam. Da sam htjela biti na misi, ušla bih u crkvu kao i svi ti ljudi, nešto domaćih, nešto turista, koji su u nedjelju sjedili oko mene za stolovima triju kafića. Ali htjeli-ne htjeli, nedjeljna misa u Trogiru očito je obavezna za svakoga.
Nula od čovjeka
Pitam konobare otkad imaju ovakav direktan prijenos. ”Već neko vrijeme”, sliježu ramenima. Rečeno im je da je to uvedeno zato ”da svi mogu čuti bogoslužje”. U razgovor se uključuje i jedna mlađa gospođa sa susjednog stola također nezadovoljna što se ovako remeti njen mir. Čude se i Nijemci s drugoga.
Svećenik za to vrijeme cijelom trgu govori da nije važno nosiš li nove ili stare patike (tenisice), kako si obučen i koliko novaca imaš, nego kakav si čovjek. To je lijepa poruka premda, kad se osvrnemo oko sebe, malo izvan prostora i vremena. U nastavku se malo očeše i o politiku preko prispodobe o autoritetu. Autoritet se stvara djelima.
Ali, ”ako si i predsjednik Vlade, a nula od čovjeka”, nećeš ga steći. Izaberi hoćeš li odgovoriti zovu političke stranka, ili zovu Isusa Krista. Izaberi, grmi iz zvučnika. A onda dodaje kako time ne tvrdi da nema političkih stranaka koje slijede nauk Isusa Krista jer ima i takvih.
Zbog gužve koje nema?
Dan ranije, stranke na malom platou ispred ribarnice skupljaju potpise za lokalne izbore. Štand do štanda, predstavljaju se prolaznicima HDZ, SDP, Most i Domovinski pokret. Župnik nije rekao za koga da se glasa, ali može se zaključivati.
Zovem jutros gradonačelnika da ga pitam kako to da je misa iz katedrale izašla na kompletni prostor gradskog trga. U Trogiru, gdje imamo kuću, crkvena zvona iz brojnih katoličkih bogomolja odavna zvone po cijeli dan, a počnu već ranom zorom. Neki se ljudi bune, pogotovo brundaju turisti koji ljeti navale u grad, a s njima i iznajmljivači apartmana, no bez rezultata. U nekim islamskim zemljama tako sam slušala glas hodže s minareta. Ali ovo s javnom misom je novost.
Trogir vodi SDP-ov gradonačelnik Ante Bilić koji se sad natječe i za novi mandat. Malo je zatečen mojim pitanjem. Kaže da je i on jučer bio na glavnom trgu pored katedrale, ali nije ništa čuo. Dopušta, doduše, da je možda svratio tek kasnije, kad je obred već bio završen. Pretpostavlja da je župnik posegnuo za zvučnicima kao rekvizitom zbog epidemioloških mjera, kako se vjernici ne bi tiskali u crkvu. No ispred ulaza u crkvu nije bilo ljudi.
Trogirani su podijeljeni
Pitam Bilića zar ne misli da je puštanje mise s razglasa nekorektno ulaženje u privatni prostor građana koji su se zatekli na vrlo prometnoj i popularnoj javnoj gradskoj površini koja je ispunjena ugostiteljskim objektima, a i stanara iz susjedstva čiji prozori gledaju na katedralu. Gradonačelnik opet okreće na koronu.
A biste li zvučnike dopustili i crkvi neke druge vjeroispovijesti? Na to ne odgovara, a razgovor se ionako počinje vrtjeti u krugu pa se u to ime pozdravljamo.
Trogirani su oko ovoga podijeljeni. Jedan je tip komentara da ”nikome neće naškoditi da čuje misu”, a drugi kažu kako Crkva zauzima pedalj po pedalj svih rukavaca gradskog života pri čemu smatra da joj svaki dvostruko pripada. U svakom slučaju, kad se u nedjelju opet zateknem tamo, morat ću naći neko drugo mjesto da u tišini pročitam dnevne novine.