Kako koja afera ispadne iz vreće HDZ-a, a ispadaju tolikom brzinom da ih je već nemoguće zasluženo detaljno i popratiti, premijer već mjesecima, pa tako i ovih dana u Saboru, uporno ponavlja kako “nema nedodirljivih” i kako će, oni koji to još nisu shvatili, tu lekciju naučiti na teži način.
S obzirom na to da se ministarske i ine političke karijere u posljednje vrijeme gase u toj stranci pod sumnjama u korupciju poput novogodišnjih prskalica, reklo bi se da bi Andreju Plenkoviću ovdje itekako trebalo vjerovati. Pa opet, čini se da dolazi do paradoksa – što više HDZ-ovaca ostaje bez političke budućnosti, javnost kao da sve manje vjeruje u politiku čistih ruku koju, navodno, promovira vrh stranke.
Pravosuđe i kazna
Nije preteško locirati razlog takvom nepovjerenju – on je prije svega u tromom pravosuđu, čiji višegodišnji, a bit će skoro višedesetljetni procesi ubijaju bilo kakvu vjeru u stvarnu kaznu koja slijedi nakon počinjenog korupcijskog zločina.
A onda je tu i sam Plenković – njegovo često uporno branjenje neobranjivih, s istim izrazom lica i istim retoričkim figurama koje sad prate priču o tome da “nema nedodirljivih”, samo da bi te koje je branio, kad voda dođe do grla, ležerno pustio niz istu i nadao se da će čim prije biti zaboravljeni.
Morao je znati
Evo, ne mora uopće tu primjer biti sva sila ministara koje je žustro branio kad je oporba tražila njihovu smjenu da bi ih, uglavnom čak i vrlo brzo, razriješio dužnosti. Može se ostati i na najsvježijem primjeru – onom gradonačelnika Požege Darka Puljašića. Još je u rujnu Plenković žestoko branio činjenicu da je Puljašića stavio na listu za Sabor unatoč optužnici za krivotvorenje službene dokumentacije.
Da bi tek sad, kad je snimka za koju je i sam Plenković morao znati još na proljeće izašla u javnost, sa svim mogućim potencijalnim repovima koji se za njom vuku (recimo, da su firme koje su gradonačelnik i ekipica favorizirali financirale HDZ-ovu kampanju), Puljašić neslavno otišao iz Sabora, a cijeli lokalni HDZ dobio od vrha stranke crveni karton.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oni koje se ne dira
Iskrenost kaznenih postupaka središnjice prema zabludjelim članovima, odnosno stvarnu težinu izjave kako “nema nedodirljivih”, može se vidjeti i u odnosu prema tamošnjem županu. Alojz Tomašević je zbog obiteljskog nasilja prije pune tri godine izbačen iz stranke. Ali, posao se nastavio po starom.
Iako “nema nedodirljivih”, HDZ se nije usudio ni pokušati dodirnuti poziciju župana Tomaševića, što je lako mogao jer sa svojim koalicijskim partnerima ima uvjerljivu većinu u Županijskoj skupštini. Da se toksičnog župana Plenković doista htio riješiti, bilo bi dovoljno da se ruši (dva puta zaredom) njegov prijedlog proračuna.
Nije im, jasno, palo na pamet, pa je nikako nedodirljivi Tomašević, evo, već tri godine nezavisni župan s potporom HDZ-a. Stranke koja ga se, uvjerava Plenković, riješila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samokalibriranje sustava
No, ključni problem cijele ove priče o povjerenju i borbi protiv korupcije nisu imena i funkcije. Ključan je sustav. Malo tko će u Hrvatskoj namještanje poslova koje je isplivalo sa snimke iz Požege doživjeti kao endemsku pojavu u jednom gradu ili županiji. Jer, nisu tu krivi samo gradonačelnik i njegovi suradnici, niti sad raspušteni članovi tamošnjeg HDZ-a. Ne bude li dubljeg reza, sustav će se vjerojatno samokalibrirati s novim imenima.
A Plenkoviću i dalje nitko neće vjerovati da se stvarno bori protiv korupcije. Može, međutim i drugačije.
HDZ može, ali…
Može se i ne stati na raspuštanju lokalne stranačke organizacije, u koju će se za koji mjesec uglavnom opet učlaniti dobar dio dosadašnjih članova. HDZ može zatražiti reviziju svih natječaja koje je tamošnja gradska uprava raspisivala u zadnje četiri godine. HDZ može preispitati i tražiti da i institucije preispitaju sve poslove koje su s jedinicama lokalne samouprave i državom dobile firme s Puljašićeve liste.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ, svakako, može, uz ispriku javnosti, vratiti sav iznos donacija koje je dobio od njih. HDZ, na kraju krajeva, može pokrenuti slično preispitivanje funkcioniranja cijele lokalne vlasti u zemlji, pogotovo onih jedinica u kojima oni imaju većinu. E, to bi bila borba protiv korupcije i stvarna poruka da “nema nedodirljivih”.
Ovako, kad poteze povlačiš tek nakon što ti se mediji popnu na glavu serijalima o besramnom kriminalu, nakon što se otkrije da je Vlada sakrivala od javnosti čak i nestašluke sa stambenim kvadratima Ive Žinića na zagrebačkom Borovju, priča o tome da ne postoje nedodirljivi ispari tako brzo da čovjek ne stigne izreći ni – Milan Bandić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjeruje li više itko premijeru kad kaže da u borbi protiv korupcije nema nedodirljivih? Evo zašto ne
Iako nema nedodirljivih, osramoćeni pa i osuđeni HDZ-ovci i dalje hladno rade svoje poslove
Ključni problem cijele ove priče o povjerenju i borbi protiv korupcije nisu imena i funkcije. Ključan je sustav. Malo tko će u Hrvatskoj namještanje poslova, koje je isplivalo sa snimke iz Požege, doživjeti kao endemsku pojavu u jednom gradu ili županiji. Jer, nisu tu krivi samo gradonačelnik i njegovi suradnici, niti sad raspušteni članovi tamošnjeg HDZ-a. Ne bude li dubljeg reza, sustav će se vjerojatno samokalibrirati s novim imenim
Kako koja afera ispadne iz vreće HDZ-a, a ispadaju tolikom brzinom da ih je već nemoguće zasluženo detaljno i popratiti, premijer već mjesecima, pa tako i ovih dana u Saboru, uporno ponavlja kako “nema nedodirljivih” i kako će, oni koji to još nisu shvatili, tu lekciju naučiti na teži način.
S obzirom na to da se ministarske i ine političke karijere u posljednje vrijeme gase u toj stranci pod sumnjama u korupciju poput novogodišnjih prskalica, reklo bi se da bi Andreju Plenkoviću ovdje itekako trebalo vjerovati. Pa opet, čini se da dolazi do paradoksa – što više HDZ-ovaca ostaje bez političke budućnosti, javnost kao da sve manje vjeruje u politiku čistih ruku koju, navodno, promovira vrh stranke.
Pravosuđe i kazna
Nije preteško locirati razlog takvom nepovjerenju – on je prije svega u tromom pravosuđu, čiji višegodišnji, a bit će skoro višedesetljetni procesi ubijaju bilo kakvu vjeru u stvarnu kaznu koja slijedi nakon počinjenog korupcijskog zločina.
A onda je tu i sam Plenković – njegovo često uporno branjenje neobranjivih, s istim izrazom lica i istim retoričkim figurama koje sad prate priču o tome da “nema nedodirljivih”, samo da bi te koje je branio, kad voda dođe do grla, ležerno pustio niz istu i nadao se da će čim prije biti zaboravljeni.
Morao je znati
Evo, ne mora uopće tu primjer biti sva sila ministara koje je žustro branio kad je oporba tražila njihovu smjenu da bi ih, uglavnom čak i vrlo brzo, razriješio dužnosti. Može se ostati i na najsvježijem primjeru – onom gradonačelnika Požege Darka Puljašića. Još je u rujnu Plenković žestoko branio činjenicu da je Puljašića stavio na listu za Sabor unatoč optužnici za krivotvorenje službene dokumentacije.
Da bi tek sad, kad je snimka za koju je i sam Plenković morao znati još na proljeće izašla u javnost, sa svim mogućim potencijalnim repovima koji se za njom vuku (recimo, da su firme koje su gradonačelnik i ekipica favorizirali financirale HDZ-ovu kampanju), Puljašić neslavno otišao iz Sabora, a cijeli lokalni HDZ dobio od vrha stranke crveni karton.
Oni koje se ne dira
Iskrenost kaznenih postupaka središnjice prema zabludjelim članovima, odnosno stvarnu težinu izjave kako “nema nedodirljivih”, može se vidjeti i u odnosu prema tamošnjem županu. Alojz Tomašević je zbog obiteljskog nasilja prije pune tri godine izbačen iz stranke. Ali, posao se nastavio po starom.
Iako “nema nedodirljivih”, HDZ se nije usudio ni pokušati dodirnuti poziciju župana Tomaševića, što je lako mogao jer sa svojim koalicijskim partnerima ima uvjerljivu većinu u Županijskoj skupštini. Da se toksičnog župana Plenković doista htio riješiti, bilo bi dovoljno da se ruši (dva puta zaredom) njegov prijedlog proračuna.
Nije im, jasno, palo na pamet, pa je nikako nedodirljivi Tomašević, evo, već tri godine nezavisni župan s potporom HDZ-a. Stranke koja ga se, uvjerava Plenković, riješila.
Samokalibriranje sustava
No, ključni problem cijele ove priče o povjerenju i borbi protiv korupcije nisu imena i funkcije. Ključan je sustav. Malo tko će u Hrvatskoj namještanje poslova koje je isplivalo sa snimke iz Požege doživjeti kao endemsku pojavu u jednom gradu ili županiji. Jer, nisu tu krivi samo gradonačelnik i njegovi suradnici, niti sad raspušteni članovi tamošnjeg HDZ-a. Ne bude li dubljeg reza, sustav će se vjerojatno samokalibrirati s novim imenima.
A Plenkoviću i dalje nitko neće vjerovati da se stvarno bori protiv korupcije. Može, međutim i drugačije.
HDZ može, ali…
Može se i ne stati na raspuštanju lokalne stranačke organizacije, u koju će se za koji mjesec uglavnom opet učlaniti dobar dio dosadašnjih članova. HDZ može zatražiti reviziju svih natječaja koje je tamošnja gradska uprava raspisivala u zadnje četiri godine. HDZ može preispitati i tražiti da i institucije preispitaju sve poslove koje su s jedinicama lokalne samouprave i državom dobile firme s Puljašićeve liste.
HDZ, svakako, može, uz ispriku javnosti, vratiti sav iznos donacija koje je dobio od njih. HDZ, na kraju krajeva, može pokrenuti slično preispitivanje funkcioniranja cijele lokalne vlasti u zemlji, pogotovo onih jedinica u kojima oni imaju većinu. E, to bi bila borba protiv korupcije i stvarna poruka da “nema nedodirljivih”.
Ovako, kad poteze povlačiš tek nakon što ti se mediji popnu na glavu serijalima o besramnom kriminalu, nakon što se otkrije da je Vlada sakrivala od javnosti čak i nestašluke sa stambenim kvadratima Ive Žinića na zagrebačkom Borovju, priča o tome da ne postoje nedodirljivi ispari tako brzo da čovjek ne stigne izreći ni – Milan Bandić.