Što je sve našim dužnosnicima omogućio udar na Povjerenstvo za sukob interesa

Što je, s obzirom na najnoviju sudsku praksu, postalo dozvoljeno ponašanje dužnosnika?

Kao premijer, pak, možeš bez problema prešutjeti da je osoba koju nominiraš na visoku diplomatsku dužnost tvoj kum. Možeš, bez beda, ekipu iz stranke Vladinim avionom vozati po Europi na stranačke sastanke. Možeš, ovo je najbolji dio, ritualno odbijati slati traženu dokumentaciju Povjerenstvu. Koga briga, samo šišaj.

Nekad se sasvim precizna slika može dobiti kad se suštinska pitanja na tren zanemare. Kad se, kada je riječ o Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, čije je ovlasti hrvatsko pravosuđe nedavno radikalno skresalo, sa strane stavi, recimo, pravna suština problema.

Bi li Nataša Novaković i ekipa trebali imati pravo odlučivati o kršenju načela obnašanja dužnosti ili ne? To za ovaj tekst nije ključno. Isto tako, sa strane možemo staviti i političku suštinu problema – a ona kaže da su svi problemi za Povjerenstvo počeli u trenutku kad je predmet njihovog interesa postao premijer Andrej Plenković.

Slika i prilika

Dotad se, eto, sasvim slučajno, nije ni postavljalo pitanje odluka Povjerenstva koje su se temeljile na kršenju načela obnašanja dužnosti. No, maknimo i očiti utjecaj premijera i predsjednika HDZ-a na pretvaranje Povjerenstva u instituciju vrlo strogo skresanih ovlasti.

Da bi se, naime, dobila slika onoga što se dogodilo i prilika Hrvatske kakva je danas, skoro u drugoj godini drugog mandata najnovije inačice HDZ-a, valja pogledati što je, s obzirom na najnoviju sudsku praksu, u Hrvatskoj sasvim normalno i dozvoljeno ponašanje dužnosnika.

Honorar na mađarskom

Nije, tako, nikakav problem ako si predsjednik najveće stranke i drugi čovjek Vlade, a lobist strane firme koja je u žestokom sukobu s tvojom zemljom plaća neloš honorar ženi s kojom živiš.

Valja pritom imati na umu da je ta tvrtka, čiji lobist isplaćuje tvojem kućanstvu redovne honorare, ne baš prijateljski i uz pomoć mita jednom od tvojih prethodnika u stranci preuzela najvažniju tvrtku u tvojoj zemlji. Sve čisto, veli domaće pravosuđe i tu Povjerenstvo nema što njuškati oko sukoba interesa.

Stipendija za šefa oporbe

Kao premijer, pak, možeš bez problema prešutjeti da je osoba koju nominiraš na visoku diplomatsku dužnost tvoj kum. Možeš, bez beda, ekipu iz stranke Vladinim avionom vozati po Europi na stranačke sastanke. Možeš, ovo je najbolji dio, ritualno odbijati slati traženu dokumentaciju Povjerenstvu. Koga briga, samo šišaj.

Možeš, nadalje, kao saborski zastupnik oporbene stranke, uskoro i njen predsjednik, dobiti četvrt milijuna kuna vrijednu stipendiju privatnog sveučilišta, iako si u situaciji da u tom istom Saboru odlučuješ o uvjetima poslovanja privatnih sveučilišta. Ništa sumnjivo.

Jamčevina i krediti

Ako si, pak, ministar financija, ništa te ne priječi da sudjeluješ u dodjeli kredita državne razvojne banke svom frendu. Bilo bi, doduše, sasvim dovoljno čak i za Povjerenstvo da se izuzmeš od glasanja (elementarna pristojnost, demokratski standardi i sličan davež), ali, Bože moj, sad ne treba ni to. Ruka gore, pa na pivicu s prijateljima.

Ukoliko se, pak, dogodi, da institucije kojim slučajem nakratko profunkcioniraju, pa kao gradonačelnik zaglaviš u istražnom pritvoru – nema straha. Valjda si, kao pametan upravljač, stekao moćne i bogate prijatelje, koji, usput, rade i za grad koji vodiš. Pa će ti, za jamčevinu, iskeširati 15 milijuna kuna (nije to problem sposobnim ljudima!) i nastavit ćete business as usual. A Povjerenstvo može samo šutjeti, jer ta vrsta sukoba interesa nije detaljno opisana u zakonu.

Institucije i njihov posao

Kao uostalom ni ona neobična navada da, dvije godine nakon predsjedničke kampanje, za istu na račun primaš – donacije. Ljudima si se dopao kao kandidat (iako si izgubio) i hoće dati novce, šta sad.

Ima tih primjera, odnedavno opet savršeno nespornih praksi u Hrvatskoj još mnogo, a za vjerovati je da će ih uskoro biti i još više. Jer, Hrvati su pošteni i moralni ljudi, pa čemu onda sumnjati u djelovanja dužnosnika. Ako nešto ne valja, Bože moj, uvijek ima ona “neka institucije rade svoj posao”. A politika i, naravno, neovisno pravosuđe će se već pobrinuti da opseg tog posla ograniče na što manji i nebitniji dio stvarnosti.