Neovisno o tome što se čini da svaki put pišem isti tekst, o tome kako se apsolutna Vučićeva vlast u Srbiji klima i kako se isti taj tekst periodički ponavlja posljednjih nekoliko godina, sa svakim novim ciklusom prosvjeda i dodatnom eskalacijom na Kosovu, čak i njegov talent za političko preživljavanje ima svoje limite i okolnosti koje nije u stanju pobijediti.
A okolnosti su sada takve da je ovim, nikad brže isforsiranim izvanrednim izborima, koji jesu postali obrazac njegove vladavine, raspisanim za 17. prosinac, Vučić vjerojatno procijenio da je to krajnji rok u kojem će biti moguće maksimalizirati vlastiti rezultat.
Jer slika o ekonomskom uspjehu i dobrom životu građana se naočigled svih raspada i to nikakav marketing ne može zataškati, situacija na Kosovu, odnosno s tamošnjim Srbima i s međunarodnim položajem Srbije po tom pitanju, je nikad gora, posebno nakon nedavne mini balvan-revolucije, a svi pokušaji da delegitimira opoziciju i njihove prosvjede, kroz nevjerojatno uporno pojavljivanje u odabranim medijima, u kojima i dalje igra mesijansku ulogu, postaju sve bljeđi i ljudima sve manje zanimljivi.
Vučić bi mogao izgubiti Beograd
Stoga je Vučićevo raspisivanje izvanrednih parlamentarnih, beogradskih i lokalnih izbora, koji su omogućeni masovnim davanjem ostavki, što vlade, što čelnih ljudi Beograda i najvećeg dijela lokalnih sredina sigurno napravljeno s ozbiljnom računicom, ali nije uopće bez rizika.
Ovako na prvu, ono što procjenjuju manje-više svi analitičari u srpskim medijima, bilo oni skloni Vučićevoj vlasti, bilo oni koji su skloniji opoziciji, je to da postoje ozbiljne šanse da Vučić ovog puta konačno izgubi Beograd, dok je to još uvijek nezamislivo na parlamentarnim izborima.
No, dogodi li se već i taj scenarij, gubitka glavnog grada, uz posve izvjesno jačanje opozicije u parlamentu, Aleksandar Vučić će to doživjeti puno dramatičnije, nego što bi doživio čelni čovjek zemlje i stranke u nekoj uređenoj parlamentarnoj demokraciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Panika u redovima vladajućih
Njegova autokratska vlast, koja samo formalno, zbog društveno-političkih okolnosti, nije i totalna, teško može provariti bilo kakav istinski poraz, a kamo li gubitak Beograda. I to bez obzira što bi on i dalje ostao predsjednik države, u čemu se pokazao puno mudrijim od Borisa Tadića.
Naime, Vučić će biti sveprisutan u kampanji i njegovo ime nosit će liste naprednjaka, ali nije se odlučio s rizikom raspisivanja i prijevremenih predsjedničkih izbora, na čemu se Tadić poskliznuo i izručio vlast Tomislavu Nikoliću, odnosno naprednjacima.
No, dok ta činjenica može sugerirati samo to da je Vučić po prirodi oprezan, njegovo naglo oživljavanje Tomislava Nikolića kojeg je politički eutanazirao, kao i koalicija s nekadašnjim mentorom i partijskim šefom, Vojislavom Šešeljem na beogradskim izborima, jasno govore o panici u redovima vladajućih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučić se pokazao slabim liderom
Jer, s ovom koalicijom i zajedničkim nastupom izvornog radikalskog trojca na izborima, Vučić nije samo odbacio i posljednju krinku navodnog proeuropskog kursa i nove stranke okrenute modernizaciji koja je napustila radikalski program i preuzela politiku Zorana Đinđića, nego je pokazao i javnu slabost sebe kao lidera koji se reklamirao kao nepobjediv i svemoguć.
Činjenica da je u kampanju uključio dvojicu ljudi kojih se ranije riješio jer ih je prerastao i smatrao ih je nebitnim i prevaziđenim, govori istovremeno o tome koliko ni sam više nije siguran u podršku autentičnog jezgra naprednjaka, koju bi trebao povući Tomislav Nikolić, ali i o tome da mu je svaki glas bitan.
Vojislav Šešelj i Srpska radikalna stranka, odnosno ono što je od nje ostalo, nakon izlaska Nikolića i Vučića i Šešeljevog povratka iz Haaga, unatoč Šešeljevoj huškačkoj sveprisutnosti na raznim tabloidnim televizija, kao i unatoč tome da se na upravo završenom Sajmu knjiga u Beogradu, ukazao kao zvijezda među tinejdžerima, ostaje zakucana ispod praga na nekoj stabilnoj podršci oko 2% birača, ili kako je Vučićev protukandidat s posljednjih izbora, Koštunicin prijatelj i istomišljenik, Vladeta Janković ovih dana izjavio, Šešelj u Beogradu ima svojih 10-15 tisuća glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rizik otvorene koalicije sa Šešeljom
To je malo, ali iz činjenice da je Vučić procijenio da će i toliko malo biti bitno, preuzimajući na sebe rizik otvorene koalicije sa Šešeljom, možemo vidjeti koliko je i sam svjestan da je poraz u Beogradu itekako izvjestan. Tim prije što se proeuropska opozicija konačno ujedinila, ali uz potencijalnu pogrešku odbacivanja suradnje s bivšim predsjednikom Borisom Tadićem i njegovim SDS-om, koji također ima oko 2% podrške u Beogradu.
Ispostavi li se da će upravo to što je Vučić uzeo Šešelja u koaliciju, a opozicija okupljena oko prosvjeda ‘Srbija protiv nasilja’ odbacila Tadića, utjecati na krajnji ishod beogradskih izbora, moglo bi se raditi o katastrofalnoj pogreški opozicije. Ukoliko pak unatoč tome pobijede i formiraju vlast u glavnom gradu, ispostavit će se kao nevjerovatno dobri prognozeri spremni na rizik.
Nije, naravno, ovaj povratak radikalskim korijenima jedini signal panike u redovima vladajućih, budući da na nju jasno ukazuje i nervozna reakcija Vučićevih najbližih ljudi na dokumentarni film posvećen njegovom političkom razvoju koji je ovog tjedna emitiran na televiziji N1.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedni od najneizvjesnijih izbora
A na nju jasno ukazuje i prijedlog novog zakona o medijima koji omogućava državi izravno vlasništvo nad medijima, što se misli ostvariti putem Telekoma Srbije, ali na to nas upućuju i imenovanja novih upravnih odbora po fakultetima beogradskog sveučilišta. Tim prije što je u nadležnosti tih upravnih odbora imenovanje vodstva fakulteta i što je u njih imenovana čitava galerija prominentnih likova iz devedesetih, od Dragoslava Bokana, do Ljubiše Ristića.
I bez obzira što je desnija opozicija i dalje razjedinjena i nastupit će kroz minimalno dvije liste, Srbija ulazi u najneizvjesnije izbore u periodu otkad se Vučić konsolidirao na vlasti kao onaj kojeg se pita za sve u zemlji. S jedne strane zbog sveopće ekonomske krize i sve lošijeg standarda većine ljudi, s druge što se Vučić našao pred zidom u vezi Kosova, s treće što je vidno umoran i ljudi su se umorili od njegove sveprisutnosti i s četvrte što je opozicija kroz prosvjede uspjela pronaći neku novu energiju i vezu s ljudima.
Sve navedeno ne znači da će se vlast povući bez borbe. Štoviše, ona će biti bez ikakvih skrupula. No, pored svega ovoga, postoji još jedan faktor, a to su Ivica Dačić i njegovi socijalisti, koji nisu jednom promijenili stranu i zapravo kao ključna prevaga donijeli novu vlast Srbiji, kad bi osjetili promjenu društvenih trendova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučić je u ozbiljnoj panici. Tolikoj da na izborima koalira sa Šešeljem koji ima minornu podršku od dva posto
Postoje ozbiljne šanse da Vučić ovog puta konačno izgubi Beograd
Vučićevo naglo oživljavanje Tomislava Nikolića kojeg je politički eutanazirao, kao i koalicija s nekadašnjim mentorom i partijskim šefom, Vojislavom Šešeljem na beogradskim izborima, jasno govore o panici u redovima vladajućih.
Neovisno o tome što se čini da svaki put pišem isti tekst, o tome kako se apsolutna Vučićeva vlast u Srbiji klima i kako se isti taj tekst periodički ponavlja posljednjih nekoliko godina, sa svakim novim ciklusom prosvjeda i dodatnom eskalacijom na Kosovu, čak i njegov talent za političko preživljavanje ima svoje limite i okolnosti koje nije u stanju pobijediti.
A okolnosti su sada takve da je ovim, nikad brže isforsiranim izvanrednim izborima, koji jesu postali obrazac njegove vladavine, raspisanim za 17. prosinac, Vučić vjerojatno procijenio da je to krajnji rok u kojem će biti moguće maksimalizirati vlastiti rezultat.
Jer slika o ekonomskom uspjehu i dobrom životu građana se naočigled svih raspada i to nikakav marketing ne može zataškati, situacija na Kosovu, odnosno s tamošnjim Srbima i s međunarodnim položajem Srbije po tom pitanju, je nikad gora, posebno nakon nedavne mini balvan-revolucije, a svi pokušaji da delegitimira opoziciju i njihove prosvjede, kroz nevjerojatno uporno pojavljivanje u odabranim medijima, u kojima i dalje igra mesijansku ulogu, postaju sve bljeđi i ljudima sve manje zanimljivi.
Vučić bi mogao izgubiti Beograd
Stoga je Vučićevo raspisivanje izvanrednih parlamentarnih, beogradskih i lokalnih izbora, koji su omogućeni masovnim davanjem ostavki, što vlade, što čelnih ljudi Beograda i najvećeg dijela lokalnih sredina sigurno napravljeno s ozbiljnom računicom, ali nije uopće bez rizika.
Ovako na prvu, ono što procjenjuju manje-više svi analitičari u srpskim medijima, bilo oni skloni Vučićevoj vlasti, bilo oni koji su skloniji opoziciji, je to da postoje ozbiljne šanse da Vučić ovog puta konačno izgubi Beograd, dok je to još uvijek nezamislivo na parlamentarnim izborima.
No, dogodi li se već i taj scenarij, gubitka glavnog grada, uz posve izvjesno jačanje opozicije u parlamentu, Aleksandar Vučić će to doživjeti puno dramatičnije, nego što bi doživio čelni čovjek zemlje i stranke u nekoj uređenoj parlamentarnoj demokraciji.
Panika u redovima vladajućih
Njegova autokratska vlast, koja samo formalno, zbog društveno-političkih okolnosti, nije i totalna, teško može provariti bilo kakav istinski poraz, a kamo li gubitak Beograda. I to bez obzira što bi on i dalje ostao predsjednik države, u čemu se pokazao puno mudrijim od Borisa Tadića.
Naime, Vučić će biti sveprisutan u kampanji i njegovo ime nosit će liste naprednjaka, ali nije se odlučio s rizikom raspisivanja i prijevremenih predsjedničkih izbora, na čemu se Tadić poskliznuo i izručio vlast Tomislavu Nikoliću, odnosno naprednjacima.
No, dok ta činjenica može sugerirati samo to da je Vučić po prirodi oprezan, njegovo naglo oživljavanje Tomislava Nikolića kojeg je politički eutanazirao, kao i koalicija s nekadašnjim mentorom i partijskim šefom, Vojislavom Šešeljem na beogradskim izborima, jasno govore o panici u redovima vladajućih.
Vučić se pokazao slabim liderom
Jer, s ovom koalicijom i zajedničkim nastupom izvornog radikalskog trojca na izborima, Vučić nije samo odbacio i posljednju krinku navodnog proeuropskog kursa i nove stranke okrenute modernizaciji koja je napustila radikalski program i preuzela politiku Zorana Đinđića, nego je pokazao i javnu slabost sebe kao lidera koji se reklamirao kao nepobjediv i svemoguć.
Činjenica da je u kampanju uključio dvojicu ljudi kojih se ranije riješio jer ih je prerastao i smatrao ih je nebitnim i prevaziđenim, govori istovremeno o tome koliko ni sam više nije siguran u podršku autentičnog jezgra naprednjaka, koju bi trebao povući Tomislav Nikolić, ali i o tome da mu je svaki glas bitan.
Vojislav Šešelj i Srpska radikalna stranka, odnosno ono što je od nje ostalo, nakon izlaska Nikolića i Vučića i Šešeljevog povratka iz Haaga, unatoč Šešeljevoj huškačkoj sveprisutnosti na raznim tabloidnim televizija, kao i unatoč tome da se na upravo završenom Sajmu knjiga u Beogradu, ukazao kao zvijezda među tinejdžerima, ostaje zakucana ispod praga na nekoj stabilnoj podršci oko 2% birača, ili kako je Vučićev protukandidat s posljednjih izbora, Koštunicin prijatelj i istomišljenik, Vladeta Janković ovih dana izjavio, Šešelj u Beogradu ima svojih 10-15 tisuća glasova.
Rizik otvorene koalicije sa Šešeljom
To je malo, ali iz činjenice da je Vučić procijenio da će i toliko malo biti bitno, preuzimajući na sebe rizik otvorene koalicije sa Šešeljom, možemo vidjeti koliko je i sam svjestan da je poraz u Beogradu itekako izvjestan. Tim prije što se proeuropska opozicija konačno ujedinila, ali uz potencijalnu pogrešku odbacivanja suradnje s bivšim predsjednikom Borisom Tadićem i njegovim SDS-om, koji također ima oko 2% podrške u Beogradu.
Ispostavi li se da će upravo to što je Vučić uzeo Šešelja u koaliciju, a opozicija okupljena oko prosvjeda ‘Srbija protiv nasilja’ odbacila Tadića, utjecati na krajnji ishod beogradskih izbora, moglo bi se raditi o katastrofalnoj pogreški opozicije. Ukoliko pak unatoč tome pobijede i formiraju vlast u glavnom gradu, ispostavit će se kao nevjerovatno dobri prognozeri spremni na rizik.
Nije, naravno, ovaj povratak radikalskim korijenima jedini signal panike u redovima vladajućih, budući da na nju jasno ukazuje i nervozna reakcija Vučićevih najbližih ljudi na dokumentarni film posvećen njegovom političkom razvoju koji je ovog tjedna emitiran na televiziji N1.
Jedni od najneizvjesnijih izbora
A na nju jasno ukazuje i prijedlog novog zakona o medijima koji omogućava državi izravno vlasništvo nad medijima, što se misli ostvariti putem Telekoma Srbije, ali na to nas upućuju i imenovanja novih upravnih odbora po fakultetima beogradskog sveučilišta. Tim prije što je u nadležnosti tih upravnih odbora imenovanje vodstva fakulteta i što je u njih imenovana čitava galerija prominentnih likova iz devedesetih, od Dragoslava Bokana, do Ljubiše Ristića.
I bez obzira što je desnija opozicija i dalje razjedinjena i nastupit će kroz minimalno dvije liste, Srbija ulazi u najneizvjesnije izbore u periodu otkad se Vučić konsolidirao na vlasti kao onaj kojeg se pita za sve u zemlji. S jedne strane zbog sveopće ekonomske krize i sve lošijeg standarda većine ljudi, s druge što se Vučić našao pred zidom u vezi Kosova, s treće što je vidno umoran i ljudi su se umorili od njegove sveprisutnosti i s četvrte što je opozicija kroz prosvjede uspjela pronaći neku novu energiju i vezu s ljudima.
Sve navedeno ne znači da će se vlast povući bez borbe. Štoviše, ona će biti bez ikakvih skrupula. No, pored svega ovoga, postoji još jedan faktor, a to su Ivica Dačić i njegovi socijalisti, koji nisu jednom promijenili stranu i zapravo kao ključna prevaga donijeli novu vlast Srbiji, kad bi osjetili promjenu društvenih trendova.