“Svim pederima: Vratite se u svoje rupe i čekajte Boga. Pakao vas čeka, perverznjaci! Sretno s pjevanjem tamo”, napisao je odmah njezin otac. Kasnije će Bobbi, koja se u međuvremenu pokušala ubiti, reći da krivi Facebook što je njezina obitelj tako saznala za njenu seksualnu orijentaciju. “Ne bi trebalo biti da netko drugi bira što ljudi znaju o meni.”
Najgrublje kršenje privatnosti
Kad sam dvije godine kasnije za temu završnog rada na poslijediplomskom studiju diplomacije odabrao privatnost, shvatio sam da ne znam što to točno znači. I onda sam se iznenadio kad sam naučio da je to možda najjednostavnija definicija nekog apstraktnog pojma uopće. Privatnost je pravo biti ostavljen na miru. Tako su privatnost definirala dvojica američkih pravnika, Samuel D. Warren i Louis Brandeis još 1890. godine u eseju koji se smatra jednim od najutjecajnijih radova u povijesti američkog prava.
Idući korak u mom istraživanju bio je utvrditi kako privatnost reguliraju ustavi pojedinih država. Tu sam se neugodno iznenadio jer sam doznao da, s izuzetkom švicarskog, gotovo nijedan ustav modernih država (uključujući hrvatski) ne štiti privatnost per se. Zaštićeni su tajnost dopisivanja i nepovredivost doma, ali privatnost kao privatnost ne. Objašnjenje za to je vrlo jednostavno. Čak ni tajne službe nemaju pravo kršiti ustavom zajamčene slobode, a privatnost je prva koja strada u radu sigurnosnih agencija, pa je onda privatnost potiho ispuštena iz ustava.
To što je nema u Ustavu RH, ne znači da se privatnost ne štiti niti da možemo kršiti privatnost drugih osoba kako nam se prohtije. Objava organizacije Zagreb Pride kojom su, bez da ih je to itko tražio, označili gej kandidate na parlamentarnim izborima spada u najgrublje kršenje privatnosti, a bome i zakonitosti izbora.
Stranka koristi neprofitnu organizaciju
Sama zakonitost izbora možda i ne bi bila sporna da tu promašenu ideju organizacije Zagreb Pride aktivno u medijima ne brani njihov izvršni koordinator, koji je ujedno i kandidat na izborima koalicije Rijeke pravde. Međutim činjenica da neka politička stranka dopušta da njihov kandidat koristi neprofitnu organizaciju kako bi se označili kandidati na izborima prema nekoj njihovoj osobnoj karakteristici zahtijeva reakciju Ustavnog suda više nego što je to tražila najava predsjednika Republike da će postati premijer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, izvršni koordinator udruge Zagreb Pride i kandidat na listi koalicije Rijeke pravde bio je suočen s činjenicom da dvije osobe s tog popisa nisu dale privolu da ih se na taj način označi. Na to je odgovorio da se takvi slobodno jave, pa će ih se s popisa ukloniti. Objaviti nešto na internetu, a onda nakon što su to prenijeli svi mediji reći “maknut ćemo” ravno je famoznoj “zaustavite Reuters”.
Kasnije je otišao i korak dalje kad je rekao da će zapravo nekog ukloniti s popisa isključivo ako nisu LGBT, ali ne i ako jesu LGBT, a jednostavno ne žele biti na tom popisu. Upravo to je bila Bobbi Duncan – osoba koja jest gej, ali ne želi da je se takvom označava. A izvršni koordinator udruge “koja se zalaže za ostvarenje aktivnog društva solidarnosti i ravnopravnosti slobodnog od rodnih i spolnih normi i kategorija te bilo koje druge vrste opresije” ne prihvaća da netko ne želi biti na nekom popisu.
Kazna do tri godine zatvora
U povijesti je nemoguće pronaći primjer kad bi sačinjavanje popisa osoba koje to same nisu inicirale donijelo nešto dobro. Unatoč tome, Zagreb Pride smatrao je da je na njima da javno objave tzv. predizborni LGBT kompas kojim će svekolikom puku prokazati homoseksualce koji traže povjerenje za mjesto u Saboru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovakva radnja opasno miriše na kazneno djelo iz čl. 146. Kaznenog zakona (nedopuštena uporaba osobnih podataka) i to njegov kvalificirani oblik za koji je zapriječena kazna do čak tri godine zatvora jer je riječ o javnoj objavi osobnih podataka koji se odnose na spolni život. Ali čak i ako to ne bi bilo kazneno djelo, ovakav potez predstavlja negaciju svega što borba za prava osoba različitih seksualnih orijentacija jest. Cijeli smisao te borbe je da te osobe ne prosuđujemo po tom njihovom jednom obilježju već, riječima Martina Luthera Kinga, po sadržaju njihova karaktera.
A Zagreb Pride ovime će postići da su ti ljudi prvo LGBT, a tek onda sve ostalo. Vidi se to i iz terminologije koju koriste. Seksualni identitet. Učinili su da je postalo nevažno kakvog su ti ljudi obrazovanja, što misle o ključnim političkim pitanjima, za što se zalažu, kako namjeravaju provoditi program koji su ponudili biračima i bilo što drugo, jer su oni odsad LGBT kandidati. A prosječan glasač ne želi glasati za nekog zato što jesu ili nisu LGBT, jednako kao što ne žele glasati za nekog samo zato što je katolik.
Čaša gorčine i mržnje
LGBT kandidat ne postoji, jednako kao što ne postoji kandidat ateist. Postoji samo kandidat i postoji glasač koji želi prosuditi content of the character tog kandidata. U svom poznatom govoru I Have a Dream, dr. King je izrekao i neke druge upečatljive riječi koje se nažalost rjeđe citiraju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ali ima još nešto što moram reći svojim ljudima koji stoje na toplom pragu koji vodi do palače pravde: na putu do mjesta koje nam s pravom pripada ne smijemo skriviti kažnjiva djela. Nemojmo tražiti da svoju žeđ za slobodom utažimo pijenjem iz čaše gorčine i mržnje. Svoju borbu zauvijek moramo voditi na visoravnima dostojanstva i discipline.”
Zagreb Pride je ponizio svoju borbu
Zagreb Pride je objavom LGBT kompasa potpuno izgubio kompas, ali i – što je još gore – ponizio svoju borbu. Očigledno ne misleći da rade nešto pogrešno, na tome nisu stali, pa su objavili još jedan popis koji pak identificira sve gej članove Vlade. Tek to je samo sebi svrha jer je na tom popisu jedna jedina osoba, ista ona koja se već nalazi na LGBT kompasu.
Brazilski filozof Paulo Freire je u svojoj knjizi Pedagogija potlačenih napisao da san potlačenih nije težnja za oslobođenjem već pretvaranje u tlačitelja. Prokazivanje ljudi, makar mislio da radiš nešto ispravno, pretvara te u tlačitelja. A to što si nekad možda sam bio potlačen ne daje ti pravo da postaneš tlačitelj. Ništa ti ne daje pravo da postaneš tlačitelj. Ali zato, s druge strane, ama baš svatko ima pravo biti ostavljen na miru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb Pride je prekršio zakonitost izbora. To zahtijeva reakciju Ustavnog suda i miriše na kazneno djelo
Nemoguće je pronaći primjer kad je sačinjavanje popisa osoba koje to same nisu inicirale donijelo nešto dobro
Brazilski filozof Paulo Freire je napisao da san potlačenih nije težnja za oslobođenjem već pretvaranje u tlačitelja. Prokazivanje ljudi, makar mislio da radiš nešto ispravno, pretvara te u tlačitelja. A to što si nekad možda sam bio potlačen ne daje ti pravo da postaneš tlačitelj. Ništa ti ne daje pravo da postaneš tlačitelj
Bobbi Duncan imala je 22 godine kad je 2014. kao studentica Sveučilišta u Teksasu saznala da ju je voditelj zbora Queer Chorus, gdje je pjevala, bez njenog znanja dodao u Facebook grupu koja okuplja članove tog LGBT zbora. Facebook je potom sve njene kontakte automatski obavijestio o novoj grupi u kojoj se Bobbi nalazi, čime je njezin otac saznao da je Bobbi lezbijka.
“Svim pederima: Vratite se u svoje rupe i čekajte Boga. Pakao vas čeka, perverznjaci! Sretno s pjevanjem tamo”, napisao je odmah njezin otac. Kasnije će Bobbi, koja se u međuvremenu pokušala ubiti, reći da krivi Facebook što je njezina obitelj tako saznala za njenu seksualnu orijentaciju. “Ne bi trebalo biti da netko drugi bira što ljudi znaju o meni.”
Najgrublje kršenje privatnosti
Kad sam dvije godine kasnije za temu završnog rada na poslijediplomskom studiju diplomacije odabrao privatnost, shvatio sam da ne znam što to točno znači. I onda sam se iznenadio kad sam naučio da je to možda najjednostavnija definicija nekog apstraktnog pojma uopće. Privatnost je pravo biti ostavljen na miru. Tako su privatnost definirala dvojica američkih pravnika, Samuel D. Warren i Louis Brandeis još 1890. godine u eseju koji se smatra jednim od najutjecajnijih radova u povijesti američkog prava.
Idući korak u mom istraživanju bio je utvrditi kako privatnost reguliraju ustavi pojedinih država. Tu sam se neugodno iznenadio jer sam doznao da, s izuzetkom švicarskog, gotovo nijedan ustav modernih država (uključujući hrvatski) ne štiti privatnost per se. Zaštićeni su tajnost dopisivanja i nepovredivost doma, ali privatnost kao privatnost ne. Objašnjenje za to je vrlo jednostavno. Čak ni tajne službe nemaju pravo kršiti ustavom zajamčene slobode, a privatnost je prva koja strada u radu sigurnosnih agencija, pa je onda privatnost potiho ispuštena iz ustava.
To što je nema u Ustavu RH, ne znači da se privatnost ne štiti niti da možemo kršiti privatnost drugih osoba kako nam se prohtije. Objava organizacije Zagreb Pride kojom su, bez da ih je to itko tražio, označili gej kandidate na parlamentarnim izborima spada u najgrublje kršenje privatnosti, a bome i zakonitosti izbora.
Stranka koristi neprofitnu organizaciju
Sama zakonitost izbora možda i ne bi bila sporna da tu promašenu ideju organizacije Zagreb Pride aktivno u medijima ne brani njihov izvršni koordinator, koji je ujedno i kandidat na izborima koalicije Rijeke pravde. Međutim činjenica da neka politička stranka dopušta da njihov kandidat koristi neprofitnu organizaciju kako bi se označili kandidati na izborima prema nekoj njihovoj osobnoj karakteristici zahtijeva reakciju Ustavnog suda više nego što je to tražila najava predsjednika Republike da će postati premijer.
Gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, izvršni koordinator udruge Zagreb Pride i kandidat na listi koalicije Rijeke pravde bio je suočen s činjenicom da dvije osobe s tog popisa nisu dale privolu da ih se na taj način označi. Na to je odgovorio da se takvi slobodno jave, pa će ih se s popisa ukloniti. Objaviti nešto na internetu, a onda nakon što su to prenijeli svi mediji reći “maknut ćemo” ravno je famoznoj “zaustavite Reuters”.
Kasnije je otišao i korak dalje kad je rekao da će zapravo nekog ukloniti s popisa isključivo ako nisu LGBT, ali ne i ako jesu LGBT, a jednostavno ne žele biti na tom popisu. Upravo to je bila Bobbi Duncan – osoba koja jest gej, ali ne želi da je se takvom označava. A izvršni koordinator udruge “koja se zalaže za ostvarenje aktivnog društva solidarnosti i ravnopravnosti slobodnog od rodnih i spolnih normi i kategorija te bilo koje druge vrste opresije” ne prihvaća da netko ne želi biti na nekom popisu.
Kazna do tri godine zatvora
U povijesti je nemoguće pronaći primjer kad bi sačinjavanje popisa osoba koje to same nisu inicirale donijelo nešto dobro. Unatoč tome, Zagreb Pride smatrao je da je na njima da javno objave tzv. predizborni LGBT kompas kojim će svekolikom puku prokazati homoseksualce koji traže povjerenje za mjesto u Saboru.
Ovakva radnja opasno miriše na kazneno djelo iz čl. 146. Kaznenog zakona (nedopuštena uporaba osobnih podataka) i to njegov kvalificirani oblik za koji je zapriječena kazna do čak tri godine zatvora jer je riječ o javnoj objavi osobnih podataka koji se odnose na spolni život. Ali čak i ako to ne bi bilo kazneno djelo, ovakav potez predstavlja negaciju svega što borba za prava osoba različitih seksualnih orijentacija jest. Cijeli smisao te borbe je da te osobe ne prosuđujemo po tom njihovom jednom obilježju već, riječima Martina Luthera Kinga, po sadržaju njihova karaktera.
A Zagreb Pride ovime će postići da su ti ljudi prvo LGBT, a tek onda sve ostalo. Vidi se to i iz terminologije koju koriste. Seksualni identitet. Učinili su da je postalo nevažno kakvog su ti ljudi obrazovanja, što misle o ključnim političkim pitanjima, za što se zalažu, kako namjeravaju provoditi program koji su ponudili biračima i bilo što drugo, jer su oni odsad LGBT kandidati. A prosječan glasač ne želi glasati za nekog zato što jesu ili nisu LGBT, jednako kao što ne žele glasati za nekog samo zato što je katolik.
Čaša gorčine i mržnje
LGBT kandidat ne postoji, jednako kao što ne postoji kandidat ateist. Postoji samo kandidat i postoji glasač koji želi prosuditi content of the character tog kandidata. U svom poznatom govoru I Have a Dream, dr. King je izrekao i neke druge upečatljive riječi koje se nažalost rjeđe citiraju.
“Ali ima još nešto što moram reći svojim ljudima koji stoje na toplom pragu koji vodi do palače pravde: na putu do mjesta koje nam s pravom pripada ne smijemo skriviti kažnjiva djela. Nemojmo tražiti da svoju žeđ za slobodom utažimo pijenjem iz čaše gorčine i mržnje. Svoju borbu zauvijek moramo voditi na visoravnima dostojanstva i discipline.”
Zagreb Pride je ponizio svoju borbu
Zagreb Pride je objavom LGBT kompasa potpuno izgubio kompas, ali i – što je još gore – ponizio svoju borbu. Očigledno ne misleći da rade nešto pogrešno, na tome nisu stali, pa su objavili još jedan popis koji pak identificira sve gej članove Vlade. Tek to je samo sebi svrha jer je na tom popisu jedna jedina osoba, ista ona koja se već nalazi na LGBT kompasu.
Brazilski filozof Paulo Freire je u svojoj knjizi Pedagogija potlačenih napisao da san potlačenih nije težnja za oslobođenjem već pretvaranje u tlačitelja. Prokazivanje ljudi, makar mislio da radiš nešto ispravno, pretvara te u tlačitelja. A to što si nekad možda sam bio potlačen ne daje ti pravo da postaneš tlačitelj. Ništa ti ne daje pravo da postaneš tlačitelj. Ali zato, s druge strane, ama baš svatko ima pravo biti ostavljen na miru.